Više od pet stotina zainteresiranih u subotu 2. veljače dupkom je ispunilo dvoranu Samostana Školskih sestara franjevki u Arbanasima u Zadru želeći čuti izlaganje američke znanstvenice dr. Judith Reisman koja u Hrvatskoj boravi u organizaciji Centra za obnovu kulture i udruge Vigilare. U Zadru su njen boravak organizirali nadbiskupijski povjerenik za obiteljski pastoral don Emil Bilaver i s. Melhiora Biošić, predsjednica Hrvatske udruge katoličkih medicinskih sestara i tehničara – Zadar, uz podršku zadarske podružnice Hrvatskog katoličkog liječničkog društva. Susret je prošao dostojanstveno, s punom pozornošću prema izlaganju dobro raspoložene Reisman, podršci njenom djelovanju i zahvalnosti da je boravak u Hrvatskoj nastavila i dolaskom u Zadar, u želji da informira javnost o pozadini sadašnje forme uvedenog spolnog odgoja u Hrvatskoj.
Boravak Reisman u Hrvatskoj mnogi su mediji popratili izvješćujući o popratnim ‘situacijama’, nemeritorno o onome što je uistinu rekla i što je predmet njenog djelovanja, zlurado prozivajući Židovku koja, rekla mi je, na moje izravno pitanje prije tribine, je li igdje drugdje doživjela takvu optužbu za antisemitizam, kao u Hrvatskoj: „U nikojoj drugoj zemlji, nikad i nigdje nisam doživjela takve prozivke za antisemitizam’. Smatra da je Hrvatska sjajna i lijepa, resursima bogata zemlja, sposobnost i kapacitet hrvatskih ljudi velik i vrijedan, no postoje i neki drugi ljudi koji bi to htjeli dezavuirati i obezvrijediti. Donosimo konkretan sadržaj izlaganja i poruka dr. Reisman u Zadru.
„Prvo što bih rekla: Da, imala sam neke probleme na početku, kad sam došla u Hrvatsku. Ali, to je bilo jako, jako malo u usporedbi s velikim prihvaćanjem koje sam doživjela. Tipično, ti problemi su došli od ljudi koji jako uvjeravaju i arogantno se smatraju više inteligentnima od prosječnih hrvatskih ljudi. Uvijek sam se pitala: tko je taj koji zna više kako odgajati tvoje dijete, nego je to roditelj djece“ prve su riječi izlaganja dr. Judith Riesman pred Zadranima koji su na te riječi uzvratili dugim pljeskom. „Ako misle tako, u krivu su zadnjih trideset godina. Ne znam koliko godina treba da shvatiš da činiš lošu stvar. U Hrvatskoj to još niste iskusili, ali u Europi i Americi vidimo loše i pogrešne posljedice seksualnog informiranja“ rekla je Reisman, dodavši da je prvi razlog njenog dolaska u Hrvatsku reakcija na činjenicu ‘hrvatski novinar je napadnut’. „Bila sam iskreno sretna i počašćena što sam mogla doći kako bih podržala vaše novinarske slobode. Prošli ste kroz tiraniju i cenzuru nasilnika u prošlosti i učinilo mi se da bi se to moglo opet početi događati. Želim vam izraziti svoje najdublje uvjerenje da je odgoj vaše djece vaš posao, i ničiji drugi! Ništa ne može biti više vrijedno, ništa ne može biti više važno, nego da ste vi roditelji ti koji će odlučiti što će vaša djeca učiti o ljudskoj seksualnosti. I da je to podržano od znanosti“ poručila je Reisman posjetiteljima svih uzrasta i vokacija.
