BLAGDAN SRCA ISUSOVA U ZADRU

„U Isusovom srcu štujemo Božju ljubav prema nama. Kršćani su optimisti. Jer vjeruju da će se naći među pobjednicima nad silama zloće“ poručio je gospićko-senjski biskup Mile Bogović u propovijedi koncelebriranog misnog slavlja koje je predvodio na blagdan Srca Isusova u petak 7. lipnja u župi Srca Isusova u Zadru. „Bog nije ljubav jednim svojim dijelom, nego u cijelosti, Bog je ljubav. Krist je utjelovljena Božja ljubav. Cijeli njegov život, svaki njegov korak i riječ imaju otvor u Božjoj ljubavi prema čovjeku. Simbol te ljubavi je srce. Srce je najnesebičnije jer na sve strane šalje hrane, koliko je potrebno nekom dijelu. U dio gdje je čovjek više bolestan, šalje više. Srce to osjeti. Srce daje koliko gdje treba“ rekao je biskup, upozorivši da ljudi nekad misle ako netko nešto voli, da mu to treba stalno davati, ili se daje i ono što ne treba.

„Što više nekoga voliš, toliko znaš odmjeriti što mu je potrebno i to mu dati. Tako majka postupa s djetetom“ rekao je mons. Bogović. Božja ljubav je simbolizirana u Isusovom srcu. Sve je utemeljeno na Božjoj ljubavi. „Zato nemamo pravo na pesimizam. Bog stoji iza nas. Ljubav Božja pobjeđuje! Pa i u križevima, iza svega stoji Božja ljubav. Ljubav je najvrijednije i na nju se treba najviše osloniti. To je način kako Bog podržava svijet“ istaknuo je biskup, upozorivši da smo nekad u napasti osloniti se na bogatstvo, silu, moć, vlast. „Mislimo da ćemo tu naći sreću i budućnost. No to su gubitničke pozicije, ako u njima nema ljubavi. I znanost, ako u njoj ne stoji ljubav, može biti štetna. Čovjek je dobio u ruke velike sile i moći kojima ne zna više gospodariti“ upozorio je mons. Bogović. Istaknuo je da su svaki Isusov čin i spoznaja imali uporište u Božjem duhu, duhu ljubavi. Isus je imao srce za svakog čovjeka, svaki njegov čin izrastao je iz ljubavi prema čovjeku. „Ljubav je pobjednički položaj. Isus je gospodar života, a to je gospodstvo ostvario u ljubavi“ poručio je mons. Bogović. Duh Božje ljubavi očitovao u Kristu. U njegovoj ljubavi i mi bismo se trebali odnositi prema drugima.

 Tragom navještenog evanđelja, biskup je rekao da je stotnik primjer pravog vjernika. Pun je strahopoštovanja pred Bogom. Kaže ‘Nisam dostojan, ali učinit ću ono što ti kažeš’. „Nisam dostojan ići na mjesto koje tebi pripada. Nemam prave riječi. To je govor pravog vjernika pred Bogom. Od Boga dolazi prava mudrost. Neki misle, ako su završili visoke škole, da ih Bog nije dostojan, a ne da oni nisu dostojni Boga“ rekao je biskup. Također, drugi su rekli da stotnik voli njihov narod. „To je kvaliteta kojom se predstavio narodu. On voli naš narod. Blago narodu koju ima takvu vlast, takve stotnike. Kako bismo bili sretni, kad bi nas oni koji nama vladaju zaista voljeli, i kad bi ono što rade radili jer nas vole. I svećenici i biskupi sebi trebaju postaviti taj zadatak. Ne može se voljeti dekretom. Nego kad radiš nešto, činiš li to jer voliš župljane, članove biskupije. To je osnovna prvina pravog voditelja u državnoj i crkvenoj službi“ istaknuo je mons. Bogović.

Podsjetio je i da je stotnik poželio izliječenje svoga sluge. Nije rekao generala. On vodi brigu o svome sluzi. „To je prava ljubav. Isus je krenuo najzadnjem čovjeku. U evanđelju ne nailazimo da se Isus išao savjetovati s ondašnjim županima, kraljevima i carevima, što će učiniti. Nisu te veze bile jake. Ali su bile jake veze sa slugama“ rekao je propovijednik, istaknuvši da je primjer stotnika u svijetu koji voli narod Ivan Pavao II. „Njegova ljubav bila je pročitana i iz njegovog slabog pokreta pri kraju života, da smo rekli, taj čovjek nas voli. On je otkrio u nama na što trebamo biti ponosni i htio je da krenemo u Europu da je obogatimo, da ne izgubi kršćansku dušu. Pitao je, što još mogu učiniti za Hrvate. To je prava ljubav. Toga se treba sjetiti prigodom desete obljetnice njegova pohoda Hrvatskoj. Imao je proročko oko, srce koje šalje koliko je potrebno jer voli, jer želi dobro“ rekao je mons. Bogović.

Podsjetio je da su kršćani do 313. g. bili progonjeni, a onda je Konstantin Crkvi dao slobodu. Oni koji su dotad bili progonjeni osjetili su da ih je Bog blagoslovio. Konstantinu je Bog poručio ‘U ovom ćeš znaku pobijediti’. To je bio znak križa.

„Nema veće pobjede za čovjeka, od one koja je bila na križu. Nema svetijeg znaka od križa. U tom je polju učinjena najveća pobjeda za čovjeka i čovječanstvo. Prihvati svoj križ, svoju bolest, nemoć, odbačenost. Ako znaš to prihvatiti, sigurno ćeš biti pobjednik. Ivan Pavao II. je nosio križ svoje bolesti po cijelom svijetu. Nije ga skinuo. Ljudi obično svoje bolesti skrivaju, ne pričaju o tome pred drugima. Papa je pred svima priznao da je slab i nemoćan. Kroz tu slabost i nemoć prodirali su vjera i ljubav prema svakom čovjeku, kao što je kroz Kristovu nemoć na križu prodirala ljubav prema cijelom svijetu. Do kraja svijeta, ljubav će govoriti s križa. S tog križa najviše nam govori srce, ljubav, Božja dobrota prema svakom čovjeku“ poručio je biskup, istaknuvši da je onaj koji odbacuje križ gubitnik. „U školama govore da treba djecu osloboditi. Od čega? Od odgojnog utjecaja roditelja koji na njih imaju pravo. A osloboditi u njima nezrele porive i to onda kad još ne mogu njima gospodariti. Je li to prava sloboda? Je li to prava pobjeda, je li to borba za dobro naše mladeži? Nije sloboda kad gledaš kako ćeš dopustiti da se radi sve što padne napamet. Ako bi to bila sloboda, čovječanstvo bi brzo nastradalo“ zaključio je mons. Bogović.

 Ines Grbić