Pohvala i priznanje ženi u otporima spram nepravde, poticaj da se pobijede egoizmi i prevlada pesimizam, naglasci su u propovijedi dubrovačkog biskupa Mate Uzinića koji je predvodio večernje koncelebrirano slavlje u srijedu 15. siječnja u katedrali sv. Stošije u Zadru kojim je zaključena svetkovina sv. Stošije, zaštitnice Zadarske nadbiskupije i naslovnice zadarske katedrale. U životu sv. Stošije su bili važni ljudi (majka Fausta, duhovni pratitelji sv. Krševan i Zoilo), ali i ona je bila važna u životima drugih, osobito progonjenih kršćana koje je pomagala. To je čini suvremenom u vrijeme ekonomske krize i globalizacije ravnodušnosti kojoj je temelj kriza duha, rekao je biskup Uzinić, istaknuvši da je nadahnuće Stošijinom pomaganju patnika bila vjera.
„Kršćanska vjera bi i nama trebala biti putokaz prema Kristu koji pati u ratovima, progonima, gladnima, na rubu. Svatko može nešto učiniti. Za to nije potrebno postati papa, biti biskup, svećenik, redovnik. Sv. Stošija je bila laik kao i većina vjernika“ istaknuo je mons. Uzinić, dodavši da je svaki vjernik pozvan, u suradnji s ljudima dobre volje, učiniti da svijet bude bolji. „Pa makar bila cijena ona koju je bila spremna platiti kninska primalja Jaga Stojak, Karolina Vidović Krišto, koju kroz medijski linč plaća Željka Markić, koju je platila Nada Prkačin jer se usudila prikazati i reći istinu. Sličnih slučajeva u kojima se radnicima niječu osnovna ljudska i radnička prava, pravo na sindikalno udruživanje i štrajk, susreće se sve više“ upozorio je biskup Uzinić. Istaknuo je i djevojčicu Rimshu u Pakistanu i Asju Bibi, progonjenu zbog vjere i u zatvoru.
Sve je veća ugroženost i vjerničkih prava, i to ne samo u zemljama gdje su kršćani progonjeni od muslimanske većine na vlasti. „Kršćani su sve više ugroženi u vjerničkim pravima baš u zemljama koje se ponose ljudskim pravima. Nešto smo osjetili i u Hrvatskoj u vrijeme referenduma o braku“ rekao je mons. Uzinić naglasivši: „Zanimljivo je primjetiti da u tom otporu danas prednjače žene – nove Stošije kojima treba podrška i drugih žena i muškaraca, i svećenika. Makar nisu u strukturama Crkve prisutne u mjeri u kojoj bi to mogle, žene danas prednjače na svoj način i u životu Crkve. Što bismo bez naših hrabrih žena, djevojaka najaktivnijih u zajednicama mladih, majki otvorenih životu i odgajanju djece, baka moliteljica“ poručio je mons. Uzinić. Potaknuo je da svatko na svom mjestu treba preliti svoja poganska božanstva, kako je to doslovno učinila Stošija, a to je sve što smo stavili ispred Boga i čovjeka. „To su svi naši egoizmi i sebične potrebe koje zapravo nisu potrebe, i staviti ih na raspolaganje potrebnima. To je poziv Crkvi i svakom kršćaninu. Ne smijemo biti pasivni promatrači. Budimo aktivni graditelji bolje sadašnjosti, a time i bolje budućnosti“ poručio je mons. Uzinić.
Tragom poticaja pape Franje na kršćansku radost o kojoj govore i čitanja svetkovine, biskup je prozvao činjenicu da su prema nekim istraživanjima Hrvati među najpesimističnijim narodima Europe i svijeta. „Tko i što nas čini pesimističnima? Za one koji su istinski Kristovi sva vremena su teška. Krist ne želi da se s tim pomirimo, nego da se izdignemo iz naših pesimizama i slijedeći njega nešto učinimo. A ništa nećemo učiniti budemo li gledali pesimistično, ne budemo li gledali optimistično očima vjere na život i zadaće koje kao kršćani imamo u svijetu. U pesimizmu nema nade, a gdje nema nade, nema ni pokušaja da se nešto promijeni. Svatko se počinje brinuti za sebe, pokušavajući spasiti svoj mali svijet komoda i kompromisa“ upozorio je mons. Uzinić, dodavši: „Kako to funkcionira pokazale su pedofilske afere u Crkvi kojima nije najveći zločin sam čin pedofilije, koliko naše stavljanje institucije i njenog ugleda ispred žrtve i njenog dostojanstva. A to nije ništa drugo nego pokušaj spašavanja svog malog komoda i stvaranje kompromisa s onim s čim se nije smjelo stvoriti kompromis. Nažalost, to se nije događalo samo u Crkvi. To se na različite načine nastavlja događati i na različitim razinama našeg društva. To su grešne strukture koje nisu bile samo svojstvo prošlih sustava i vlada. Posljedica je logična – time sebe i svoj svijet osuđujemo na propast“ upozorio je mons. Uzinić.