Utjecaj seksualne revolucije na obitelj, obrazovanje, vjeru i zakon
To je prva tema izlaganja Reisman u Zadru čime je počela opis djelovanja Alfreda Kinseya, oca seksualne revolucije, autora knjiga o seksualnom ponašanju muškaraca (1948. g.) i seksulanom ponašanju žena (1953. g.). „Amerika je 1950-ih godina bila baš kao vi sada – istih vrijednosti, morala i ponašanja“ rekla je Reisman, podsjetivši na izjavu gđe Kinsey u filmu ‘Kinsey’ iz 2004. g.: „Svaka vrsta seksualnog odgoja koju je netko imao u zadnjih pedeset godina, proizlazi izravno iz Kinsey instituta. Kinsey je sasvim promijenio našu kulturu u SAD-u“.
SAD su imale samo dva zakonska standarda
Razdoblje ‘Prije Kinseya’ karakterizira običajno pravo temeljeno na biblijskom autoritetu. Kinseyevi pedofilski eksperimenti razbijaju judeo-kršćanski moral. Zakonski spolni odnos je bio unutar braka, vladali su strogi seksualni zakoni a oni koji su ga kršili bili bi kažnjeni i zatvarani. „Nije postojalo područje seksologije, ljudske seksualnosti. Javni moral je vodio zakon“ istaknula je Reisman. ‘Post Kinsey’ razdoblje donosi cijeli novi model kaznenog zakona, legalni zakonski sustav koji se mijenja temeljeći se na Kinseyu. „Odjednom, svaki oblik zakonitog spolnog odnosa može biti ‘dogovoren’, konsenzualan, dopušten je ako postoji pristanak strane u odnosu. Seksualni zakoni su postali jako fleksibilni i dopuštali su odnose zbog kojih prekršitelji ranijih seksualnih čina više nisu bili kažnjavani. Uveden je psihološki tretman; počinitelj bi razgovarao s psihologom i osoba bi bila opravdana, oslobođena, iako je počinio spolni zločin. Seksualno područje je počelo dominirati društvom – najprije odgojem! Osobna ‘moralnost’ upravlja zakonom“ istaknula je Reisman.
Rezultati ‘istraživanja’ Kinseya
Kinsey institut je utemeljio Rockfeller, a Kinsey je gotovo cijelo desetljeće nazivan najslavnijim čovjekom u Americi i svijetu. Bio je svugdje. Reisman je predstavila zaključke Kinseyevih studija o seksualnosti muškarca, žene i djece – sva djeca mogu postići orgazam ako ih podrži starija osoba; 10 do 37 % muškaraca su homoseksualci; 95 % muškaraca je uključeno u kriminalno seksulano ponašanje, nije bilo straha od silovanja. Kako je Kinsey došao do tih zaključaka, tog velikog ‘istraživanja’?
I to bi trebala biti znanost?!
Većinu svog istraživanja, 69 %, Kinsey je učinio tijekom Drugog svjetskog rata. Muškarci koje je promatrao i s kojima je razgovarao bili su ljudi iz Drugog svjetskog rata. „Gdje je bila većina normalnih muškaraca za vrijeme Drugog svjetskog rata? Oni su se borili u ratu. Jedini muškarci koji su ostali u SAD-u su bili ljudi kojima nije bilo dozvoljeno boriti se u ratu. Pitali smo se tko su ti ljudi. Sjetite se, to bi trebala biti znanost, za diktat svijetu kako da razmišlja o seksu!“ poručila je Reisman predstavivši konkretno razmišljanje o seksologiji temeljem tog istraživanja.
