Poruka za XVIII. dan života, 3. veljače 2013., predsjednika Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za život i obitelj biskupa Valtera Župana
IKA 09.01.2013.
U njemu bijaše život
Božić koji smo upravo proslavili je toliko dragi blagdan jer je rođendan Boga-Čovjeka koji dolazi da imamo život u izobilju. Novi život, rađanje života spontano izaziva radost i divljenje. Kako se samo djeca raduju kada naiđu na mladunčad životinja. To je potpuno razumljivo jer smo stvoreni za život i besmrtnost. Bog nije stvorio smrt i ne raduje se propasti živih. Smrt je ušla u svijet đavlovom zavišću. Ondje gdje starije generacije ostaju bez nasljedstva, zamire pjesma radosnica i nestaje stvaralaštvo koje je uvjet napretka. Nastupa smrtni, grobni, mir.
Razmišljajući nad brojkama koje su nam otkrile rezultate zadnjeg popisa stanovništva u Hrvatskoj i gledajući oronula i opustjela čitava područja naše domovine, kao da samima sebi ne vjerujemo da je moguće da narod koji je stoljećima odolijevao mnogim protivljenjima danas osjeća zamor i rezignirano promatra kako bi doskora drugi mogli ući u njegov trud i zagospodariti njime i svime što je bilo njegovo.
Nad takvim se stanjem pitamo: Može li se učiniti zaokret od nestajanja i smrti prema životu i napretku? U potpunosti smo uvjereni da je to moguće. Ali treba odlučno i čvrsto htjeti i odlučiti. Nema opredjeljenja za život bez obraćenja Bogu. Zemlje zapadnog svijeta koje su se šezdesetih godina prošlog stoljeća opredijelile za kontracepciju, sedamdesetih za pobačaj, a nešto kasnije za zajednice koje ne mogu rađati životom, jesu zemlje koje se odriču svojih kršćanskih korijena, odriču se Boga Isusa Krista, ali čije stanovništvo stari i izumire prepuštajući svoj životni prostor drugim kulturama. Mojsije je vrlo jasno rekao – ne jedanput – Izraelskom narodu da je garancija njegovog opstanka i napretka držati se Saveza s Bogom. Povijest je to dokazala. Sve što je protuprirodno vodi u odumiranje i nestajanje.
Svaka generacija ljudi postavljena je na ispit vjernosti Bogu i životu. Ovo vrijeme postavlja na životni ispit nas, našu budućnost i naš opstanak. Nagovarati mlade da što kasnije ulaze u brak, ili da uopće ne zasnivaju obitelj, znači protiviti se Božjem planu s ljudima i pridonositi izumiranju naroda. Ljudska spolnost je konstitutivni element svakog čovjeka, promislom Božjim utkana u osobnost muškarca i žene kako bi se međusobno upotpunjavali. Poticati na proizvoljni odnos prema njoj znači degradirati i degenerirati osobu. Uostalom, toliko je puta naglašeno da je baš moralni odnos prema spolnosti odlučivao o sudbini pojedinaca, naroda i čitavih civilizacija. Civilizacije koje su propale jesu one koje su pale na ispitu morala.
Oni kojima je dužnost raditi na podizanju kvalitete života, uz ostalo i smanjenjem broja nezaposlenih, to ne uspijevaju. Umjesto da rade na tome i da ne otuđuju naše bogatstvo, podilaze mladima obećavajući im potpuno prepuštanje svim strastima i prohtjevima. To znači onesposobiti ih da konstruktivno gledaju u budućnost i pronalaze nove putove. To je neodgovorno. Mladi, ne nasjedajte jeftinim obećanjima! Obitelji, vjerujte da je Bog vaš saveznik. Držite se njegovih uputa želite li dobro sebi, svojoj djeci i narodu. Neka vas Bog blagoslovi i pomogne u tom nastojanju!
U Krku, na blagdan Isusova krštenja, 13. siječnja 2013.