Društveno i teološko poimanje Crkve i tumačenje što je Crkva tema je izlaganja prof. dr. Ante Mateljana sa splitskog KBF-a o kojoj je govorio na svećeničkoj rekolekciji zadarskog prezbiterija u srijedu 14. studenog u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Drugi vatikanski sabor kaže da je Crkva znak i sredstvo najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijelog ljudskog roda. Crkva je znak, a znak nije sam sebi svrhom, nego upućuje. „Crkva upućuje nekome – Bogu koji je objavljen, očitovan, uprisutnjen, darovan, utjelovljen u naš ljudski život u Isusu Kristu. Crkva je i sredstvo kojim taj znak postaje ostvarenje, događaj, istinsko zajedništvo s Bogom. Crkva je i otajstvo. Bit Crkve je ljubav Božja koja ljude sjedinjuje međusobno u Kristu snagom Duha“ rekao je Mateljan, istaknuvši da su Crkva oni koji vjeruju u Isusa Krista, sakramentima i molitvom dionici su njegova otajstva spasenja, ali uvijek ukoliko su povezani s Bogom u Kristu. „Ta bit Crkve, kao zajedništva Boga i ljudi u ovozemnoj ljudskoj povijesti, izražena je na puno načina. Crkva je tijelo Kristovo u kojem su vjernici i Krist povezani u živi organizam snagom ljubavi; Crkva je zajednica vjere i ljubavi u kojoj ljudsko zajedništvo i ljubav ukazuju na Božju djelotvornu prisutnost; ona je vidljivi zbor i duhovna zajednica jer Bog želi među nama biti prisutan na vidljivi način; Crkva je narod Božji koji putuje kroz prostor i vrijeme prema obećanoj budućnosti, živi organ spasenja kojim se Bog služi da nas učini baštinicima svojih obećanja i vječne radosti“ rekao je Mateljan.
Iznio je i niz upozorenja što Crkva nije, a kako je se u javnosti zna poimati. „Crkva nije poduzeće koje se bavi ‘duhovnim poslovima’, na kojima se, kažu, može dobro zaraditi. Neki u takvu Crkvu žele uložiti, drugi to poduzeće svojim novcem žele držati pod kontrolom, treći se na njega okomljuju jer im se čini da potkrada radni narod. Smisao Crkve nije materijalna dobit“ istaknuo je Mateljan. Crkva čuva vrijednosti, ali nije kulturna institucija kojoj je svrha čuvati umjetnička djela, pa bila i sakralne naravi. „Crkva nije muzej. Ako postane muzej, onda postane mjesto za konzerviranje, konzerva koju se zaobilazi i uzima tek kad ništa svježije ne preostane. Smisao Crkve nije biti konzerva“ upozorio je predavač. Crkva pruža ljudima utemeljenje etičkih i moralnih normi i vrijednosti, navješta kršćanski oslonac za razumijevanje razloga zašto treba biti moralan i što to znači. „Ali, ako bi Crkva ostala samo na tome da postavlja norme, njena bi se bit mogla poistovjetiti sa zakonodavstvom. A smisao Crkve nije postavljati zakone, ponajmanje ostati samo na nekim zabranama“ upozorio je Mateljan. Iako Crkva ne okreće oči od siromaha, potrebnih pomoći, razumijevanja, pravde, i briga za njih joj je među prvotnim zadaćama, također ne treba preuzimati obveze društva i države u socijali, zdravstvu, školstvu i generacijskoj solidarnosti. „Smisao Crkve nije biti zakrpa društvenih propusta. Crkva nije dopuna socijalnog sustava“ upozorio je Mateljan, istaknuvši da Crkva nije ni stranačkopolitički lager. „Tko s Crkvom želi računati kao s političkom bazom daje joj političke ocjene i procjene. Crkva se onda lako predstavi kao suprotstavljena strana, ako se ne može staviti u službu neke političke ideje i prakse. No Crkva se ne smije odreći slobode riječi i djelovanja kad se dogodi nepravda, laž, nasilje“ rekao je predavač. Iako Crkva omogućuje da se u njenim obredima doživi i ostvari religiozno-obredna dopuna svakodnevnog života, Crkva nije obredna dopuna života. Ona svoje obrede ne prilagođava modernim trendovima i zahtjevima većine. „Kriteriji njene obrednosti sežu daleko dublje, do samog njenog Utemeljitelja, njegove volje i njegova djela. Stoga je jasno da smisao Crkve nije u pu(č)kim religioznim manifestacijama“ istaknuo je Mateljan. Slaviti otajstvo Crkve znači razvijati unutarnje osjetilo duše kojim ćemo kroz razmišljanje, molitvu, zajednička slavlja, djela milosrđa i ljubavi osjetiti otajstvenu Božju prisutnost u osobnom, obiteljskom, župnom, biskupijskom i narodnom životu i postojanju. „Crkva nas upućuje na razmišljanje o tijeku vremena. U prolasku ovim svijetom Bog nam pruža znak Crkve, neprotumačivo a blagotvorno otajstvo zajedništva sa sobom, i među nama međusobno“ zaključio je Mateljan, poželjevši da se svima koji Crkvu ne razumiju ili je ne vole otvore oči za ljepotu i radost sudioništva u otajstvu njegove spasenjske ljubavi.
Ines Grbić