„Uzdajmo se u snagu Duha Svetoga! Budimo sigurni u Isusove riječi da će biti s nama do kraja svijeta. Uzdajmo se i vjerujmo, jer evanđelje nade ne vara“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u homiliji svečanog misnog slavlja koje je na svetkovinu Duhova predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru u nedjelju 8. lipnja. Za vrijeme mise je podijelio sakrament potvrde krizmanicima gradskih župa sv. Stošije, sv. Šime i sv. Šimuna i Jude Tadeja.
„Svetkovina Duhova i podjeljivanje potvrde vodi na početke Crkve. Pedeseti dan nakon Uskrsnuća je važni povijesni događaj spasenja, posvećen Duhu Svetome“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je čitanje o silasku Duha Svetoga i Isusovoj odredbi apostolima kako ih šalje, protuteza izvješću iz Knjige postanka koja vodi na početke uređenja zemlje, opisuje ljude koji su gradili kuće i odlučili podići toranj do neba. „Tu je opisana nakana ljudi da sagrade Babilonsku kulu i učine Boga suvišnim u svom kraju. Taj događaj ima poruku za nas i naše vrijeme. Hrvatsko društvo i brojni narodi Europe pola stoljeća raspravljaju o ‘novoj gradnji’, društvu i novoj zajednici. Na kakvim je temeljima žele graditi? Od kakvog su materijala opeke kojom zidari grade današnje nebodere“ upitao je nadbiskup Puljić, dodavši da se u prolaznom svijetu spremamo za vječnost koju nazivamo nebo. „To nije nebo koje su graditelji Babilonske kule htjeli sebi prisvojiti, nego prostor kamo su apostoli na dan Isusovog Uzašašća gledali kuda pred njihovim očima Krist odlazi. Da budemo sigurni i ne izgubimo se, Uskrsnuli nam je poslao obećanog Duha i odredio da ga ljubimo svim srcem i umom svojim i da čuvamo njegove zapovijedi. Samo tako ćemo ostati u njemu i primiti snagu Duha Branitelja“ istaknuo je nadbiskup, dodavši da je povijest pokazala koliko je zla posijano među ljudima, jer se Božju pomoć i svjetlo otpisivalo.
„Zemlja koju izgrađujemo prolazna je kategorija. Ona je prolazni dom, prostor u kojem se rađamo, rastemo i umiremo. Taj prostorni plan koji u slobodi stvaramo, mora biti ekološki obilježen i dati prostora ne samo biljkama i drugim živim stvorenjima na zemlji. On mora predvidjeti mjesto Bogu i njegovim anđelima. Ne smijemo protjerati Onoga koji je sve to divno stvorio, po Sinu svome obnovio i svoga nam Duha ostavio, koji će nas uvesti u punu istinu“ poručio je nadbiskup Puljić. Isusova molitva aktualna je u svijetu koji se udaljava od Boga i njegovih zapovijedi. „Dok je stoljećima Europa gradila opeke iz biblijske riznice duhovnosti i ugrađivala ih u svoj sustav i ustav, zakone i propise, trudila se biti u skladu s dekalogom, moralnim i kršćanskim zasadama, zbog ateizma i vjerske ravnodušnosti suvremeno društvo sve više je u neskladu s Božjim i kršćanskim propisima. Agresivnost ateizma prema kršćanskom moralu i stavovima Katoličke Crkve očita je u politici i medijima. Suvremeni demokrati ne brane biti vjernicima, ali privatno, u prostorima kulta, obitelji, krugu istomišljenika; ne na ulici, tribinama, školi, radiju i televiziji. Tamo su nepoželjne opeke obilježene kršćanskim bojama“ rekao je mons. Puljić.
Poželio je da se razbudi žeđ za Bogom u srcima ljudi gdje je ona u sjemenu prisutna, ali prigušena, te da se unosi etika u ekonomiju, politiku, školu, kulturu i razvoj. „Kako pomoći suvremenom čovjeku da se ne plaši Krista jer on jedini zna što je u srcu čovjeka? Kako uspostaviti vezu između vjere i života, vjere i kulture? Nije lako odgovoriti na ta pitanja. A kad je bilo? Zar je apostolima bilo lako suočiti se s razvratnošću Atene, Korinta i Rima? Zar je prvoj Crkvi bilo lako u poganski svijet unositi svetost ženidbe i monogamiju? Zar je bilo lako obraćati silnike i umirivati razbojnike“ upitao je mons. Puljić, potaknuvši da kršćani u društvo i kulturu, često zatvorene nadnaravnim stvarnostima a uronjene u potrošački mentalitet kao robovi starih i novih idolopoklonstava, otkrivaju i tumače smisao otajstva vjere i kršćanstva. Potrebno je obnavljati liturgijska slavlja, osiguravati prostore šutnje, molitve i razmatranja, vraćati sakramentalnom životu, euharistiji i pokori, izvorima spasenja i pomirenja, slobode i nade. „A Bog one koji se nadaju nikada ne napušta. Vjerujmo u njegovu ljubav koja spašava i milosrđe koje prašta i oživljava“ zaključio je nadbiskup Puljić u propovijedi svetkovine Duhova u zadarskoj katedrali.
Ines Grbić