Misu Večere Gospodnje na spomen ustanovljenja euharistije i svećeništva, na Veliki četvrtak 2. travnja u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Za vrijeme mise nadbiskup je oprao noge dvanaestorici predstavnika gradskih župa. Nakon mise, Sveto otajstvo u njihovoj i pratnji suslavitelja svećenika prenio je u Božji grob u pokrajnju lađu katedrale gdje je puk ostao u molitvi i klanjanju uz pjevanje Gospinog plača, predvođeni Katedralnim zborom sv. Stošije s voditeljem Žanom Morovićem.
„Molimo neka nikad ne presuši izvor poslužitelja euharistije, velikog otajstva bezgranične ljubavi. Neka uvijek bude dovoljan broj onih koji će dijeliti svete tajne, slaviti euharistiju i upućivati nas na pravi put spasenja. Krist je sebe ostavio i darovao sebe u euharistiji; apostolima je rekao ‘Ovo činite meni na spomen, ovlašćujem vas da ovo slavlje bude trajno nazočno, dok je vijeka’. Zato su svećeništvo i euharistija usko povezani. Kao Crkva, ne možemo bez svećenika. Kao zajednica vjernika, ne možemo bez euharistije“ poručio je mons. Puljić.
Budući da nema svećenika bez euharistije i nema euharistije bez svećenika, kaže se da je svećeničko zvanje u biti euharistijsko. „Svećenik priprema euharistijski stol da ljudi blaguju Tijelo Kristovo. Sam se stavlja na raspolaganje Bogu da preko njega i njegove službe preobražava svijet i vjernike. Dok predvodi euharistijsko slavlje, događa se čudesna preobrazba čovjeka, povijesti i svemira. To je božanska pretvorba koja nadilazi vremena i prostore. A ipak je vidljiva i konkretna, u svojim znakovima i obredima“ rekao je nadbiskup Puljić.
Potaknuo je vjernike da zahvale Bogu za darove euharistije i svećeničkog reda, za zapovijed ljubavi koja je u temelju stvaranja civilizacije ljubavi.
„Posebno zahvalimo što nam je po znakovima kruha i vina ostavio samog sebe. Isus je na Posljednjoj večeri odlučio trajno prebivati među nama. Zato je euharistija produljenje Isusovog života na zemlji i milosno približavanje ljudima. Ona je zagrljaj i poljubac Božjeg Sina. Spreman je svakog trenutka prosvijetliti nas, ojačati, blagosloviti, posvetiti, utješiti i pomoći: ”Dragost je moja biti sa sinovima ljudskim’, ‘Ostanite u mojoj ljubavi’ (Iv 15, 9).
Kad je prvi put pričestio apostole na Posljednjoj večeri, izgovorio je: ‘Uzmite i jedite, ovo je moje tijelo. Uzmite i pijte, ovo je krv moja novoga zavjeta koja će se proliti za vas’. Od tog svetog i svečanog trenutka obnavlja se isto pod svakom svetom misom. Na nekrvni način obnavlja se milost križa i otkupljenja. Teče novi Božji život koji nam je Krist zaslužio svojom mukom, smrću i uskrsnućem“ rekao je nadbiskup, istaknuvši da je euharistija spomen čin kalvarijske žrtve našeg otkupljenja. Povijest spasenja nalazi u njemu svoj vrhunac i posljednji smisao.
„Slavljem euharistije ispovijedamo vjeru u njegovu stvarnu nazočnost. Crkva je to stoljećima vjerovala, ispovijedala, čuvala i branila. Svakog dana, od onog nezaboravnog četvrtka uvečer, okuplja se zajednica Božjeg naroda prisustvovati i slaviti jedinstvenu gozbu ljubavi i bratskog zajedništva, gozbu lomljenja kruha i zahvaljivanja. Taj spomen čin je najdraža i najdragocjenija uspomena koja najavljuje novo doba i novo vrijeme, a počeli su u činu Kristovog sebedarja na Veliki četvrtak. To zahvalno slavimo i s radošću spominjemo“ zaključio je mons. Puljić.
Ines Grbić