„Crkva je od najstarijih dana smatrala kulturna dobra sredstvom navještanja Radosne vijesti, što je ispunjenje njenog poslanja, i neumorno se trudila čuvati svoje veliko umjetničko nasljeđe“ poručio je vikar za kulturu Zadarske nadbiskupije, mons. dr. Pavao Kero, prepozit nadbiskupijskog Stolnog kaptola, na tribini ‘Zadarski dragulji’ koju je u četvrtak 21. veljače u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru priredila Udruga turističkih vodiča ‘Donat’ Zadar s predsjednikom Nenadom Marčinom. Dr. Kero je opisao djelovanje svjetski vrijednog turističkog odredišta, Stalne izložbe crkvene umjetnosti (SICU), čija je povijest zanimljiva jer je ta dragocjena sakralna ustanova utemeljena u komunizmu, 1976. g., uz zauzimanje i Miroslava Krleže. Začuđuje da je ta ustanova ostvarena u sistemu koji je nijekao Božju opstojnost, zabranjivao izvanjsko očitovanje vjere, rušio kršćansko znakovlje. Sistem koji je zatvarao i ubijao kler, omogućio je otvorenost sakralnog muzeja, a država se obvezala financirati izgradnju izložbenog prostora i snositi troškove održavanja. „Crkva je bila zadovoljna jer je i u takvom sistemu, kad je bilo zabranjeno propovijedanje izvan crkve, mogla ostvarivati svoje poslanje. U izložbi su djelovale benediktinke, ravnatelj je svećenik, pa je kontakt posjetitelja bio i sa živim osobljem. A komunističke vlasti su bile zadovoljne jer su mogle pokazati da Crkva u tadašnjoj Jugoslaviji nije proganjana. Osim turista, Izložbu su posjećivale delegacije državnika u posjetu Jugoslaviji, dajući na taj način do znanja da je u zemlji navodna sloboda vjeroispovijesti. To bi bilo otprilike opravdanje postojanja te ustanove za komunističku vlast“ rekao je dr. Kero.
Istaknuo je da vodiči trebaju govoriti o trostrukoj vrijednosti predmeta: povijesnoj, umjetničkoj i religioznoj. SICU je 47 godina očuvao predmete u takvom svijetu, i takvoj je Europi navještao evanđelje, rekao je dr. Kero, podsjetivši na riječ bl. Ivana Pavla II. da kulturno dobro podrazumijeva umjetničko nasljeđe slikarstva, kiparstva, arhitekture, mozaika i glazbe, u službi poslanja Crkve, uz knjiško blago u crkvenim knjižnicama i povijesne dokumente u crkvenim arhivima. „Želimo pokazati ne samo spomenik, nego i sebe, grad, svoj narod. Sve predstavljamo. Zato se vodič i naziva mali veleposlanik, jer predstavlja sveukupnost doživljaja koje će turist doživjeti. Svojim ponašanjem, odnošenjem prema vjerskim objektima, pokazujemo kako živi grad, kakva je naša kultura, što je naša tradicija, tko smo i što smo. To je poanta vodiča. Želimo naglasiti da je crkva prvenstveno dom Božji, ne prazni muzejski prostor, hladna povijesna građevina, gdje će stranci nesmetano ući ili ometati vjernike u molitvi. To nisu goli zidovi koje samo treba objašnjavati umjetnički, povijesno, arhitektonski, nego razumijemo i njihovo dublje, osnovno značenje i kao takve ih nastojimo prikazati. To posao vodiča čini pravim. Većina vodiča su i vjernici, svjesni da sakralni objekt nije samo turistički spomenik. Treba ih s poštovanjem doživljavati, s poštovanjem pristupati objektima i u najboljem svjetlu predstaviti zdanja svoje zemlje“ rekao je turistički vodič Ivica Škriljevački.
Na tribini su govorili i liturgičar mr. Dario Tičić, o životu svetaca Stošije, Krševana, Šimuna, Zoila i Donata te mr. Vinko Bakija, predavač na Odjelu za turizam i komunikacijske znanosti Sveučilišta u Zadru. Susret je održan povodom Međunarodnog dana turističkih vodiča i desete godišnjice djelovanja te udruge, s ciljem unaprijeđenja suradnje Nadbiskupije i turističkih vodiča u predstavljanju crkvenih objekata.
Ines Grbić