Blagdan bl. Alojzija Stepinca u ponedjeljak 10. veljače svečano je proslavljen u istoimenoj župi na Bilom Brigu u Zadru, prvoj župi posvećenoj tom hrvatskom blaženiku u Hrvatskoj. Svečano koncelebrirano večernje slavlje predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Rekao je da je Stepinac Božji heroj kojeg je povijest Crkve upisala u niz najhrabrijih biskupa Europe tragičnog vremena 20. st. „Ponosni smo i zahvalni blaženom Alojziju da je bio jasan i glasan te svakome upućivao utješnu pastirsku riječ. Branio je Božja prava i ljudsko dostojanstvo. Nije se plašio ni povijao pred moćnicima ovog svijeta. Jer tko je s Bogom nikad nije sam“ poručio je nadbiskup, istaknuvši da je ime Stepinac poruka istine i dobrote, vjernosti Bogu i čovjeku, poruka ljubavi prema svom rodu, na čijem se grobu mnogi žele nadahnuti i osjetiti bilo tog velikog sina hrvatskog naroda.
„Službu navještanja Evanđelja ispunio je prije svega svojom patnjom za Crkvu, a svoju je poruku vjere zapečatio mučeničkom smrću. Draža mu je bila tamnica nego sloboda, i to samo zato da bi obranio slobodu Crkve i njeno jedinstvo. Nije se strašio okova kako ne bi bile okovane riječi Evanđelja. Hrvao se s moćnicima da zaštiti nemoćne“ istaknuo je nadbiskup, dodavši da Stepinčevo držanje puno optimizma, usprkos tamnim oblacima nad Hrvatskom i Europom, bez trunke mržnje i straha pred ikim, zadivljuje i potiče na dobro.
Ivan Pavao II. je za Stepinca rekao da je u njegovom liku sažeta cijela tragedija koja je pogodila Europu 20. st. U kardinalu Stepincu blista u punini katolički odgovor. I povijesni izvori svjedoče da se bez ikakve zadrške i straha, cijelim svojim bićem i utjecajnim položajem, stavio na stranu ugroženih, obespravljenih i progonjenih pojedinaca, zajednica, naroda i institucija. „S punom sviješću o rizicima, on je odabrao dosljedno, mišlju, riječju i djelom, zastupati vjerska i općecivilizacijska vrijednosna načela, ljubav, opće dobro, pravednost i jednakost svih. A za sve to je optužen. Sve su suprotno govorili, da je izdajica, nepravedan, da je pomogao onima kojima nije trebao pomagati“ upozorio je mons. Puljić, istaknuvši da se u kompleksnom povijesnom vremenu Stepinac žestoko usprotivio nacizmu, fašizmu i komunizmu, s punim uvjerenjem braneći ljudska i narodna prava.
„Izložio se brojnim opasnostima te radije pošao u tamnicu i smrt, nego da prihvati odvajanje Katoličke Crkve od Svete Stolice. Stepinčeva hrabrost u tom teškom i mračnom razdoblju bila je izvorom nade ondašnjem poniženom i obespravljenom hrvatskom puku. U tijeku žestokih ratnih sukoba, u kojima su se svijetu ukazivali ovosvjetski moćnici, nije se bojao reći istinu. Nije se bojao kritizirati i nije se bojao suočiti s diktatorima onog vremena“ rekao je nadbiskup, podsjećajući na Stepinčeve riječi 1943. g. u zagrebačkoj katedrali: što je ostalo od veličina poput Džingiskana, Sulejmana, Nerona, danas bi vjerojatno dodao Staljina i Hitlera, Mao Tce Tunga, Tita. Što je ostalo od razvikanih političkih demagoga širom svijeta – bijedna uspomena da su nekada bili i toliko zla svijetu nanijeli. “Kardinal Franjo Kuharić je rekao kako bi trebalo o tim ‘velikanima’ otvoreno progovoriti. Naši udžbenici su puni njihovih imena. Trebalo bi njima suprotstaviti veličine kao što su Stepinac, Kolbe. Stepinac to čini. Nasuprot njima, Stepinac nudi svetačke likove, Benedikta, Dominika, Franju Asiškog, Ignacija Lojolu, Vinka Paulskog, Ivana Bosca, Franju Saleškog, Ivanu Aršku, Tereziju Veliku, Tereziju od Malog Isusa, Fracisku Chantal, svetu Klaru“ rekao je nadbiskup. Naglasio je Stepinčevu poruku da vjera i pesimizam ne idu zajedno, oni su u protuslovlju.
“Vjernik katolik mora biti optimist, danas više nego ikada. Kako su te njegove riječi aktualne. U recesiji, pesimizmu, gdje se rijetko vidi nasmijano lice, kao da nam Stepinac ponavlja te riječi” poručio je mons, Puljić, zaključivši Stepinčevim riječima: “Tamo gdje čovjek završava, Bog počinje. Čovjek događaje u svijetu gleda iz preuskog vidika ovozemaljskog života, a Bog gleda s druge, prave strane. Otkrit ćemo kako su sve niti sadašnjih zbivanja bile u Njegovoj ruci, da se postigne ono što je za nas najbolje. Zbog toga ponavljam, srca gore”.
Ines Grbić