2446 muškaraca od tih ispitanika bili su zatvorenici. „Je li to normalno? Je li to predstavlja prosječnog čovjeka“ upitala je. 1400 od njih bili su počinitelji nekog seksualnog zločina. „Je li to prosječan čovjek?“ nastavila je. Bila su 1103 homoseksualca, oni tada nisu mogli služiti u vojsci. Minimalno 650 od njih bili su dječaci, 342 osobe u istraživanju Kinsey je nazvao ostali, a 117 od njih je bilo mentalno bolesno. „To bi trebala biti znanost!“ opetovala je Reisman. „I što je taj veliki znanstvenik pronašao? Koji je diktirao američku i svjetsku seksualnost!“. Prema podacima iz knjige Kinseya o seksualnom ponašanju muškaraca, petomjesečno dijete je imalo tri orgazma. Četverogodišnjak je imao orgazam 26 puta u 24 sata – cijeli dan, iz sata u sat. „Nitko se nije pitao kako je on to saznao niti kako je to učinjeno. To je samo postala znanost koja je promijenila svijet“ upozorila je Reisman. Tablica 33 pokazuje da su 182 dječaka imala višestruke orgazme. Kinsey za dijete koristi riječ slučaj. Štopericom su mjerili vremenske intervale koliko puta djeca mogu doživjeti orgazam; dijete od dva mjeseca, 28 djece u dobi ispod 12 godina. U toj je grupi 317 djece. Dr. John Bancroft, diretkor Kinsey Instituta je rekao: I sve je to smeće zbog tablice 31 i 34? Ali Kinsey je demistificirao predmet seksualnosti!“.
Bismo li mi prihvatili istraživanje Mengela kao temelje naše odluke?
… upitala je Reisman rekavši: „To je važno, jer će to biti temelj vašeg seksualnog odgoja!“ Kinsey institut je prije nekoliko godina objavio knjigu ‘Kinsey, čovjek koji je promijenio svijet’. „Dakle, jeste li vi dio svijeta? Onda biste trebali postati nervozni“ rekla je Reisman. Testiranje erotizma i orgazma kod predadolescenata obavljeno je na 273 djece; kod pet maloljetnika promatranja su se vršila tijekom više godina. Što je Kinsey zvao orgazmom? Rekao je da neki dječaci viču, doživjeli su bol, padali su u nesvijest, plaču, tresu se, vrište uslijed tih ponašanja. Kinsey je zaključio da su takve reakcije posljedica jakog zadovoljstva tom situacijom i time što im je činjeno. Da su djeca uživali u tome. Rekao je da je bilo šest tipova djece. Osam posto njih su se borili protiv partnera, 45 % se neželjeno trza, 22 % djece se koči, udara, jeca i ima strašne uzdahe, 17 % se grči i plače, 5 % je histeriziralo, 3 % se onesvijestilo, kolabriralo. Dječja bol je predstavljena kao vrhunac seksualnog odnosa. Zloupotrijebljena je bol djece. „To se naziva znanost? Je li itko misli da je to znanost? Kinsey je rekao da su djeca seksualna od rođenja, ukoliko ih pomognu odrasli“ istaknula je Reisman.
Kako to utječe na vas?
U lipnju 2001. g. u Dubrovniku održana je konferencija o seksualnosti u Dubrovniku koju je podržala Sorosva fondacija i na kojoj su sudjelovali Sandfort i Haeberle. Domaćin je bio Aleksandar Štulhofer. Sandfort je deklarirani pedofil, a Haeberle je autor članka ‘Djeca, seks i društvo’ u pornogorafskom časopisu Hustler u Americi. „Je li to ikoga čini nervoznim? Haeberle želi legalizirati incest i zlostavljanje djece u svakoj dobi; da nema granice u održavanju odnosa. Djeca se mogu dogovoriti s odraslima o seksulanom odnosu“ upozorila je Reisman.
