1. Na današnji veliki blagdan, kojeg su naši stari zvali ‘prvim Božićem’, čuli smo lijepe biblijske tekstove koji su vezani uz organ vida, uz oči naše. Prva rečenica knjige Otkrivenja započinje: ‘Ja Ivan vidjeh’, a prva rečenica drugog čitanja iz prve Ivanove poslanice glasi: ‘Gledajte, koliku nam je ljubav darovao Otac; djeca se Božja zovemo i jesmo’. Matejevo pak evanđelje pripovijeda kako ‘Isus uziđe na goru ugledavši mnoštvo’. Gledati i vidjeti upućuje na nešto ispred nas, na budućnost, na nešto što nas usmjerava prema Bogu, nebu i budućnosti. Lakše je, naime, izdržavati patnje sadašnjosti, koje nisu ni male, ni lake, a ni bezazlene, kad imamo oči koje s povjerenjem gledaju u budućnost.
I kao što na Božić pružamo ruke i čestitamo jedni drugima jer je Bog k nama došao, tako bismo mogli i na blagdan Svih svetih jer to je blagdan Crkve nebeske i zemaljske. Njime se slavi uzlazak u nebo onog silnog mnoštva opečaćenih, kako ih Ivan opisuje; veliki broj ljudi odjevenih svetošću, urešenih milošću i uzdignutih u sfere Božje i nebeske. I kao što je Božić početak Božjeg života na zemlji, svetkovina Svih Svetih najavljuje svečani kraj brojnih osoba koje je Duh Božji pomilovao i odabrao pa se mogu sinovima i kćerima Božjim zvati! Zato nam današnja liturgija čitanja otvara knjigu budućnosti, Ivanovo Otkrivenje, kako bismo očima duše znali živjeti za budućnost. A ona je u nama započela i traje po sakramentima koje primamo. Čovjekov život, naime, nije zatvoren. Njegov se smisao ne rješava na poprištima zemlje i u granicama povijesti. On cijelim svojim bićem neodoljivo teži naprijed, izvan i iznad granica prostora i vremena.
2. Svi Sveti su svetkovina koja nas na to upućuje; izvan i iznad granica prostora i vremena. To je dan naše budućnosti koja započinje već danas, u našoj sadašnjosti. Jer, Gospodin nam već sada daruje svoju ljubav i čini nas svojom dragom djecom. Zbog toga smo okrenuti prema svetima i posvećenima; usmjereni prema nebu i nebeskom svijetu. Tamo je, naime, naša Domovina i mjesto koje nam nitko oduzeti ne može. Jedino ga sami možemo proigrati, ili ne daj Bože odreći ga se. U tom vidu današnja svetkovina želi nas osokoliti, ohrabriti, podržati da ne klonemo na putu prema svojoj Domovini. A sveti tekstovi koje smo čuli otvaraju nam smisao današnje svetkovine. Ivan apostol, koji je napisao prva dva biblijska čitanja, imao je sreću vidjeti i okusiti nebeske čari. Tko pak jednom osjeti, makar i u mislima, ljepotu nebeskih visina taj će se truditi i ovu zemlju učiniti predvorjem neba. Iz tih ‘visina’, naime, drukčije izgledaju svagdanje nizine. I drukčije se u njima živi.
Ovo je blagdan zajedništva svih: i onih koji su već stigli k svome cilju, kao i onih u čistilištu koji su u fazi priprave za svečani ulazak u nebeske dvore. No, ovo je blagdan i nas koji smo na putu prema nebu. Ovo je svetkovina svih koji su došli čuti Isusov govor blaženstava na Gori. A ona su temelj nečega novoga: Nove kršćanske civilizacije, evanđeoske humanosti, ljudske, obiteljske i socijalne sreće. Nešto što nam je danas najpotrebnije i najaktualnije. Istina, obrisi takve civilizacije često su neprepoznatljivi u okruženju u kojem vlada logika zavisti, ogovaranja, mržnje i nasilja. Zbog toga Isus želi naše suvremene probleme rješavati dobrotom, a ne zloćom, oružjem istine i snagom duha, a ne nasiljem. ‘Logikom blaženstava’ on želi prekinuti spiralu osvete, te zlo pobjeđivati dobrotom i ljubavlju. Tom je strategijom nastupio i počeo osvajati mase. Ni na koga nije potego ni mača, ni biča. Nikoga nije kleo i zastrašivao. Narod mu je hrlio i govorio kako ‘još nitko nije tako govorio’ i tako radio.
3. Providnost nam je udijelila, braćo i sestre, da u ovoj Godini vjere budemo svjedocima takve Božje civilizacije milosti, dobrote, pravde, milosrđa, krotkosti i mira. Svjesni smo velikoga Očevoga dara što se već od našega krštenja ‘djecom Božjom možemo zvati, a još se nije očitovalo što ćemo biti’ (1 Iv 3,2). Svetkovina Svih Svetih podsjeća nas na to naše urođeno dostojanstvo, kao i na sve koji su Isusov zakon prihvatili, usvojili i vršili. Ona nam pripovijeda o mnoštvu onih iz Otkrivenja koji su već stigli ‘pred prijestolje Jaganjca, odjeveni u bijele haljine, s palmama u rukama’. Njih se danas spominjemo i njima se posebice molimo. Sjećamo se danas i svih duša u čistilištu koji su u fazi priprave za svečani ulazak u nebeske dvore. A mislimo i na sve Isusove sljedbenike diljem svijeta koji se bore i trude usvajati njegove zakone i ustavne odredbe opisane u današnjem govoru blaženstava.
I dok razmišljamo kako je lijepo naći se u društvu Isusovih slušatelja, ‘umiješajmo se u duhu u zbor patrijarha, proroka, vijeće apostola, među brojne čete mučenika, u društvo ispovjedalaca i djevica, u zajedništvo svih svetih, kako slikovito piše sveti Bernard u današnjoj Službi čitanja i poziva: ‘Požurimo onima koji nas čekaju i želimo one koji nas žele’ (Govor 2, 5/1968/, 364). A kad se večeras ili sutra u tišini i sabranosti budemo križali nad grobovima svojih milih i dragih, na kojima će izgarati uljanice i svijeće naše zahvalnosti, priključimo se molitvom i srcem u duhu onom silnom mnoštvu spašenih (iz Otkrivenja) koje pada ničice pred prijestoljem Svevišnjega, pa zapjevajmo skupa s njima: ‘Blagoslov i slava, mudrost i zahvalnica, čast, moć i snaga Bogu našemu, u vijeke vjekova. Amen!’ (Otkr 7,9)
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 1. studenoga 2013.