NADBISKUPOVO IZLAGANJE NA SUSRETU S RAVNATELJIMA OSNOVNIH I SREDNJIH ŠKOLA U ZADRU
Nadbiskupski ordinarijat Zadar, 14. prosinca 2012.
O D G O J N I Z A D A T C I
- Za razliku od svih drugih živih bića čovjek je upućen na drugog čovjeka i bez tog drugog on ne bi moga ni preživjeti, a kamo li odgojiti se. Taj drugi (otac, majka, brat, ravnatelj, učitelj, vjeroučitelj..) pomaže mu na putu njegovog rasta. Pomaže mu postati svojim čovjekom (“Oj budi svoj…”, Šenoa). Odgoj stoga uključuje razvoj UMNIH sposobnosti, proces oplemenjivanje OSJEĆAJA i osposobljavanje VOLJE za djelovanje. Zato se odgojni proces odvija na tri razine:
a. Na intelektualnoj upoznavanjem ISTINE putem znanja i umovanja;
b. Na čuvstvenoj odgojem za LJEPOTU, PLEMENITOST i DOBROTU putem ljubavi, pažnje i osobnom zauzimanja;
c. Na voljnoj razini odgojem za AKCIJU i MOTIVACIJU.
Svaki odgojitelj nalazi se pred velikom dilemom: kako objediniti ovo pedagoško “trojstvo” i kako na najbolji i najdjelotvorniji način odgojiti um, oduševiti srce i potaknuti volju. Moramo konstatirati da nema neke savršene metode koju možemo naučiti i primjenjivati. I to je ono što se u pedagogiji naziva “križem odgojitelja”. U tom križu i odgojitelji osjećaju svoj križ. Često se osjećaju razapeti i nemoćni. No, to nikako ne znači kako treba pustiti neka “sve voda nosi; i “okaniti se ćorava posla” upućivanja, odgajanja, poticanja i karanja. Nipošto! Apostol naroda, sveti Pavao, upozorava svoga dragog učenika Timoteja ‘neka bude uporan, bilo to zgodno ili nezgodno; neka uvjerava, prijeti i zapovijeda sa svom strpljivošću i poukom’ (2 Tim 4, 2). To je ispravno pedagoško pravilo koje vrijedi za sva vremena.
- I kao što smo rekli da postoji takozvano “pedagoško trojstvo” po kojem se pokušava odgojiti um, oduševiti srce i potaknuti volju, tako postoji i “odgojni metodološki troplet” po kojem se pokušava izboriti ono najbolje i u nama i kod drugih: To je PRIVIKAVANJE – UVJERAVANJE – DOBAR PRIMJER! Sve sa svrhom da se na intelektualnoj razini putem znanja i razmišljanja dođe do istine o čovjeku i svijetu. Isto tako važno je u tom procesu odgoja da kog naših učenika pobudimo prirodnu sklonost za ljepotu, plemenitost i dobrotu, te ih motiviramo za rad i akciju.
Čovjek je, naime, na svijetu zato: da prirodu uredi; da njegovi odnosi s drugima budu ‘dobri obredi’; te da se Stvoritelju podredi.
- Prvo, uređenje svijeta, postiže se po znanosti i umjetnosti (‘per scientiam et artem’).
- Drugo, uređenje odnosa s drugima, koji imaju biti ‘dobri obredi’, postiže se etikom i odgojem (per eticam et educationem).
- Treći zadatak da se Stvoritelju podredi putem religije (per religionem).
- Uz ovih nekoliko uvodnih riječi kojima sam htio istaknuti važnost i nezamjenjivu ulogu vaše odgojne funkcije, poštovani ravnatelji, u službi djece, Crkve i našega društva koristim prigodu zahvaliti što u suradnji s Katehetskim uredom, koji vodi posebnu brigu o školskom vjeronauku u našoj nadbiskupiji, pomažete vjeroučiteljima na ljudskoj i stručnoj razini kako bi mogli izvršiti poslanje koje su dobili mojim mandatom i dekretom. Posebice pak htio bih pohvaliti nastojanje da opremite učionice i kabinete suvremenim pomagalima što olakšava rad školskog vjeronauka i općenito školskog sustava, odgoja i obrazovanja, u duhu HNOS-a koji osobitu pažnju posvećuje suvremenim standardima učenja i poučavanja.
Ovo je također prigoda izmijeniti i božićnu čestitku. Ivanovo evanđelje na Božić veli da je Isus ‘svjetlo koje prosvjetljuje svakog čovjeka’ (Iv 1, 9). A na Polnoćki slušamo proroka Izaije kako govori: ‘narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku’ (Iz 9, 1-3). Isus iz Nazareta, dakle, Krist i Gospodin, Svjetlo je pravo i istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. Po tajni utjelovljene Riječi sinulo je očima naše duše novo svjetlo Božje slave. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima.
- Poštovani ravnatelji i odgojitelji naše djece i mladih. Iako nam se ponekad čini kako nije lako baviti se odgojnim poslom, nismo bez nade i svjetla. Istina je kako nije nimalo lako u suvremenom društvu uočiti to pravo svjetlo i otkriti istinske božićne vrijednosti; ili pak sačuvati one koje smo primili i naslijedili.
No, isto tako vidimo i znamo kako su mnoga naša braća i sestre u tomu uspjeli. Zato dok ovih božićnih dana budemo primali Isusa u sakramentu pomirbe i euharistije, te uz blagoslov obitelji i doma budemo osjetili ozračje njegove nazočnosti, zahvalit ćemo i klicati sa starcem Šimunom što je i za nas ovo dijete u jaslama postalo ‘svjetlost na prosvjetljenje’ (Lk 2, 32).
Dok Vam zahvaljujem na ovom dragom susretu, od srca želim neka Vam je čestit Božić i pravim božićnim svjetlom blagoslovljena i osvijetljena cijela Nova 2013. godina.
Mons. Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 14. prosinca 2012.