Pepelnica

Korizmeno vrijeme je velika šansa koju Gospodin pruža svakome da se duhovno obnovi, rekao je dijecezanski upravitelj zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić predvodeći na Čistu srijedu 17. veljače u katedrali sv. Stošije u Zadru misu i obred pepeljanja. Taj čin potiče da se pred Bogom skrši ljudska oholost i da čovjek prizna svoju slabost i grešnost, rekao je don Milivoj i potaknuo vjernike da stvore ozračje plodne tišine kako bi mogli čuti Gospodina. “Pitajmo se ‘Kakav sam čovjek?’. Nemojmo ništa umotavati i ispričavati se. Ne bojmo se iskrenog priznanja pred Gospodinom, njemu se povjerimo s djetinjom otvorenošću. Tako shvaćena korizma je obnova i pročišćenje duha, da obnovljeni duhom istinski doživimo uskrsna otajstva” rekao je don Milivoj i podsjetio na završetak vremena karnevala i maskenbala, kad su mnogi oblačili čudna odijela i stavljali na lice najrazličitije maske. “Time se želi reći da je maska laž našeg lica i raspoloženja. To je slika života u kojem vlada razvrat, uživanje ali i prikaz praznine i prolaznosti ljudskog života. Korizmeno vrijeme, pak, je vrijeme istinitosti, pokore i molitve. Crkva poručuje čovjeku da pred Bogom odbaci svaku masku jer Bog vidi ispod svake maske” poručio je don Milivoj dodavši da svatko tko priznaje svoju slabost i čini pokoru pobjeđuje grijeh i smrt. “Zahtjevom ‘Obrati se i vjeruj evanđelju’ Isus je počeo svoj nastupni govor ‘Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje’. Obraćenje znači nutarnji zaokret, promjenu, novo usmjerenje, napuštanje loših postupaka, navika, stavova, prihvaćanje onog što nas vodi dobrom cilju. Isusov poziv da se obratimo znači sasvim prihvatiti Isusa, do mjere da se čovjek iznutra promijeni, potpuno se prepusti Isusovom vodstvu i bude trajno otvoren poticajima Isusova duha” rekao je don Milivoj istaknuvši da je obraćenje stalni proces, ne postiže se jednom zauvijek. “To je stalno usvajanje u mislima, postupcima i životnim opredijeljenjima Isusovih stavova koje je izrekao u svom govoru na gori a oprečan je mentalitetu naše svakodnevice. Pokora je spremnost na žrtvu, križ i odricanje. O tome je nepopularno govoriti jer čovjek nerado prihvaća žrtvu i napor. No sve veliko, ozbiljno i značajno u životu zahtijeva odricanja, žrtve i ulaganje napora. Ništa veliko ne može čovjek postići u životu bez odricanja, samoprijegora i žrtve” poručio je don Milivoj. Istaknuo je da se pokorničkim duhom pokazuje spremnost na prihvaćanje Božje volje, njegovoj poslušnosti i žrtvi. “U duhu pokore može se odlučiti da ćemo s više pažnje i ljubavi postupati sa svojim bližnjima, više moliti, biti sabraniji u molitvi, svladati se u srdžbi, ne osuđivati, biti susretljiviji, marljiviji. Sve to s naše strane traži napor, predstavlja pokoru i pomaže nam više se suobličiti Kristu. Crkva potiče da svatko izabere nešto što smatra da će moći ispuniti jer Bog ljubi vesela darivatelja” rekao je don Milivoj i potaknuo vjernike da odbace ropstva materijalnome, neurednostima i navezanostima koja čovjeka mogu spriječiti da uđe u sebe i čuje Božji glas.

Ines Grbić