Važno je rasti u osobnom posvećenju da bismo i drugima pomagali da to čine, istaknuo je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi misnog slavlja kojim je počeo 36. katehetski dan Zadarske nadbiskupije u srijedu 5. rujna u pastoralnom centru Uznesenja BDM na Belafuži u Zadru. Rasti u toj spoznaji omogućuje taj susret koji je okupio sav dijecezanski kler, redovništvo i vjeroučitelje, te im je nadbiskup poručio: „Svećenici i katehete su učitelji svojih učenika i vjernika. Ali, zajedno s njima su i učenici zajedničkog Učitelja. Sveti Red, po kojem smo postali djelitelji svetih tajni i mandat vjeroučiteljskog poslanja imaju za cilj posvećenje nas samih i stvaranje uvjeta za posvećenje naroda Božjeg. Naša služba je spasonosna i plodonosna za nas i za druge. Jer služba i duhovni život uzajamno se prožimaju. Pastoralna i katehetska služba daju poticaj za osobno posvećenje, a duhovni napredak doprinosi kvaliteti pastoralnog i katehetskog djelovanja. Nepojmljiva je svećenička i katehetska duhovnost koja ne bi vodila računa o službi, i nezamisliva je svećenička i katehetska služba koja ne bi vodila brigu o duhovnosti. Duhovnost se utjelovljuje u službi, a služba postaje sastavnim i bitnim dijelom duhovnosti. Vršenjem svoje službe ostvarujemo svoje posvećenje. A posvećenjem usred apostolata i po apostolatu ispunjavamo svoje pastoralno poslanje”. Ideal dobrog i izvrsnog misnika i katehete, učitelja vjere, često je nedostižan svećeniku i vjeroučitelju, rekao je nadbiskup, no i oni koji govore i oni koji slušaju su učenici u školi jedinog Učitelja. Znamo li poput Isusa tražiti samotna mjesta gdje ćemo lakše čuti Božji govor koji će nam pomoći da kao učitelji vjere u datim okolnostima pružimo odgovoran odgovor, svojim naučavanjem i ponašanjem; riječju i znanjem, svojim stavom i djelom, upitao je mons. Puljić.
U uvodnoj riječi radnog dijela nadbiskup je podsjetio na misao duhovnih pisaca da su katehete i teolozi ljudi koji prvenstveno govore s Bogom, a ne o Bogu. „Dobro je imati u vidu tu distinkciju, osobito danas kad se definiciju teologije svodi uglavnom na frazu znanosti koja nas uči o Bogu. To ‘o’ često pojmovno osiromašuje, a ponekad i zamagljuje druge bitne elemente teologije. U tom kontekstu, tko će reći da je Majka Tereza bila dobra teologinja; ili seoski župnik sv. Ivan Arški koji je jedva završio studij, govoriti da je bio suptilan teolog“ upozorio je mons. Puljić, istaknuvši misao askete i monaha Evagrije Pontika iz 4. st.: ‘Ako si teolog, zaista ćeš moliti; a ako moliš, uistinu si teolog’. Postoji nekoliko vidika teologije, rekao je nadbiskup: ‘sjedeća’ koja se stvara za stolom i ispisuje u knjigama (znanstvena); ‘stojeća’ koja je izriče u liturgijskom slavlju (molitvena); ‘klečeća’ koja se oblikuje u ‘kontemplativnom dijalogu’ (kontemplativna; daleko od svijeta) i ‘aktivna–djelujuća’ teologija koja se dokazuje u konkretnoj brizi za čovjeka i Božja stvorenja. Ti vidici teologije prisutni su i u Lukinom izvješću o Isusovom boravku u Kafarnaumu navještenom u misi Katehetskog dana: aktivnost izgona nečistog duha, odstranjenje ognjice, spremnost poći i u druge gradove, povlačenje na samotna mjesta radi molitve i kontemplacije. „Katehetski dan je prožet tom komplementarnošću: od duhovnog susreta i sakramentalnog razgovora s Bogom u euharistiji, do zajedničkog razgovora o Bogu i njegovom daru vjere koji smo po službi i poslanju zaduženi otkrivati, prenositi i učvršćivati, kod sebe i kod drugih koji su nam povjereni. Budući da su osobni rast u vjeri i duhovnost s našom službom usko povezani i umreženi, ne prestajemo moliti Gospodina da blagoslivlje našu službu te po njoj ostvaruje naše posvećenje i posvećenje ljudi i svijeta“ zaključio je mons. Puljić.
TEME RADIONICA
Prigodnu riječ uputio je i mr. don Gašpar Dodić, predstojnik Katehetskog ureda Zadarske nadbiskupije. Ususret Godini vjere vjeroučitelji su razmatrali mnoga pitanja u radionicama o temama: Vjera kao dar/milost i vjera kao čovjekov odgovor (1), Središnji elementi vjere (2), Problem i prednosti u današnjem načinu prenošenja vjere (3), Nova evangelizacija (4), Vjera – podrazumijevajuća pretpostavka za suživot ili zapreka (5), Autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu (6). Teme i pitanja razmatrana u radionicama su sljedeća: 1. Krepost vjere razumijemo ponajprije kao nezasluženi Božji dar. Ali, vjera je i čovjekov odgovor Bogu na njegovu ljubav. U čemu bi se i kroz što trebala konkretizirati vjera kao čovjekov odgovor Bogu? 2. U navještaju i katehezi različiti su naglasci na različitim elementima kršćanske vjere. Koji bi elementi vjere trebali zauzimati središnje mjesto u navještaju u današnjem svijetu i vremenu? 3. Činimo li dovoljno za prenošenje vjere danas? Ako činimo, kroz koje je oblike i kako prenosimo? Ako ne činimo, koji su razlozi tome? 4. Evangelizacija – naviještanje Isusove Radosne vijesti. Koji su oblici naviještanja Isusove Radosne vijesti prisutni? Na koji način danas djelotvorno naviještati? 5. Društvo u kojem živimo obilježeno je ambivalentnim odnosom prema vjeri i vjernicima. S jedne se strane naglašava važnost vjere, odgoja u vjeri, koji je zapravo i odgoj za vrednote, kršćanski korijeni našeg društva. S druge strane, nastoji se umanjiti utjecaj vjere i vjerskog u javnom životu i vjernike se prikazuje kao čudne ljude, čudnog ponašanja. Na koji način danas pomiriti te dvije stvarnosti i pokazati da vjera može oblikovati čovjekov život id a može pridonijeti suživotu i moralnoj izgradnji društva? 6. Papa Benedikt XVI. poziva u svom pismu ‘Vrata vjere’ na autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu. Što bi to autentično i obnovljeno obraćenje Gospodinu konkretno podrazumijevalo s obzirom na život i svjedočenje Crkve u Hrvata?
Ines Grbić