Ovo je nedjelja Isusovog ulaska u Jeruzalem kad su mu djeca i narod kliktali: “Hosana, blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje!”. Ovo je ulazak i u tjedan muke Gospodina našega Isusa Krista kako ju je najavio prorok Izaija, a teološki orisali apostol Pavao i evanđelist Marko. Starozavjetni prorok Izaija u svojoj trećoj pjesmi o sluzi Jahvinom prikazuje kako je Mesija za naše spasenje iznio križ na Golgotu, da na njemu umre. Leđa mu bijahu izbrazdana bičevima, kao oranica plugovima. A lice, ta ljepota nad ljepotama, bilo je neljudski iznakaženo i popljuvano. Psalmist je još konkretniji i slikovitiji: Probodoše mi ruke i noge. Sve kosti moje prebrojati mogu. Razdijeliše među se haljine moje. I za odjeću moju baciše kocku”. I teško je bilo u njemu prepoznati lice Božje. U istom duhu čitamo i tekst svetog Pavla, zaljubljenika u Krista raspetoga, koji lapidarno kratko, jezgrovito i jasno veli: “Krist – trajni lik Božji – uze lik sluge, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu”. Sin Božji dolazi s neba na zemlju, iz krila Očeva, i društva Životvorca u zagrljaj smrti! Strašno i neshvatljivo otajstvo najdubljeg poniženja. Ali, nastavlja Pavao, to je razlog što ga Bog uzvisi i dade mu ime nad svakim imenom..” I nema drugog imena pod kapom nebeskom u kojem nam se spasiti osim imena Isusa Krista.
I dok tako razmišljamo o Mesiji koji pati i umire, danas u mislima pratimo silno mnoštvo onih koji pođoše za Mesijom. Gledamo mučenike, velikane i heroje povijesti koji su cijenili slobodu duha i nisu se strašili okova kako ne bi bilo okovano Evanđelje. Divimo se, i Bogu zahvaljujemo za njihovo neustrašivo svjedočanstvo. Mislimo i na silno mnoštvo nezapaženih svjedoka u tvornicama, školama, bolnicama, trgovinama i tvornicama diljem svijeta kojima su se kao i Isusu mnogi “podrugivali, razvlačili usne i mahali glavom”. Jer, oni su vjerovali, molili se, djecu kršćanski odgajali i sami dolazili na svete sakramente.
A kao krunu razmišljanja imamo u nekoliko slika i činova Markovo izvješće o Isusovom žrtvovanju: Zavjera u Jeruzalemu i pomazanje u Betaniji; Posljednja večera i Judina izdaja; odlazak u Getsemanij i pred Veliko vijeće; Pilatova dvojba između pravednika Isusa i razbojnika Barabe; Petrovo odreknuće i Isusovo razapinjanje. Bit će prigode tijekom ovog svetog Tjedna razmišljati o spomenutim slikama Isusovog procesa na Veliki Četvrtak, petak i u subotu.
Htio bih u ovoj prigodi skrenuti vašu pozornost na događaj milosnog susreta Isusa i njegovog raspetog ”susjeda” s desne strane. Razapet između neba i zemlje, fizički izmoren i shrvan, Isus otvara vrata raja i osvaja jednu dušu. Naime, razbojnik s desne strane, Dizma, ide s njim u nebo, jer je zamolio neka ga se sjeti kad dođe u svoje kraljevstvo. Ovaj primjer spašenog razbojnika pokazuje kako je Isusu stalo do spasenja ljudi, do spasenja nas samih. Dapače, čini se kako mu je stalo više do našega otkupljenja i spasenja nego nama samima. I pri tom ne gleda na bezakonja naša, već na srce raskajano i ponizno, koje neće prezreti.
– Pripovijeda se kako se jednom Isus ukazao sv. Jeronimu i rekao: “Jeronime, što ćeš mi darovati?” Jeronim odgovori: “Svoje knjige”. A Gospodin će mu kako to nije dosta. “Što onda želiš kao dar?”, upita Jeronim. I nadoda želi li njegov život pokore i odricanja? To mu je, naime, još preostalo što bi mu mogao darovati? Gospodin mu na to odvrati: “Jeronime, daj mi svoje grijehe”.
Mate, Šime, Ivona i Kate što ćeš ove godine darovati Isusu za Uskrs? Što ćeš ga zamoliti ove korizme i od njega tražiti? Shvaćaš li konačno smisao i poruku njegovih riječi: “Nisam došao zvati pravednike, nego grješnike. Velika je radost u nebu zbog grješnika koji se kaje i čini pokoru”. Mi premalo, braćo i sestre, poznajemo dimenzije Božanskog Srca. Samo u toj dimenziji dobrote i milosrđa može se razumjeti zašto je Isus Petra učinio svojim vidljivim namjesnikom na zemlji. Naime, pošto je iskusio tri pada zatajivanja, Petar je nakon kajanja i uskrsne pobjede tri put ispovjedio kako “ljubi svoga Gospodina”. Kajanje, oproštenje i ljubav, dakle, prepoznatljiv je troplet Isusovih učenika i njegove Crkve. Hvala Ti, Isuse, za tu spoznaju. Hvala Ti za Tvoju muku, ljubav i praštanje. Pomozi nam upoznati naše slabosti, padove i grijehe. I potakni nas sakramentom svete ispovijedi, poput razbojnika Dizme tražiti samo tvoje kraljevstvo. I to nam je dosta. Amen.
† Želimir Puljić, nadbiskup
Zadar, 29. ožujka 2015.