Naglasio je da nas od ljubavi Kristove ne može rastaviti nikakvo progonstvo, nego samo naši vlastiti izbori, mi sami. “Baš u tim našim izborima se nalazi izvor našeg nacionalnog i osobnog pesimizma s kojim su povezani svi problemi koji nas pogađaju, jer, kako kaže Jeremija, ostavismo izvor žive vode, a sebi iskopasmo kladenice koje ne mogu držati vode. Ostati u Kristovoj ljubavi ne znači biti oslobođen od životnih teškoća, ne znači zadržati posao i ugled, nego znači živjeti svoje poteškoće s pouzdanjem u Boga, slijedeći primjer Krista koji nam je služio i koji na različite načine želi biti poslužen” istaknuo je biskup Uzinić.
Govorio je o potrebi življenja bîti kršćanskog života koje se sastoji u ‘umirati’ donoseći obilat rod i ‘mrziti život’ da bismo ga spasili za život vječni. „Isus o tome ‘umre’ i ‘mrzi’ govori kao o sredstvu, a naglasak stavlja na ‘obilat rod’ i ono ‘sačuvati život’. On nas ne želi zaustaviti na dimenziji zrna koje umire, kao da bi to u samom sebi imalo smisao, nego želi da umiranje zrna gledamo u svjetlu njegovih obilnih plodova. Nesposobnost ‘umiranja’ se odnosi na mnoge segmente života. Ona utječe na sve. Eto zašto se tako malo ljudi, vjernika, aktivno uključuje u život Crkve, zašto prezir prema politici i aktivnom političkom angažmanu, zašto malo ljudi izlazi na izbore, sudjeluje u referendumima; zašto imamo krizu svih zvanja, sve manje vjenčanja. Zašto nam se čini da nema izlaza“ upitao je dubrovački biskup, ožalošćen činjenicom da je u Hrvatskoj sve manje sklopljenih brakova i sve više rastavljenih; na sto brakova trideset se rastavlja.
„To su pravi problemi s kojima bi se Crkva i društvo trebali suočiti. Nije bit problema u zakonima. Problem je prije svega u nama katolicima, u našem komodu i našim kompromisima. Potrebno nam je obraćenje, a s obraćenjem i veća zauzetost svih kršćana, poput onih koji su pomagali Stošiji da bude to što je bila – u zauzimanju oko boljitka društva, odgoja generacija koje se ne uči u obitelji, društvu, a bojim se sve manje i u Crkvi. Trebamo umirati da bismo donosili obilat rod, a ne se zaštititi da bismo ostali neplodni“ poručio je biskup Uzinić, istaknuvši da su Isus, Stošija i mnogi drugi bili optimistično zrno koje je umrlo i donijelo obilat rod. „I mi trebamo biti optimisti i kao optimisti postati pšenično zrno koje umire da bi donijelo obilat rod. Nemojmo se bojati umirati. Umiranje je samo etapa do biti obilat rod. Zato poziv na umiranje pšeničnog zrna nije pesimistični poziv na smrt, nego optimistični poziv na život – istinski život umiranja nekim dijelovima sebe, da bi drugi naši dijelovi, oni životniji, ljudskiji, važniji – mogli živjeti“ poručio je biskup Uzinić, dodavši da je slijedeći Krista to znala sv. Stošija te se uspjela, s pouzdanjem u Boga, zahvaljujući majčnom odgoju, savjetu svećenika i pomoći kršćanskih prijatelja, oduprijeti iskušenjima koja su joj sugerirala da ne umre, da sačuva život.
„I uspjela je pretopiti svoja božanstva, svoje egoizme, samodostatnosti, na kraju i sam tjelesni život, i umirući sebi, a živeći Kristu, sve to uložiti u riznicu ljubavi donoseći obilat rod od kojeg stoljećima Crkva živi. Kao Crkva i kao kršćani budimo sposobni umrijeti, pretapajući naše sigurnosti, ono što nas veže za zemlju i zemaljsku sigurnost i što nas sprečava da se otvorimo onome što trajno vrijedi, u djelatnu ljubav koju nam je Krist pokazao, kako bismo i mi mogli donijeti obilat rod koje se danas i od nas kršćana i Crkve našeg vremena s pravom očekuje“ zaključio je dubrovački biskup Uzinić.
Uz domaćina, zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, koncelebrirali su splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, riječki nadbiskup Ivan Devčić, šibenski biskup Ante Ivas, varaždinski Josip Mrzljak, bjelovarsko – križevački biskup Vjekoslav Huzjak i mons. Morga Iruzubieta Celso, tajnik Kongregacije za kler i naslovni biskup Biograda n/m.
Ines Grbić