Svetac za sva vremena
1. Obično spominjemo svece na dan kad su blago usnuli u Gospodinu. Rijetki su oni kojih se spominje uz njihove rođendane. To su samo Isus, BDM i sveti Ivan krstitelj. Naime, spominjući dan preseljenja s ovoga svijeta na bolji, mi zapravo velimo kako je to zapravo dan kad su se oni ‘rodili’. Ne za zemlju, već ‘za nebo’. Jer, ‘tvojim se vijernima život mijenja, a ne oduzima’, pjevamo u svečanom predslovlju za pokojne. No, ima svetaca koje liturgijski obilježavamo na dane koji nemaju veze ni danom njihova rođenja, kao ni s danom njihove smrti ili preseljenja. Jedan od njih je i današnji svečar, Sveti Benedikt koji je umro 21. ožujka 547. Istina, njegov se blagdan stoljećima slavio 21. ožujka. Budući da je to obično bivalo u korizmi, blagdan je premješten na 11. srpanja, kako bi mu se posvetila dolična i zaslužena pažnja. Naime, već u VIII. počelo je obilježavanje prijenosa njegovih zemnih ostataka u opatiju Fleury u Francuskoj, a ono je bilo 11. srpnja 660.
Benedikt je otac zapadnog redovništva, osnivač benediktinskog reda i jedan od velikana zapadnog redovništva i kršćanske kulture uopće. Rodio oko g. 480. u Norci, na podnožju Sabinskih brda, u dobrostojećoj obitelji koja ga je poslala u Rim na odgoj i stjecanje znanja. Rimske prilike, međutim, nisu ga oduševile pa je napustio i Rim i studij u njemu. Želja za većim idealima odvela ga je u potpunu samoću, u špilju kraj Subiaca. Bog je tako ovog velikog patrijarha zapadnoga redovništva uzeo u svoju školu, u tišinu špilje gdje je kao ponizni učenik ostao pune tri godine. Bog ga je onda iz tamne špilje izveo na svjetlo da bi kao svjetionik svijetlio u njegovoj Crkvi. I poučio ga kako osnivati zajednice i u njima zajednički tražiti Boga.
2. To je uspješno ostvario u samostanu na Monte Cassinu. Taj je samostan u fizičkom i u duhovnom pogledu postao pravi ”grad na gori”. Benedikt ga je zidao prema jasno zacrtanom planu, a gradnja je obuhvaćala ne samo materijalno zdanje, već i ono duhovno: Ideal je bio stvoriti redovničku zajednicu koja će biti stabilna, ali u isto vrijeme i otvorena za sve zadatke i potrebe svoga vremena. Analizirajući plodove Benediktova djela Boros je kratko zapisao da su benediktinci ‘stvorili kršćansku povijest time što su počeli provoditi svoj život u bratskoj zajednici na čvrstom i stabilnom mjestu. Uzmemo li u obzir okolnosti da je to doba kad je svijet bio u pokretu, a čitavi se narodi selili iz jednog mjesta u drugi, razumjet ćemo važnost postojanosti stabilnosti koju je benediktinski red sa sobom nosio.
Moglo bi se slikovito reći kako je današnji svetac svojim pravilima i načinom života doviknuo ondašnjem svijetu: ‘Seobi naroda neka je kraj!’ A ljudima koji su osvajali tuđe krajeve, stvarali nerede i stalno ratovali, Benedikt je zamolio neka ‘odlože mačeve’; a kruh svoj svagdanji neka zarađuju prstima svojih ruku u okruženju mira i suživota. ‘Moli i radi’ postalo je prepoznatljivo geslo ovih Božjih slugu koji će malo po malo preporoditi barbare koji su prodirali u Europu sa svih strana. Mir je tako postao ključnom točkom benediktinske duhovnosti. U svijet, dakle, surovosti ovaj je Božji čovjek sa svojim monasima nosio mir i ‘razoružanje’. S pravom ga je papa Pavao VI. proglasio zaštitnikom Europe.
