Blagdan sv. Roka proslavljen je u petak 16. kolovoza u župi sv. Roka u Bibinjama. Svečano misno slavlje i procesiju s kipom sv. Roka, u crkvi sv. Roka predvodio je mons. dr. Jure Bogdan, rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu. Tragom navještaja evanđelja po Mateju u kojem Isus za identitet svoga učenika, kršćanina, kaže: „Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi čime će se ona osoliti? Nije više nizašto nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze“, dr. Bogdan je rekao da život i djelo sv. Roka podsjeća na Isusov govor o soli zemlje i svijetlu svijeta. „Za svog kratkog zemaljskog života sv. Roko je bio evanđeoska sol koja je davala poseban doprinos – ukus životu u vrlo složenim prilikama gdje je djelovao. On je sebi nestao da bi drugima olakšao patnje. Postao je svijetlo za mnoge, postavljeno na veliki svijećnjak i to je ostao do danas. Svaki svetac je i rezultat svoga vremena, radikalni odgovor žive vjere u Boga, u Isusa uskrsloga, na velike izazove i potrebe ljudi u određenom povijesnom trenutku“ rekao je dr. Bogdan.
Sol je u biblijskoj i semitskoj kulturi označavala mudrost življenja. I sad se za nekoga kaže da ima ili nema soli u glavi. U biblijskom tumačenju to znači da poznaje Božju riječ, da se trudi vršiti volju Božju. Sol je diskretna tvar, začin. Upotrebljava se u maloj količini da bi davala ukus jelu i životu. Kod upotrebe se rastopi, gubi se, ali hrani daje poseban ukus. Ako je nema svi osjete da nedostaje. „Isus za svoje učenike kaže da su sol zemlje. Time određuje bit njihova poslanja i način ponašanja: poniznost, skrovitost, nevidljivu diskretnu prisutnost i snažno djelovanje u svijetu bez koje život postaje neslan. Da bi dala ukus, sol se mora ratvoriti, rastopiti, nestati. Da bi svijetlila, svijeća mora izgarati, nestajati, trošiti se. „Sv. Roko, evanđeoska sol zemlje u dušama unesrećenih bolesnika, uzdignut je po smrti na veliki svijećnjak. Umro je sebi kao pšenično zrno da bi donio obilat rod. Rastopio se kao sol u brizi za druge da bi njihov život bio lakši. Ništa za sebe nije tražio osim spasenja vlastite duše. Njegov pogled bio je trajno usmjeren prema vječnosti. On nije mogao prolaziti ovom zemljom a da ne vidi bijedu i potrebu bližnjih. Premda je bio čudotvorac, on je u prvom redu apostol evanđeoske ljubavi. Rokova djelotvorna ljubav snažno upozorava na izvor te ljubavi, Boga“ rekao je dr. Bogdan.
Pored mrtvog tijela sv. Roka pronađena je pločica s njegovim imenom i natpis: „Tko god me bude zazivao protiv kuge bit će oslobođen od toga biča“. Na svome tijelu od rođenja je imao madež u obliku križa. Pokopan je u velikoj crkvi u Vogheri, odakle je krenuo njegov kult. Propovijednik je opisao okolnosti vremena kad je Roko gledao smrti u oči. Roko, siromašni hodočasnik i pokornik, gorljivi apostol ljubavi među najugroženijima, ostavio je sve i stavio se u službu oboljelih od kuge. Odrekao se uglednog i bogatog obiteljskog društvenog položaja. Prodao je imanje, sve razdijelio siromasima, udovicama, bolnicama i samostanima, obukao isposničko odijelo i krenuo na dugo pokorničko hodočašće u Rim, na grobove svetih Petra i Pavla. Hodočasteći prema Rimu, u Italiji se sredinom 14. st. susreo s epidemijom kuge. Umiralo se u tisućama svaki dan, leševi su bili posvuda. Liječnici i svećenici nisu mogli doći do svih oboljelih. Mladić Roko nije ostao skrštenih ruku, uz rizik za svoje zdravlje. Njegovu djetinju vjeru i karitativno djelovanje Bog je pratio i mnogim čudesnim ozdravljenjima. Talijanski gradovi: Acquapendente, Cesena, Rimini, Rim, Treviso, Novara, Piacenza i Voghera rado ističu da je u njima djelovao Božji čovjek, čudotvorac Roko. U Rimu je poznato čudesno ozdravljenje u bolnici Santo Spirito nedaleko trga sv. Petra, od kuge oboljelog francuskog kardinala, brata pape Urbana V., koji mu je omogućio da se osobno susretne s papom.
Roko je i sam bio zaražen, a da ne bi druge zarazio, povukao se u osamu u pećinu. Jedan pas svaki dan mu je donosio komad kruha. Vlasnik psa, plemić Gottardo Pallastrelli, otkrio je Roka u pećini, pa mu je pomogao dok nije ozdravio. I plemić Pallastrelli je htio slijediti primjer Roka, ali ga je on od toga odvratio. Ipak, Gottardo je rasprodao dobra, razdijelio ih siromasima te se povukao živjeti u pećinu gdje je boravio Roko. „Sv. Roko je svojim životom po vjeri od Boga primio dar čudesnog ozdravljanja okuženih. To je jučer i danas izazov svetosti. Sv. Roko poučava da život po vjeri može dovesti i do čudesa. Izvanrednih događaja, ali i do hrabrih, anonimnih, diskretnih herojskih čina ljubavi u svakodnevnom životu, kod svakog čovjeka! To je poziv svih svetaca, svih vremena, koji svojim primjerom kucaju na naša vrata i izazivaju našu kršćansku savjest. U svim razdobljima života Crkve samo je svetost autentična. To je snaga Crkve. To je sol zemlje i svijetlost svijeta. Snaga i ukus te soli, jasnoća toga svijetla je Bog“ poručio je dr. Bopgdan, zamolivši zagovor sv. Roka da se jakom vjerom možemo nositi s praktičnim i teorijskim materijalizmom, kugom našeg vremena.
Mons. Bogdan predvodio je u Bibinjama misno slavlje i na svetkovinu Velike Gospe u župnoj crkvi Uznesenja BDM. Uoči Velike Gospe u Bibinjama duhovnu obnovu predvodio je don Žarko Vladislav Ošap, duhovnik na sarajevskoj bogosloviji.
Ines Grbić