U spomen na 5. svibnja 1516. g, ukazanje Gospe pastirici Jeleni u mjestu Jasenovo pokraj otočića Zečevo u Ninskom dekanatu Zadarske nadbiskupije, brojni su vjernici iz ninskog, vrškog područja i grada Zadra, u nedjelju 5. svibnja hodočastili na otočić Zečevo u ninskoj laguni.
Skupina hodočasnika krenula je prema Zečevu pješice ujutro u 6 sati nakon primanja blagoslova ninskog župnika Bože Barišića u župnoj crkvi sv. Anselma, a dio vjernika krenuo je nakon jutarnje mise u 8,30 sati koju je predslavio fra Diego Deklič, predvoditelj trodnevne duhovne obnove u župi uoči pomične zavjetne svetkovine Gospe od Zečeva koja se slavi prvi ponedjeljak prije Uzašašća. S križem, barjacima i čudotvornim kipom Gospe od Zečeva, puk se uputio u ophod do Gospinog mula u Ninu odakle su vjernici krenuli u procesiju lađama u trajanju oko 45 minuta do otočića Zečevo. U crkvici na Zečevu svečano misno slavlje predvodio je don Dario Tičić, tajnik zadarskog nadbiskupa.
Gospino ukazanje je čudo, no čuda se i danas događaju u srcima ljudi, rekao je don Dario, dodavši kako poznaje čovjeka koji se nakon 40 godina ispovijedio; razoružao ga je papa Franjo svojom jednostavanošću i pristupačnošću.
„Štujući Mariju na mjestu natopljenom molitvama i suzama redovnika pustinjaka koji su živjeli na Zečevu, a pobili su ih Turci u osvajanju, uključili smo se u veliku procesiju generacija našeg naroda koji je tu dolazio dugi niz stoljeća. To je znak tradicije u čijoj je dubini vjera koja je sačuvala mjesto. Slaveći Gospu slavimo njenog Sina. Marija je svjetlost Kristova, Isus je svjetlost Marijina. Bog je želio da se njegov sin rodi u obitelji muškarca i žene i tako posveti ljudski život, obitelj, domaćinstvo. Da osvijestimo koliko je čovjek velik u dostojanstvu, jer Bog je postao čovjekom u krilu Djevice. Bog je po Mariji ušao u ljudsku povijest i postao naš suputnik“ rekao je don Dario potaknuvši da posvijestimo koliko smo upućeni jedni na druge, a nažalost, često smo zapreka jedni drugima, ne razumijemo se.
Međusobnog nerazumijevanja je bilo i na početku Crkve, rekao je don Dario tragom navještaja Božje riječi. „Na početku nije sve išlo glatko. Židovi su mislili da se svi koji će biti Kristovi učenici moraju obrezati, ući u židovsku vjeru. Na tu je raspravu u središnjicu Crkve u Jeruzalemu poslano i izaslanstvo iz Antiohije. Snagom Duha Svetoga došli su do zaključka da se budući kršćani ne moraju obrezati i prihvatiti židovske običaje i zakone. Tako je počela velika priča – Gospodin je postao dio ove zemlje i ušao u srca ljudi. Crkva je na početku stavila temelj svoje otvorenosti Duhu Svetome. Snaga te vjere dopire do naših dana. Barnaba i Pavao su po cijelom svijetu širili Isusovo ime. Tako je i biskup Anselmo u Nin donio sjeme kršćanske vjere“ rekao je don Dario, usporedivši duh Nina kao prijestolnice hrvatstva i kršćanstva u Hrvata, s duhom Jeruzalema, opisanog u evanđelju.
„Apostol Ivan gleda Jeruzalem kao otvoreni grad. Grad Nin ima oko sebe sačuvane ostatke zidina. Kao utvrđeni grad imao je nekoliko ulaznih vrata. Apostol Ivan je na otoku Patmosu. I Zečevo je kao Patmos: okruženo morem, gleda Nin, kao što je Ivan gledao Jeruzalem koji sa sve četiri strane ima po troje vrata. Dvanaest vrata označava 12 Izraelovih plemena, 12 apostola. Jeruzelam postaje otvoreni grad. Svatko može ući u njega bez straha da će biti proglašen neprijateljem. Kaže da ni hrama nema u tom gradu, jer je Jaganjac-hram, Bog s njima. To je nebeski Jeruzalem prema kojem hitamo“ rekao je don Dario, istaknuvši da uskrsno vrijeme sabire u sebi tri stožera: Kristovo uskrsnuće, uzašašće i treće, krunu Vazmenog vremena, silazak Duha Svetoga kojeg su apostoli čekali s Marijom.
„To poduhovsko vrijeme traje do danas i to trajanje zovemo Crkvom. Crkva smo svi zajedno okupljeni oko Gospodina i Petrovog nasljednika. Poduhovsko, pouskrsno vrijeme je vrijeme razvijanja Kristova djela na zemlji. Trajat će do potpunog ostvarenja punine, kad će Gospodin opet doći i okruniti ljudsku povijest“ rekao je don Dario.
Nakon mise, puk se u ophodu oko crkvice Gospe od Zečeva s njenim kipom zaustavio na četiri mjesta kad je navješteno evanđelje. Običaj je i da se tada blagoslove lađe te je don Dario blagoslovio plovila i sve koji će njima ploviti. „Procesija je simbolika našeg životnog puta. Život je hodočašće“ rekao je don Dario, pojasnivši kao liturgičar tradiciju ophoda u ovo vrijeme. Pred Uzašašće, u Crkvi su bili privilegirani dani kad se ophodom molilo za razne potrebe. Ovih dana se molilo i za blagoslov zemlje. To su bili tzv. rogacioni, prozbeni dani, kad se u ophodu na poseban način molilo za potrebe duše i tijela.
Ines Grbić