3. Ako se prošećemo Europom, od Clynija, Koelna, Monte Cassina i Marije Laacha sa sjevera do naših primorskih biskupija, od Istre, preko Zadra do Dubrovnika gdje su živjeli, molili i radili sljedbenici ovog ‘blagoslovljeni’ monaha (Benedikta), upitat ćemo se kako, kojom metodom i kojim načinom on je uspio izvesti tolika silna djela da se, evo, i nakon 15 stoljeća njima divimo?! Ne bih vas htio zamarati povijesnim podatcima. Radije bih s vama otkrivao aktualnost njegove karizme, kao i sličnost našeg vremena s njegovim. Istina, mi ne proživljavamo ‘seobu barbarskih naroda’ koji su, kako sam spomenuo, ‘preživljavali’ na poganski način, tako što su ‘pljačkali i osvajali tuđa imanja’. Nije. Međutim, teško konstatirati da su ljudi i našega doba u ‘stalnom pokretu’: Sele se, kako zbog radnih obveza, tako i radi odmora i turizma. Dakle, i u naše doba ljudi su kao i u Benediktovo u ‘trajnoj seobi’. No, premda je pismenost danas na zavidnoj razini, puno je prigoda kad se susrećemo s nepismenim, ‘barbarskim’ ponašanjem ljudi. Kako na planu odnosa prema životu, dostojanstvu čovjeka i obitelji, tako i prema poganskom mentalitetu rada i zarade ‘na crno’, i neodgovornog odnosa prema općim, društvenim stvarima, prirodi i okolišu. Zato je Benedikt suvremen i aktualan. Izgradivši prikladan način života za svoje redovničke zajednice on je pokazao alternativu poganskom i barbarskom načinu preživljavanja. I ne samo to. On je ‘pripitomio’ i preodgojio ‘divlje pridošlice’ i od njih učinio izabranu ‘europsku obitelj’. Kojim metodama i principima i na kojim temeljima?
4. Najprije, u sveopćoj ‘seobi naroda’ Benedikt je ponudio ‘stabilnost mjesta’. Doviknuo je i pokazao svojim selilačkim suvremenicima kako se može biti ‘kod kuće, raditi i zaraditi’. Osnivao je ‘stabilne samostanske zajednice’ gdje su redovnici svojim rukama privređivali. Tako je pokazao i poučio ‘barbare’ da se može živjeti i preživjeti bez pljačke i osvajanja tuđih imanja. U vidu pak dobrog funkcioniranja zajednice on je odredio neka se redovnici drže ‘kućnog reda’ kao ‘pijan plota’, što narod veli (Serva ordinem, et ordo servabit te!). U tom redu ravnomjerno su raspoređeni rad i molitva, čitanje Svetog Pisma, odmor i rekreacija.
Uz stabilnost zajednice i funkcionalnost kućnog reda, imamo i treći stup njegovoga ‘pravilnika’ koji je opisan u ‘jednakosti braće’; bilo da su bili potomci ‘latina’ ili ‘pridošlice pogana’, pismeni ili nepismeni, članovi kraljevskih ili seoskih obitelji. Zbog toga je sasvim pogrješna perecepcija u javnosti kako je ‘jednakost i bratstvo’ plod Francuskog veleprevrata (revolucije). Ne, pravi i istinski velprevrat europskih razmjera dogodio se početkom VI. stoljeća s pojavom ovog skromnog, ali upornog, radinog i blagoslovljenog monaha, Benedikta. Ovom pak trećem stupu ‘jednakosti braće u pravima i obvezama’, on je dodao i ‘princip autoriteta’, koji je utjelovljen u liku opata. Dakle, stabilnost mjesta, rad i red, jednakost u pravima i obvezama s principom ‘opatovog autoriteta’, to su temelji benediktinskog reda. U tomu je suvremenost i aktualnost ovog Božjeg čovjeka. Zato mu se na koncu kao zaštitniku Europe obraćamo i usrdno molimo:
5. Sveti Benedikte, ti si životvornom riječju svoga Pravila i neumornom revnošću svojih učenika preobrazio Europu u zemlju kršćanskih korjena. Odgajao si uz to ljude i narode za djela ljubavi i mira, te otkrivao ljepotu i dostojanstvo ljudskog napretka, nadahnutog sjajem istine i evanđelja. Molimo te, povrati Europi svijetlo tvojih ideala. Zagovaraj posebice današnje mlade i pomozi im da pronađu Krista, jedinog otkupitelja čovjeka.
Zaštitniče ovog starog kontinenta, budi svima blizu svojim nebeskim zagovorom kako bi narodi Ujedinjene Europe, među kojima se odnedavno nalazi i Hrvatska, znali cijeniti, čuvati i boriti se za ostvarenje onih plemenitih ideala reda, rada, pravednosti, zajedništva i harmonije za koje si ti svoj život nesebično istrošio. Sveti Benedikte, moli za nas. Amen.
Sv. Marija u Zadru, 11. srpnja 2013.
† Želimir Puljić, nadbiskup