SVEĆENIČKA REKOLEKCIJA
‘Blažene Drinske mučenice – dar i izazov Crkvi i našem vremenu’ bila je tema svećeničke rekolekcije održane u srijedu 9. svibnja u dvorani sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru. Susret je počeo meditativnom molitvom krunice u sjemenišnoj kapeli koju je predvodio don Marinko Duvnjak. Potom je izlaganje održala s. Ozana Krajačić, vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica iz Družbe Kćeri Božje ljubavi. Prikazan je i dio iz dokumentarnog filma ‘Drinske mučenice – krunski svjedok don Anto Baković i njegova sjećanja na Drini o smrti sestara’. S. Ozana je predstavila postupak za progašenje blaženima i živote hrvatice Jule Ivanišević, austrijanke Berchmane Leidenix, slovenki Krizine Bojanc i Antonije Fabjan te hrvatice mađarskog podrijetla Bernardete Banje. Ubili su ih četnici na obali Drine kod Goražda 15. prosinca 1941. g. „Zašto baš u naše vrijeme Crkva stavlja pred nas pet žena, redovnica mučenica? Zna li naš narod prepoznati domaće velikane duha, one koji žive među nama, na našim prostorima? Zašto Hrvati nemaju puno proglašenih svetaca i mučenika“ upitala je s. Ozana, rekavši da je beatifikacija tih redovnica 24. rujna 2011. g. u Sarajevu dar, izazov i odgovornost. „Mučenici su uvijek providnosni dar određenom vremenu. Potiču nas da kao pojedinci i zajednica obnovimo nutarnji žar; one su lijek protiv mlakosti i osrednjosti“ istaknula je s. Ozana, dodavši da je uzdignućem na čast oltara učinjen važan korak u koji je puno uloženo, no predstoji drugi korak: treba ih ‘spustiti’ s naših oltara, da budu prisutne u našim životima kao uzori koji nam svijetle, potiču, podižu. Zato je naša zajednička obveza znati iščitavati njihovu poruku. „Drina čuva spomen na zavjete sestara, krvlju potvrđene, a crkva Kraljice sv. Krunice u Sarajevu čuva spomen na njihove zavjete rječju izgovorene. Sve su sestre u toj crkvi položile zavjete, osim s. Berchmane. Zavjete su svojom krvlju zapečatile u dobi od 76, 56, 48, 34 i 29 godina“ rekla je vicepostulatorica, podsjetivši na misao sv. Augustina: ‘Ljubav čini da je lako ono što je u zapovijedima teško’. On kaže da su ljudi većinom takvi kakve su im ljubavi, kakvo je ono što su zavoljeli. „Najvažnije je izabrati što će netko voljeti – jer to će ga oblikovati, tom uzoru će se suobličavati. Da bi postigao to što voli, u to će biti spreman sve uložiti. Misleći na mučenike kaže: Što se onda čudiš da se onaj koji ljubi Krista i koji ga hoće slijediti iz ljubavi odriče sama sebe“ rekla je s. Ozana, istaknuvši da blaženice svjedoče o tom izboru svoje ljubavi, toj Ljubavi su se suobličavale. Postajale su takve kakav je onaj koga su zavoljele, kojemu su se suobličile ne samo svojim životom, već i svojom smrću.
Vicepostulatorica Krajačić je istaknula i poruke tih blaženica: one su mučenice svoga zvanja, opredjeljenja, postojane vjernosti i ustrajnosti; okolnosti nasilja pretvorile su u čin ljubavi; poručuju i ljubav prema siromasima i zajedništvo. „Živimo u kulturi poljuljanih vrijednosti, oko nas su ljudi poljuljanih stavova, bez opredjeljenja; sve to utječe i na nas. Nasuprot tome, bl. Drinske mučenice su kao čvrsti hrastovi koje se ne ljuljaju na udarima vjetra“ istaknula je njihovu aktualnost s. Ozana. Svoj su poziv živjele svjesno, radosno i velikodušno. S. Berchmana, učiteljica iz Austrije među prvim je sestrama poslanima u BiH gdje djeluje 58 godina; prije smrti zahvalna je Bogu za milosti dara vjere i redovničkog poziva; s. Krizina je ljubila euharistijskog Isusa i za njim čeznula do suza, s. Bernadeta je govorila ‘Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv!’. „Biti, ostati vjeran nije stvar ni odluka trenutka, već stvarnost obnavljana i življena svakog dana. Drinske mučenice su bile vjerne u malom, u tome je njihova veličina. To je urodilo vjernošću u velikom, u velikim kušnjama. Po vjernosti u malome izrasle su u duhovne velikane, heroje. Ne može biti junak netko tko nije uvježbavao junaštvo u malim stvarima svakodnevnog života“ istaknula je s. Ozana, dodavši da je svjedočanstvo tih sestara u potpunom suobličenju raspetom Kristu. Tihim, skrovitim i ustrajnim djelima na Palama, u samostanu zvanom ‘gostinjac siromaha’, služile su ljudima raznih vjera i nacija, čime je izražen ekumenski duh. Osim mještanima i okolici, bile su nepoznate javnosti, ali po mučeništvu izlaze iz tajnosti. „Pozivaju Crkvu, nas, na preispitivanje naše opcije za siromahe, materijalne i duhovne. U tome je naša autentičnost i uvjerljivost. Kao dvije Hrvatice, dvije Slovenke i jedna Austrijanka pokazuju nam što istinski povezuje ljude. Neka budu zagovornice zajedništva u obiteljima, zajednicama, Crkvi“ istaknula je s. Ozana, zaključivši da poručuju kako je svaka okolnost pogodna za svetost, uče nas prihvatiti okolnosti života kakve jesu: „Ne proklinjati tamu, već paliti svjetlo. One su to učinile. Ne bježe kad je teško i opasno, iako su ih drugi savjetovali da odu na sigurno, u Sarajevo. Ostaju s narodom do kraja. U okolnostima progona i patnje zasvijetlila je njihova izvanredna snaga duha: muku i smrt pobijedile su snagom svoje ljubavi, a nevolju su činom ljubavi pretvorile u blagoslov“.
Ines Grbić