„Ja ne kažem ništa što ne dokumentiram! Bilo koja sudnica, ja sam spremna!“
… istaknula je Reisman i podsjetila na izjavu Štulhofera iz emisije HTV-a ‘Nedjeljom u dva’ u kojoj kaže da nije istina i nije potvrđeno da je Kinsey surađivao s nacistom. „Kad sam u debati rekla Štulhoferu da je u jednoj knjizi surađivao s drugim pedofilom, sa Sandfortom, Štulhofer je bio uzrujan. Rekao je da je to prljavi trik, to što sam istaknula da je pedofil. A ja sam rekla ‘To je znanost’“ rekla je Reisman. Spomenula je i nacistu Fritza von Ballusecka. I to je dokumentirala u knjizi. Novinari su provjerili u Njemačkoj da se Balluseck dopisivao s Kinseyom, postoji TV isječak gdje se govori o Kinseyim pedofilima. „To je znanost i dobro novinarstvo“. I potpuno je dokumentirano, istaknula je Reisman, upozorivši na moguću hiperseksualizaciju mladih u Hrvatskoj. Sandfort je suurednik pedofilskog časopisa Paidika. Kaže da pedofiliju treba legalizirati, da odrasli mogu legalno imati seksualni odnos s djecom u bilo kojoj dobi. Referira se i na svoje znanstveno istraživanje u Nizozemskoj s 25 dječaka, kao i Kinsey. Kaže da dječacima seks s odraslim može pružiti veliko zadovoljstvo. „Želite istraživanja koja su pedofili počinili na djeci? Njegov i Kinsey institut globalno poučavaju ljude o seksualnosti. Treniraju ljude koji poučavaju ljude o seksologiji diljem svijeta“ istaknula je Reisman. Članovi tih fakulteta u svom ‘radu’ goli su se slikali u orgijama.
Što će se dogoditi djeci koja će imati nastavu o spolnom odgoju u razredu?
Reisman je predstavila podatke američkog Državnog instituta za zdravstvo, znanstveno istraživanje o tome što se događa u mozgu djeteta, kako se razvija mozak tinejdžera. Mozak najzrelije osobe, ono što Štulhofer naziva sposobnošću za kritičko razmišljanje, je mozak u dobi od 20 godina. Dakle, nećete izložiti djecu seksualnim stimulansima koja dijete ne može primiti. Mozak djeteta od 8 godina nije formiran tako da može procesuriati seksualni stimulans u razredu. „Nema rada koji to može učiniti. Nije spreman. Jedva mozak osobe od 16 godina to može primiti. U mozgu tinejdžera, centar za samokontrolu koji je odgovoran za preuzimanje rizika, kontrolu emocija, impulzivnosti, pravilnog prosuđivanja, u toj dobi još nije razvijen. Neka djeca u toj dobi možda to mogu rasuđivati, ali velika većina ne. To su relevantni podaci Državnog instituta za zdravstvo u Americi, potpuno pouzdani! Nema rasprave oko toga“ istaknula je Reisman.
Upozorila je na postupnost uvođenja pornografije za što ju je 1994. g. Playboy tužio. Sistematska dječja pornografija počinje s crtežima, crtićima, karikutarama, potom slikama razodjevenih djevojaka, fotografijama. Kad je poslala taj materijal u Nizozemsku, sudac je potvrdio da je u pravu. „Imamo seksologa koji radi s pedofilom, koji je studirao na Kinsey institutu i koji vam donosi seksualni odgoj koji istovremeno preporučuje pornografiju. Kakva slučajnost“ rekla je Reisman podsjetivši na podatke Europskog vijeća za socijalna prava da Hrvatska ima najnižu stopu maloljetnih trudnoća i promiskuiteta u Europi. „Dakle, to treba promijeniti? To ima smisla?“ upitala je, zaključivši zašto forsiranje tog programa. Taj program će dovesti do sve više spolnih bolesti, djeca će postati promiskuitetna. Velike farmaceutske industrije će proizvoditi cjepiva protiv tih bolesti i poticati cijele metode kako bi što više zarađivali. Reisman je potaknula ljude da se informiraju, gledaju filmove o toj temi dostupne na Internetu i čitaju njene knjige. Njena stranica je drjudithreisman.com
Na početku susreta je istaknula kako je izuzetno počašćena i zahvalna na pažnji i srdačnom susretu s kardinalom Josipom Bozanićem, gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem i priznanjem medalje koju je primila. „Pa kako onda mogu biti nezadovoljna s hrvatskim ljudima?“ nasmijala se cijelu večer dobro raspoložena Reisman, ostvarivši uspješno gostovanje u Zadru. Došli su je poslušati ljudi i iz drugih gradova, poput Ploča i Splita.
Ines Grbić