Svećenička molitva, ispovijed i oporuka
1. Svećenička molitva. Ako je išta očigledno u Svetome Pismu, to je poruka o molitvi Bogu. Ona se susreće na gotovo svakoj stranici Biblije, nekada i po više puta. Knjiga Psalama jest sama molitva. Sam Isus, Sin Božji obraća se često u molitvi Bogu Ocu. I kad zahvaljuje za njegov plan i ljubav, ili pak kad ga moli za izbor pravih učenike. I ne samo da moli nego i određuje neka se moli: Molite Gospodara žetve (Mt 9,38). Molite da ne padnete u napast (Mt 26,41). Molite za one koji vas progone (Mt 5,44). Molite za one koji vas zlostavljaju (Lk 6,28). Molite da uzmognete stati pred Sina Čovječjega (Lk 21,36). I tako redom. A evo i drugih primjera kao poticaj:
– I Gospa moli. Od one najkraće molitve, ”Neka mi bude po riječi tvojoj” (Lk 1,38), do onog veličanstvenog hvalospjeva i najljepše molitve ”Veliča duša moja Gospodina!”. Tu molitvu mi ponavljamo svaki dan u molitvama časoslova. Gospa je uz to bila postojana u molitvi s apostolima u očekivanju Duha Svetoga (Dj 1,14).
– Mole i apostoli u očekivanju Duha Božjega, prigodom izbora novoga apostola (Dj 1, 24), ređenja đakona (Dj 6,6) i u brojnim drugim zgodama. Posebice je lako naći sv. Pavla u molitvi, zajedno ili zasebno. Apostoli sami u pismima na mnogo mjesta govore vjernicima o potrebi molitve. Bez molitve nema ni rada, ni zdravlja, ni spasa. Glavna je zabluda napustiti molitvu i udaljiti se od Boga. A bez Boga sve nam nedostaje, jer “bez mene ne možete učiniti ništa” (Iv 15,5). Nemojte smatrati izgubljenim ono vrijeme koje provedete u molitvi, govorila je majka Terezija svojim sestrama.
2. Svećenička ispovijed – U katekizmu učimo da je ispovijed sakrament Isusa uskrsloga, u kojem se, izljevom Duha Svetoga, podjeljuje Božje oproštenje pokorniku, koji se svjesno i cjelovito ispovijeda i iskreno kaje za svoje grijehe. Osim biblijskog temelja tu je crkvena zapovijed o ”godišnjoj ispovjedi”. Veli se da su duhovne vježbe uspjele samo ako sudionik čestito i raskajano ispovjedi svoje moralne nerede pred Bogom, pred Crkvom i pred samim sobom. I popravi se. ”Ne osjećam teških nereda”, reći će poneki misnik. Bogu hvala da je tako.
Ali nije sv. ispovijed samo radi otpuštanja teških i smrtnih grijeha. Sakrament ispovijedi oprašta i lake grijehe iz sadašnjosti i prošlosti. A ispovijed ima i psihološki i pedagoški vid. Da se ne uspavam u mlitavosti i ne zamrem u svojoj letargiji. Sveti pisac Izreka napominje: ”padne li pravednik i sedam puta, on ustaje” (24,16). I s pomoću svete ispovijedi.
3. Svećenička oporuka – ”Život kratak, a smrt stalna…” Svakom je dekanu i biskupu ugodno i lijepo kada nakon smrti svećenika nađe njegova oporuka sa sadržajem: zahvalnost Bogu za život i zvanje, predanje u Božje ruke, zahvalnost roditeljima, učiteljima i dobročiniteljima, oproštenje svima, podmirenje troškova, vraćanje eventualnih dugova, raspodjela ostavštine prema vlastitom uvidu, toliki broj misnih nakana za pokoj vlastite duše, odredba gdje želi da mu tijelo bude pokopano, tko su izvršitelji oporuke, koje mu je misničko geslo. Čisti računi, duga ljubav prema župi i župljanima; bližoj rodbini i svima redom. A kako je neugodno kada svećenik nema oporuke, nego nakon smrti priča raste sve malo pomalo, čak i do neželjena suda. ”Nemam što pisati jer nemam što ostaviti!” Pa napiši to da nemaš što ostaviti! Onda se zna kako će se postupiti.
– Zašto treba oporuka? Jer je to čin poštenja i poštovanja. Pokazuje, naime, kako je velečasni svjestan smrti i da želi časno umrijeti i još časnije sve iza sebe ostaviti; da nikomu ne bude na nečast i teret. To je znak poštovanja prema onima kojima je ostao dužan, kojima želi nešto ostaviti. Da na vrijeme razjasni komu što pripada. Ponekad se ne zna ni koliko je intencija preuzeo, ni koliko ih je odslužio. Kako dobro dođe mali vlastoručno potpisani papirić. Zašto ne ostaviti čiste račune iza sebe?
– Kako se piše oporuka? Najjednostavniji oblik oporuke jest vlastoručno sastavljena i potpisana punim imenom i prezimenom, pri punoj svijesti i u punoj slobodi s datumom i mjestom. Takva oporuka vrijedi pred svakim sudom ovoga svijeta. Kad je je napisana strojem potrebna su za valjanost potpisi dvaju svjedoka.
– Gdje se čuva oporuka? Na mjestu gdje će se lako pronaći. U nas je običaj da se original (ili kopija) oporuke čuva na Ordinarijatu na sigurnu mjestu. Oporuka vrijedi samo nakon smrti. Učinimo, dakle, ono što se od nas očekuje prije nego se pojavimo na sudištu Božjem. S pouzdanjem kako smo učinili što smo bili dužni učiniti, pa mirne savjesti sastavimo i ostavimo svoju napisanu oporuku.
Mons. Želimir Puljić,
nadbiskup zadarski
Zadar, Svećenička rekolekcija, 14. 01. 2015.