Na svetkovinu sv. Stošije, zaštitnice zadarske nadbiskupije i naslovnice katedrale, u petak 15. siječnja svečano euharistijsko slavlje u katedrali sv. Stošije u Zadru predvodio je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, nazivajući Stošiju velikom ženom Crkve koja je život položila za Krista. Koncelebrirali su đakovačko-osječki metropolit Marin Srakić i desetci svećenika. Ove se godine obilježava 1200 godina od prijenosa moći sv. Stošije u Zadar gdje ih je biskup Donat 25. rujna 810. g. donio iz Carigrada kao dar za posredovanje mira između Bizanta i Franaka. Stošija je spaljena 304. g. na Božić u Srijemskoj Mitrovici za Dioklecijanovih progona i s njenom svetkovinom završava božićno vrijeme u zadarskoj nadbiskupiji. Mons. Prenđa je podsjetio i na 18. godišnjicu međunarodnog priznanja Hrvatske koje se dogodilo na Stošijin blagdan. Pozvao je na molitvu za potrebe hrvatskog društva upozorivši na nesigurnost u pravim odgovorima na brojna pitanja sadašnjeg vremena, a potaknuo je i na molitvu za mlade i blagoslov SHKM-a u Zadru.
Nadbiskup je istaknuo da Crkva štovanje svetaca oduvijek povezuje s euharistijom, s Kristom. “Iz Krista i njegove žrtve nikle su sve žrtve u Crkvi. Iz euharistije su sve žrtve dobile puni smisao jer je Krist, koji nam se htio potpuno dati, povezao posljednju večeru, križ i uskrsnuće i tako zacrtao put našeg života” poručio je nadbiskup dodavši da je Bog vjerni pomoćnik i zaštitnik u nevoljama. Ohrabruje čovjeka da se ne boji izazova okoline ni svoje grešne naravi. Tragom navještene riječi, glavno je nadbiskupovo razmišljanje bilo o pitanju tko nas i što može rastaviti od ljubavi Kristove. To su nepoznavanje Krista i njegove poruke, strah od ispovijedanja vjere i grijeh. Put kršćanina je obilježen pratnjom Duha Svetoga, a Krista se upoznaje po Svetom Pismu i molitvi. U suprotnom ostajemo u tami. “Od Krista nas može rastaviti strah od življenja evanđelja, javno pokazivanje da smo vjernici. Vjernik se boji zastupati reći što je u neskladu s evnađeljem. Živjeti u takvom strahu znači biti odijeljen od Krista. I to može rastaviti od njegove ljubavi” poručio je mons. Prenđa upozorivši na ubijanja života, izrugivanje predbračnom moralu u vremenu koje promiče da je sve moguće povezati i živjeti. “Sv. Stošija nas potiče da preispitamo stavove, što nosimo u sebi. Važno je da to što vjerujemo i provodimo u životu, da budemo dosljedni i ničim se ne damo zbuniti. Tada dolaze križ i trpljenje koje se u kršćanstvu plaća i životom” rekao je nadbiskup. Kršćani su hrabri jer znaju da položiti život za nutarnje uvjerenje znači živjeti; položiti život ali niknuti novom slavom. “To je proslava u Bogu koji uzdiže čovjeka do svetosti. Onoga tko slijedi Krista u umiranju, odricanju i križu poštivat će nebeski otac. Do čega nam je stalo? Do poštivanja ljudi, ljudskog obzira ili do toga što Bog misli o nama i što on želi” upitao je nadbiskup istaknuvši da Krist zaslužuje vjernost jer nam je sve dao. Potaknuo je vjernike da ne budu slabići, slijedeći primjer sv. Stošije koja nije marila za zabrane oca da čini dobro, ni muža da skrbi o prognanim kršćanima ni vlasti da zataji Krista. Upozorio je da danas kršćanima nedostaje vedrine koja dolazi iz sigurnosti da je Bog s nama, štitni nas i vodi. “To znači da smo ljudi slabe vjere. Molimo Stošiju da budemo hrabri u ispovijedanju vjere, poznavanju Krista i primanju njegovih darova u sakramentima i molitvi” rekao je mons. Prenđa poželjevši da svetkovina sv. Stošije bude poticaj na vjernost i dostojnost Božjeg povjerenja.
Nadbiskup je podsjetio kako su prvi kršćani sakupljali, čuvali i štovali svete ostatke tijela njihovih mučenika. Stošija, Rimljanka porijeklom, Srijemkinja mučeništvom, bila je kći majke kršćanke i oca poganina. Kršćanski odgojena posvetila se zatvorenicima i siromašnima. Bila je supruga rimskog časnika Publija, poganina koji je nije poštivao i branio joj je činiti djela milosrđa kršćanima u tamnicma. Ohrabrio ju je sv. Krševan, rimski vojnik kršćanin koji je svjedočio za Krista te su oboje prognani iz Rima. Nastanili su se u Akvileji na sjeveru Italije gdje je Krševan pogubljen a Stošija je dospjela do kršćana u Srijemskoj Mitrovici. Njeni zemni ostaci bili su čuvani u crkvi Uskrsnuća Gospodinova u Carigradu, a 12 stoljeća Stošijine moći nalaze se u zadarskoj katedrali u kamenom sarkofagu kojeg je u 9. st. dao sagraditi biskup Donat; otada katedrala prvotno posvećena sv. Petru nosi Stošijino ime.
Ines Grbić