Velika Gospa u srijedu 15. kolovoza tradicionalno je svečano proslavljena u župi Uznesenja BDM u Škabrnji koncelebriranim slavljem koje je u župnoj crkvi predvodio zadarski nadbiskup Želimir Puljić, potom i procesiju s Gospinim kipom kroz to mjesto, jednom od simbola hrvatskog stradanja u Domovinskom ratu. „Hodočašćem u Škabrnju zahvaljujemo Gospi za sve što je učinila Zadarskoj nadbiskupiji u tisućljetnoj povijesti, osobito u obrani pred okrutnom agresijom prije dvadeset godina kad smo bili odsječeni od svijeta i prepušteni nemilosti granata četničkih odreda koji su nas napadali sa svih strana. A mi smo proživljavali pravu kalvarijsku dramu. No, nismo se predavali ni gubili nadu. Vapili smo i molili, vjerovali Gospodinu. S krunicom smo se borili protiv zla, mržnje i uništavanja. Biskupi i svećenici, redovnice i redovnici, umjetnici i pjesnici, političari i kulturni djelatnici. Baš svatko je htio dati osobni obol miru i zaustavljanju razaranja“ istaknuo je mons. Puljić, dodavši da su se Gospinim zagovorom dogodila čudesa koje se ljudskom logikom ne mogu protumačiti. Slobodna Hrvatska je čudo jer je nisu htjele Europa, Amerika ni Ujedinjeni narodi. Nadbiskup je istaknuo i čudo solidarnosti naših ljudi, osobito iz inozemstva. „To nikako ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Opisani zmaj iz Otkrivenja ničeg se toliko ne boji, koliko udružene braće i sestara u vjeri koji zajedno mole. Tamo gdje se Kristovom snagom i Marijinom zaštitom bratska srca slože, zmaj ne može slaviti; njemu mjesta tamo nema“ poručio je mons. Puljić, upitavši koliko je puta ta opaka neman iz Otkrivenja pokazala svoje rušilačke namjere, osobito u 20. st., po zloglasnim ideologijama nacizma, fašizma i komunizma. Sveti Šimun je prorekao da će Gospi mač boli probosti dušu. Zato Marija dobro razumije i osjeća dramu borbe dobra i zla, rekao je nadbiskup.
„Kao što smo u teškim danima agresije snagu nalazili oko Marijinih svetišta, tako i danas hrlimo njoj i usrdno je molimo. Bog je već na početku povijesti najavio lik Žene pobjednice i u njene ruke stavio nadu ljudi. Marija je zvijezda naše povijesti i ufanje naše budućnosti. Naša prošlost i sadašnjost su povezani s njom. S njom smo prebrodili sve povijesne krize i kušnje jer se u našim domovima prebirala krunica, a njoj u čast činilo zavjete, zidalo crkve i oltare. Ona je doista vršila i uvijek vrši ulogu pomoćnice kršćana. Ona je bila i ostala stoljećima utočište, pomoć i obrana naša. Marija je zbog toga dragulj naše povijesti“ istaknuo je mopns. Puljić, dodavši da su naši preci Gospi u čast dizali brojna svetišta i oltare. „Gdje god žive Hrvati, nalaze se kapele, crkve i svetišta podignuta njoj u čast. Povezuje ih pjesma, molitva i ljubav hodočasnika, ‘romara’. Njena svetišta povezivala su naše ljude kroz povijest. Ona su i danas živa krunica našeg narodnog bića. Ona predstavljaju ‘Marijin atlas’ hrvatskog puka. Kad bi netko zapitao kuda se Marija prošetala u prošlosti između naših ljudi, odgovor bi glasio: od Bunarića pokraj Subotice, Aljmaša, Voćina, Marije Bistrice, Trškog Vrha i Trsata, preko Kondžila, Olova, Širokog Brijega i Sinja do Nina, Solina, Veprica, Gospom od porat u Dubrovniku i Gospe do Škrpjela u Kotoru“ poručio je mons. Puljić. Jezovitom Zmaju s plamenim jezicima suprotnost je Žena koja rađa. On posjeduje sve osim ljubavi. Žena-Majka, nježnost, blagost i dobrota, ima moć darovati život. Zmaj je obuzet idejom smrti, ubijanja i želi proždrijeti njeno dijete. „Tko ne bi protrnuo pred rušilaškim naletom i jezovitošću takve nemani? Dok žena mirno i radosno želi ispuniti volju Božju i darovati novi život, Zmaj ne prestaje urlati, zavoditi i prijetiti. Taj potresni scenarij plaši svakoga i nameće pitanje: Što činiti u toj situaciji, kako se ponašati? Ulomak iz Otkrivenja svojim daljnjim opisom daje usmjerenje: ‘Žena pobježe u pustinju gdje joj Bog pripravi sklonište’. Bog nas, kad se nađemo u stisci, muci i problemima, čeka u pustinji, u tišini i šutnji. On govori kad čovjek zašuti, kad se povuče iz svagdanje buke i galame. U pustinji su Mojsije i Ilija čuli Jahvin glas. I Isus je u pustinji i šutnji nadvladao Napasnika. To je poruka i nama. Valja nam u trenucima tjeskobe, napasti i drugih životnih teškoća poći u pustinju kako bismo u tišini svoje duše mogli čuti Boga koji nas čeka i govori: ‘Ustani i pođi; ja te šaljem. Ne boj se, ja sam s tobom!’“ zaključio je nadbiskup Puljić.
Ines Grbić