Krštenjem se u obitelji svjedoči i slavi svetište života
Obiteljski podaci: Otac Oskar (1967.) i majka Nataša (1974.). Djeca: Lovre (1998.), Nina (2000.), Vjekoslav-Marijan (2001.), Lucija (2004.), Mladen (2006.), Marko (2010.), Marija (2011.) i Ante (2013.). Kumovi: Marko Jović (Jovići/Ražanac 1960.) i Željka rođena Škvorinić (iz Velog Iža 1962.).
U istoj kući u prizemlju živi sestra Natašina, Ana s mužem Sami Sali. Imaju petero djece: Matko (1999.), Marcela (2004.), Maja (2008.), Mihovil (2010.) i Mila (2011.).
1. Krštenje maloga Ante, u obitelji Oskara i Nataše Vrkić, daje nam prigodi razmišljati o ‘sakramentu novog rođenja’, kako se govori o krštenju. Iz samog obreda ovoga sakramenta uočljive su dvije stvari: Jedna je vidljiva i dostupna našem opažanju, a to je voda i riječi samoga obreda. Druga pak stvarnost izvan je dosega našeg iskustva. To je milost i djelovanje Duha Svetoga. Zbog toga na upit iz katekizma, što su sakramenti u Crkvi, odgovaramo da su oni ‘vidljivi znakovi nevidljive stvarnosti’. Voda kao vidljiva stvarnost temeljni je preduvjet bez kojeg nema života. Ona zapravo ‘život znači’. Biblijski tekstovi stoga govore o ‘stablu zasađenu pokraj voda tekućica’ (Ps 1, 3). Zbog toga je krštenje novi život. Kao što su stari Grci vodu smatrali jednim od osnovnih počela života (uz zemlju, vatru i zrak), tako u sakramentu krštenja polijevanje vodom počinje novo rođenje. Čovjek se rađa kao novo stvorenje, kao dijete Božje, a u kršteniku ‘živi i pulsira Božanski život’. S radošću, dakle, ponavljamo s psalmistom kako je Gospodin učinio čovjeka malo manjim od anđela. Okrunio ga je slavom i čašću i dao mu gospodstvo nad djelima svojih ruku. Sve mu je pod noge stavio’ (Ps 8, 5-7). – Crkva, stoga, stoljećima ispovijeda, ljubomorno čuva, brani i novim naraštajima prenosi istinu da je Isus puninom čovještva ušao u naše ljudsko zajedništvo, te solidarno s nama proživio čitav ljudski život, od začeća do smrti. A po njegovu utjelovljenju zasjala je vrijednost ljudskog života. A pravo na život postalo temeljnim ljudskim pravom. Crkva majčinskom skrbi naviješta istinu o ljudskom dostojanstvu, te pred svakom prijetnjom svjedoči ‘evanđelje života’. I osjeća obvezu ‘dati svoj glas onomu tko glasa nema’ (EŽ 5). Snagom vjere u Uskrsloga, koji je pobijedio i smrt i grijeh, ona se osjeća pozvanom biti u službi evanđelja života.
2. Obitelj prima život kao Božji dar, te kao ‘kućna Crkva’ služi evanđelju života. U ljudskom životu, naime, odsijeva zraka Božje providnosti: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego iz krila majčina izađe, ja te posvetih’ veli prorok Jeremija (Jer 1, 4-5). Svojim utjelovljenjem Isus je posvetio svaki ljudski život. Od majčina krila čovjek pripada Bogu koji ga je stvorio i svojim rukama oblikovao, te njegovo ime upisao u Knjigu života. Zato je ljudski život svet i nepovrediv; od začetka do naravnog svršetka. I treba ga braniti, poštivati i zauzimati se za njegovo dobro na svim područjima. A po krštenju čovjek ulazi u Božju obitelj i biva sposoban obratiti se i reći ‘Abba, Oče!’ Jer, on nije više ‘rob, tuđinac i pridošlica’, nego ‘sugrađanin svetih’ i ‘ukućanin Božji’, veli sv. Pavao. On je član Božje obitelji. Koje li radosti, poleta i optimizma koju rađa ta nova stvarnost?!
Neka nam ovo krštenje malog Ante bude prigoda prisjetiti se da su sve naše obitelji Božjim darom i izabranjem pozvane biti ‘duhovnim gnijezdom’ i ‘ognjištem života’. Zahvalimo Bogu za svoje roditelje koji su nas s ljubavlju rodili i odgojili. Zahvalimo i za milost krštenja kada smo Božjim Duhom zamilovani i postali članovima njegove velike obitelji koju Crkvom zovemo. Stoga, pomozimo i poduprimo sve koji život poštuju, brane i zauzimaju se za njegovo dobro na svim područjima; kako na osobnom, vjerskom i duhovnom, tako i na društvenom, zakonodavnom, političkom, gospodarskom, socijalnom, medicinskom. I to svim sredstvima što nam ih na raspolaganje stavlja zauzeta ljubav. Poput Zakeja iz današnjeg evanđelja radujmo se i kličimo što je Antinim rođenjem i krštenjem danas došlo spasenje, ne samo u kuću obitelji Vrkić, nego i u ovu veću obitelj, župu koju još od 16 stoljeća štiti ruka sv. Mihovila arkanđela skupa s BD Marijom i svetim Jerolimom. Skupa sa psalmistom ponavljajmo: Slavit ću te Bože, i tvoje ime blagoslivljati dovijeka. Nek te slave sva djela tvoja i tvoji sveti nek te blagoslivlju. Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva; neka o sili tvojoj govore.
Kožino, 3. studenog 2013. † Želimir, nadbiskup