Imenovani zadarski nadbiskup Želimir Puljić u srijedu 21. travnja na redovnoj svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru prvi je put i službeno susreo svećenike zadarske nadbiskupije. Mons. Puljić je u sjemenišnoj kapeli predvodio misno slavlje a u homiliji je govorio o svećeniku kao svjedoku Božje prisutnosti u svijetu. Vazmeno vrijeme vodi prema svetkovini Duhova ali ove godine i prema zaključenju Svećeničke godine na svetkovinu Srca Isusova 11. lipnja, te je nadbiskup iznio poticaje o službi primljenoj svetim redom, osobito o odnosu svećenika prema Velikom Svećeniku Isusu Kristu. Nakon Pavlove godine papa Benedikt XVI. je proglasio Svećeničku godinu posvetivši je arškom župniku. “Znakovito je što se lik tog skromnog župnika našao uz bok velikog apostola naroda, sv. Pavla. Nakon izvanrednog vjerovjesnika koji je poduzimao brojna misijska putovanja radi širenja evanđelja, Svećenička godina nas usmjerava na siromašnog seljaka i poniznog župnika koji je svoju službu vršio u jednom malom mjestu” rekao je mons. Puljić istaknuvši da se životi ta dva svca jako razlikuju. Jedan je putovao iz jednog kraja u drugi kako bi navijestio evanđelje, a drugi je primao tisuće vjernika u svojoj župi iz koje se nikada nije udaljavao. No povezuje ih temeljno: potpuno poistovjećivanje s vlastitom službom i zajedništvo s Kristom zbog čega Pavao piše: “Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist”. Svećenička godina je poticaj da prezbiteri više teže k duhovnom savršenstvu o kojem ovisi djelotvornost službe; htjelo se pomoći svećenicima i Božjem narodu u porastu svijesti o milosnom daru zaređene službe onome koji ju je primio, te svijetu u kojem svećenik uprisutnjuje Krista, rekao je imenovani zadarski nadbiskup. Svećenik ne predstavlja nekoga tko je odsutan, već uprisutnjuje Uskrsloga u njegovim činima da u Crkvi poučava, posvećuje i vodi. “Svećenik koji poučava nikad ne predlaže samoga sebe, vlastitu misao i nauk, nego poput Krista otkriva ljudima Očevo lice i put koji vodi njemu” rekao je mons. Puljić istaknuvši da se u propovijedanju ne naviještaju samo riječi nego Riječ.
“Svećenik se ne smije smatrati gospodarom već slugom riječi. On nije riječ nego glas Riječi a to za svećenika nije čisto funkcionalna stvar. Predstavlja ‘izgubiti se’ u Kristu, sudjelovati u njegovoj smrti i uskrsnuću cijelim svojim bićem” rekao je mons. Puljić, istaknuvši da takvo sudjelovanje u Kristovoj žrtvi njegov navještaj čini vjerodostojnim. Navještaj podrazumijeva žrtvu samoga sebe da bi bio učinkovit. “Sv. Ivan Maria Vianney je bio čovjek velike mudrosti. Junački se znao oduprijeti kulturnim i društvenim pritiscima svoga doba kako bi mogao duše privoditi Bogu. Jednostavnost, vjernost i neposrednost bile su osobine njegova propovijedanja. Narod je u njemu uočio ono što bi se uvijek moralo prepoznavati kod svakog svećenika – a to je glas Dobrog Pastira” rekao je mons. Puljić istaknuvši: Vianneyeva rečenica ‘Svećeništvo je ljubav Isusova srca’ je ušla u Katekizam Katoličke Crkve (br.1589) kako bi se njome potkrijepilo veličinu svetog reda. Nadbiskup je svećenicima poželio da ih Svećenička godina dovede potpunom poistovjećivanju s Kristom te da nasljedujući primjer arškog župnika budu svjesni odgovornosti svoje službe koja je znak i prisutnost Božjeg milosrđa.
Ines Grbić