1. Nijedna druga noć ne može se mjeriti s ovom noći. U njoj slavimo najdulje bdjenje, najsvečanije slavlje i najčudesnije događaje. Prisjetimo se samo ovog svečanog hvalospjeva kojeg Crkva pjeva uskrsnoj svijeći: “Ovo je noć koja je svjetlošću stupa raspršila tmine grijeha. Ovo je noć koja po svem svijetu one što u Krista vjeruju, od tmina grijeha i od opačina svijeta otima, vraća milosti i pridružuje svetosti. Ovo je noć u kojoj je Krist raskinuo okove smrti i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi koristilo što smo se rodili da nismo imali sreću zadobiti otkupljenje”. U liturgiji ove svete noći isprepliću se tolike zbilje i događaji naše svete vjere i vjerničkog života da ih je jedva moguće sve nabrojiti. Ovdje se u tren oka prelazi iz jednog svijeta u drugi: iz tame u svjetlost, iz smrti u život, od grijeha u milost i svetost. A orkestralnu svečanost ove noći tvore: liturgija svjetla, liturgija riječi, liturgija vode i krštenja i Euharistija.
Ova se večer nadovezuje na ono što smo slušali i pratili kroz liturgiju muke Gospodina našega Isusa Krista gdje je Mesija prikazan i oslikan kao Janje Božje, kao onaj koji “sluša” što Jahve određuje, nosi križ na Golgotu gdje na njemu umire za naše spasenje. I u toj drami Velikoga Petka otkrili smo misterij velikoga boja između ljubavi koja se bezrezervno predaje i tajne zla koja će se očitovati u neshvatljivoj mržnji i neprijateljstvu (mysterium iniquitatis). I dok nam još u ušima zvone prijekorne riječi koje smo sinoć pjevali Širokom ulicom od katedrale do Svetoga Šime: “Puče moj, što učini Tebi..”, u večerašnjim obredima odjekuju riječi satnika: “Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!”
2. Započeli smo večerašnju liturgiju vjerničkog bdjenja uz vatru pod vedrim nebom. Kao da se time želi reći: ovo je nebeski, svemirski događaj! Ovo je nadpovijesna milosna stvarnost koju nam Krist po svome križu, muci, smrti i uskrsnuću objavljuje. “Krist – trajni lik Božji – uze lik sluge, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu”. Sin Božji silazi iz krila Očeva, iz društva Duha Životvorca u zagrljaj smrti, kako bi nas “izveo iz tame u svjetlost”, “iz smrti u život”, “iz grijeha u milost i svetost”! Zato je raspjevana liturgija vazemnog bdjenja: od svjetla i riječi do vode i euharistije. To je liturgija koja nebesko sa zemaljskim spaja, a božansko s ljudskim povezuje. I zato, primi sveti Oče, našu večernju žrtvu hvale. Vrhunac ove liturgije vazmenog bdijenja jest euharistijsko slavlje. U tom otajstvu obnavlja se i postvaruje -na nekrvan način- žrtva novoga saveza. Tu je sadržan cijeli život Crkve. Apostoli su stoga “svaki dan postojano hrlili u Hram, u kućama lomili kruh, te u radosti srca, zajednički uzimali hranu, hvaleći Boga i uživajući naklonost svega naroda” (Dj 2,46-47).
Ovo je noć u kojoj se dogodilo nešto jedinstveno u povijesti ljudskog roda: raspeti i pokopani Krist je uskrsnuo. O tom događaju svjedoče prvi vjesnici i svjedoci Kristovog uskrsnuća. Njegovo uskrsnuće je kamen temeljac naše vjere. Uskrsli Krist je nepomućeno svjetlo u povijesti ljudskog mraka i tame. On je njezino središte i njezino raskrižje. On je njezin smisao i njezino otkupljenje. Svima vama koji ste u ovo korizmeno vrijeme osjetili blagodati sakramentalnog života, i koji ste aktivno i pobožno sudjelovali u obredima svetog Trodnevlja, želim blagoslovljene uskrsne blagdane s anđeoskim pozdravom: Uskrsnu Gospodin kako je rekao, Aleluja!
† Želimir, nadbiskup
Katedrala sv. Stošije, 4. travnja 2015.