„Zornice su uhvatile dobrog i snažnog korijena u Crkvi u Hrvatskoj. To je prava, istinska priprema za Božić, da se ne bi stavilo naglasak na ono što nije bitno“ rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić komentirajući svoje svakodnevne pohode u došašću župama grada Zadra gdje svako jutro u 6 sati predvodi misu zornicu, a prvi njegov adventski susret s pukom bio je u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Njegovi pohodi su nenajavljeni, a radosno su iznenađenje župniku i vjernicima da ih pohodi mjesni pastir koji im pritom uputi i prigodnu homiliju. „Izražavam vrlo pozitivan dojam o sudjelovanju u misama zornicama u kontekstu Božića i agresivne komercijalne ponude koju svijet za Božić nudi. Božić se odvija na dvije razine: komercijalnoj, koju čovjek ne može izbjeći, treba kupiti neke darove i pripremiti hranu. Ali, zornice koje započinju prvim danom došašća, ljudima posvješćuju i u njima bude onu iskonsku želju – Božić se najbolje iščekuje na duhovnom planu. To je pravi doček Božića“ rekao je mons. Puljić, dodavši da se ne može izbjeći duhovna ni materijalna dimenzija Božića. Ali, želja za novčanim izdacima ne treba prevagnuti i treba biti u skladu s mogućnostima, koliko se može, s obzirom na ekonomsku krizu. „Ljudi moraju biti realni. Ali, nije najbitnije ono što nude komercijala i velike trgovačke kuće. Najbitnije je da se Božić dočeka u sabranosti, molitvi i iščekivanju. Božić je uistinu otajstveni događaj. Mi ne možemo dovoljno prodrijeti u to otajstvo. Iznenađen sam tako velikim brojem ljudi na zornicama, u nekim crkvama posjećenost je kao na sam Božić. Bude djece, ministranata, uglavnom su odrasli. Puk zajedno moli jutarnju molitvu, pjeva i uputi se riječ nakon evanđelja. To je baš duhovna atmosfera koja ljude nahrani za taj dan, a i više od toga“ rekao je mons. Puljić. Izrazio je radost što slavlje zornica nije samo specifičnost sjeverne Hrvatske, nego je postala domaća praksa koja se brzo uhodala i u Dalmaciji. „Sjećam se jednom kad sam u đakovačkoj katerali, kada sam imao vizitaciju sjemeništa, predvodio zornicu na zamolbu tadašnjeg nadbiskupa Marina Srakića. Pa sam se iznenadio koliko je katedrala bila puna dječice s torbicom; klupe pune skoro same djece. Prije nego su išli u školu, došli su u katedralu, pomoliti se, zapjevati, pa onda idu u školu. Dakle, to ima i svoju pedagošku dimenziju koja djeci ostavlja trajnu uspomenu i sjećanje na duhovno ozračje ususret Božiću. U tom pogledu, roditelji su najpozvaniji odgajati djecu u tom smislu, da se duhovno pripremaju za Božić“ rekao je mons. Puljić. Iako rano ustajanje za mraka nije baš lagano, čovjek se navikne. Uostalom, toliki ljudi požrtvovno svaki dan rano ustaju zbog odlaska na posao. Trud ranog ustajanja dodatno oplemenjuje i izgrađuje pojedinca osobno, kao i zajedništvo pripadnosti Crkvi. „Čovjek neke navike treba mijenjati. Idem malo ranije spavati, kako bih odmornije ustao. I nije mi teško. Vidim da je vjernicima drago da ih pohodim. Zadovoljstvo je obostrano, meni i ljudima s kojima slavim zornicu“ rekao je mons. Puljić, izražavajući priznanje i svećenicima koji su od rana u pastoralu, kao i na raspolaganju za sakrament ispovijedi.
U nagovoru na zornicama nadbiskup ističe kako došašće duhom vodi u davna vremena kad su ljudi iščekivali Spasitelja, Boga koji se utjelovio i u Kristu je postao našim bratom. Potiče na svijest da je Gospodin stvarno među nama, u euharistiji, njegov dolazak se ostvaruje kad god slušamo Božju riječ i slavimo sakramente. Mons. Puljić potiče vjernike da njeguju duh božićne radosti, a njoj doprinosi i jutarnja sabranost i ozračje tišine oko zornica, kada čovjek dodatno osluškuje što Gospodin želi svakome dati za njegov život. Temelj čovjekove sreće treba biti činjenica da je čovjek doživio dolazak Sina svoga Stvoritelja na zemlju, ali smo i putnici koji iščekuju Kristov drugi, konačni dolazak, kaže nadbiskup Puljić. Potiče na zahvalnost Bogu za njegova dobročinstva koja nam dariva po svom utjelovljenom Sinu, razmišljanje o ulozi Majke Božje koja je porodila Emanuela, poručujući: „Krist je svojim rođenjem na najizvrsniji način povezao nebo i zemlju, i to svojim duhom trajno čini. On je izvor milosti za sve ljude i ispunjenje čežnje čovjeka za svjetlom i mirom u njegovom postojanju koje je dar od Boga“.
Ines Grbić