SVEČANA AKADEMIJA NA DESETU OBLJETNICU POHODA BL. IVANOG PAVLA II. ZADRU U KATEDRALI SV. STOŠIJE

„Nitko se nije tako umješno i uspješno približio suvremenom čovjeku kao papa Ivan Pavao II., onima koji ne drže do vjere i koji ispovijedaju različite vjerozakone. Svojim brojnim pohodima zemljama i narodima na svim kontinentima urastao je u njihovu ovijest. Zato je svojom pojavom i čudesnom aktivnošću postao osobitim građaninom svijeta“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u nagovoru na Svečanoj akademiji povodom desete obljetnice pohoda pape Ivana Pavla II. Zadarskoj nadbiskupiji, u nedjelju 9. lipnja u katedrali sv. Stošije u Zadru. Uz izmjenu prizora fotografija s papinog pohoda, podsjetilo se na papine poruke za vrijeme Molitve Šestog časa 9. lipnja 2003. g. i tadašnjeg domaćina, nadbiskupa Ivana Prenđe. Prigodne skladbe izveo je Katedralni zbor sv. Stošije.

„Kao hrabri borac i dobri Otac prošao je ulicama svijeta. Poput Mojsija koji je objedinio raspršene Izraelce i doveo ih u obećanu zemlju, i on se osjećao pozvanim ujediniti Crkvu i povesti je u treće tisućljeće kršćanstva“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je Wojtila bio ponizan, pobožan i skroman, ali je poput starozavjetnog proroka i prekoravao. Volio je samoću i prostore tišine, molitve i sabranosti, no bio je i papa velikih i znakovitih nastupa i masovnih okupljanja. „Hrvatski narod neće zaboraviti njegovu očinsku brigu za nas u Domovinskom ratu. Nije se umarao moliti za mir i činiti sve kako bi se obustavilo ruku koja ubija. Pet puta susreo se s Hrvatima, tri puta u Hrvatskoj i dva puta u BiH. Stoga ne čudi izjava jednog vatikanskog djelatnika koji je rekao da su papi iza Poljaka najdraži Hrvati. Hrvatska mu je zahvalna što se zauzimao da bude priznata kao suverena država. Osobito se zauzimao da bude pridružena zajednici ujedinjene Europe“ rekao je nadbiskup, istaknuvši od brojnih tema o kojima je Ivan Pavao II. govorio njegovo zauzimanje za dostojanstvo čovjeka i obitelji te njegov pogled na ujedinjenu Europu kojoj je posvetio mnoge govore i dokumente.

Uz encikliku ‘Crkva u Europi’, od 13. srpnja do 31. kolovoza 2003. g., nakon svog odlaska iz Hrvatske, u prigodi anđeoskog pozdravljenja osam puta uzastopno govorio je o Europi. U toj se godini stvarao europski Ustav u koji njeni kreatori nisu htjeli staviti riječ ‘Bog’ ni naglasiti kršćanske korijene. Papa je htio pomoći sastavljačima Ustava da ne zaborave bitno, kršćanske korijene Europe. Živi se kao da Boga nema, premda je kršćanstvo oblikovalo sve pore Europe. Europi su potrebni vjernici čvrste vjere i misionarske zajednice koje svjedoče ljubav prema Bogu i ljudima, rekao je papa. Europa je obilježena kršćanstvom i ima obvezu pružati evanđelje nade siromasima, kako pokazuje i papa Franjo: to su nezaposleni, bolesni, stari, osamljeni, ovisnici, prognani, iseljenici. Valja sačuvati i svetost nedjelje te njegovati duh zajedništva koji povezuje različite kulture i narode.

„Europa nije samo zemljopisni, nego još više povijesni i kulturalni pojam. I dok proživljava krizu, papa smatra da je važno da sačuva svoj pravi identitet. Njeno proširenje nije samo stvar ekonomije i zemljopisa, nego usvajanje vrednota koje je kršćanstvo stvaralo kroz stoljeća: svetost života, ljudsko dostojanstvo i ljudska prava. Papa ističe da je Evanđelje Isusa Krista neiscrpno vrelo bratstva europskih naroda, da se od Europe učini simfonija naroda koji će graditi civilizaciju ljubavi i mira“ zaključio je mons. Puljić koji je prije Akademije predvodio Svečanu Večernju. U prezbiteriju je bio sedes na kojem je sjedio Ivan Pavao II. 2003. g. u Zadru i reljef Krista Kralja koji je bio u njegovoj pozadini na pozornici s koje je papa predvodio slavlje Šestog časa.

Ines Grbić