Petnaesta godišnjica vojne kapelanije sv. Gabrijela u vojarni u Zemuniku proslavljena je koncelebriranim misnim slavljem u ponedjeljak 23. rujna koje je ispred kapelice sv. Gabrijela Arkanđela u Zemuniku predvodio vojni ordinarij Juraj Jezerinac u zajedništvu s petnaestak svećenika. Propovijedao je vlč. Zlatko Sudac, ujedno predvoditelj trodnevne duhovne obnove u vojarni u Zemuniku, od 20. do 22. rujna, za vojnike te članove udruga proizašlih iz Domovinskog rata, među kojima su udovice i majke poginulih branitelja.
„Poznavati nekoga ili nešto znači biti preobražen zbog toga što poznajem. Mislimo, ako znamo neke podatke o čovjeku, da znamo i istinu o njemu. Varamo se. Mislimo da treba poznavati čovjeka, da bismo srcem znali istinu o njemu. Što znači poznavati čovjeka ili poznavati Boga“ upitao je vlč. Sudac, upozorivši kako ne poznajemo niti samog sebe, a znamo govoriti da znamo o Kristu i njegovom životu, Bogu i njegovom stvaranju. Naveo je primjer čovjeka koji nije odgajan u vjeri te ne zna podatke o Isusu, poput činjenica koliko je apostola imao, u kojoj zemlji je živio, koliko je žena ostalo pod križem. Može mu se reći: ‘Premalo znaš o onome za koga tvrdiš da si se obratio, za koga tvrdiš da mu vjeruješ’. Obraćenik kaže ‘Da, premalo znam. Ali znam, prije par godina bio sam teški ovisnik. Moj dom se raspadao. Sada više nisam ovisnik, nemamo dugove, moj dom je postao sretan dom. Eto, toliko ga poznajem. Poznavati nekoga ili nešto znači biti preobražen zbog toga što poznajem“ istaknuo je vlč. Sudac, dodavši da nijedna obitelj, ustanova, institucija ne mogu ići naprijed ako ljudska srca ne žele naprijed. „Izvanjski možemo imati sve savršeno. Možemo imati veće plaće, primati aplauze i novac, ali u srcima možemo biti mrtvi, prazni. Ne čini čovjeka izvanjsko, niti ikakvo vanjsko priznanje sretnijim“ rekao je vlč. Sudac, dodavši da je dobro imati i to, ali ne nauštrb nutarnje ostvarenosti, zadovoljstva duše i ispunjenosti mirom.
„Čovjek bi htio biti sretan. Ono što čini, čini s uvjerenjem da će mu to donijeti ispunjenje života i srca. Čovjek želi kvalitetniji, bolji život. Tome bi trebali služiti znanost i civilizacijski napredak. Znanosti otkrivaju veličinu i misterij, dubinu svemira. Želimo do Marsa, letimo. A jesmo li upoznali dubine ljudskog srca“ potaknuo je na promišljanje vlč. Sudac, poželjevši vojnicima da im motiv u radu bude želja da svim ljudima i čovječanstvu bude bolje. „Budućnost naroda je na nama. Neka vam Bog blagoslovi svaku stopu, vaš korak neka bude učinjen s razlogom i mirom ispunjen“ zaključio je vlč. Sudac.
Mons. Jezerinac je rekao da su hrvatski branitelji dali svoje živote, a na sadašnjem naraštaju ljudi je pobijediti na frontama svoga srca. Tu se vode najveće bitke, u nama samima, u našim nutrinama, rekao je mons. Jezerinac, zahvalivši vlč. Sudcu na predvođenju duhovne obnove, a svaka želi pomoći vojnicima prebroditi teške situacije s kojima se susreću. Takvi duhovni susreti pomažu da budemo obnovljeni, novi ljudi, u susretu sa svećenikom ili u ispovijedi možemo predati sve što nas tišti, ohrabrio je vojnike mons. Jezerinac.
Slavlje je okupilo djelatne vojne osobe u Zemuniku predvođene pukovnikom Karolom Lučanom, zapovjednikom 93. Zrakoplovne baze Zemunik, predstavnike Policijske uprave zadarske te članove udruga proizašlih iz Domovinskog rata, među kojima su bili i roditelji poginulih branitelja.
Pukovnik Lučan je zahvalio mons. Jezerincu na dolasku, izražavajući zadovoljstvo radom u vojarni čiji je kolektiv usporedio s obitelji. Tako odgovoran pristup radu svih djelatnika i njemu kao glavnom upravitelju vojarne olakšava uspješno djelovanje. Pukovnik Lučan je zahvalio na uspješnoj suradnji i vojnom kapelanu o. Ivanu Topaloviću. Bojnik Matija Vrđuka, voditelj akrobatske grupe ‘Krila Oluje’, koja je ponos zemuničke zrakoplovne baze, poklonio je mons. Jezerincu fotografiju ‘Krila Oluje’ koja prikazuje grupu aviona u zraku, a natporučnik Juraj Kovačević vojnom kapelanu Topaloviću poklonio je pilotsku kacigu oslikanu motivom arkanđela Gabrijela, zaštitnika vojarne. Slavlje je uveličao nastup klape HRM-a ‘Sv. Juraj’.
Ines Grbić