PROSLAVA GOSPE LORETSKE U ARBANASIMA

Blagdan Gospe Loretske svečano je proslavljen u četvrtak 10. svibnja u župi Gospe Loretske u Arbanasima u Zadru. U zajedništvu s brojnim svećenicima, zadarski nadbiskup Želimir Puljić predvodio je svečano večernje misno slavlje potom i procesiju s čudotvornim Gospinim kipom kroz taj gradski predio. Svetkovinu tzv. Arbanaškog čuda tradicionalno je pohodilo tisuće Gospinih štovatelja iz cijele nadbiskupije, želeći zahvaliti Gospi u skladu s temom nadbiskupove propovijedi da je Marija odvjetnica Hrvatske i dragulj naše povijesti. „Uz Marijinu pomoć, u znaku krunice, mi smo prepoznali pravu snagu i osvojili slobodu. Njenim zagovorom dogodilo se nekoliko čudesa koja se ljudski rastumačiti ne mogu: kako rastumačiti čudo slobodne i neovisne države koju nije htjela ni Europa, ni Amerika, ni Ujedinjeni narodi? Kako rastumačiti čudo da smo preživjeli užas razaranja u strategiji spaljene zemlje? Kao što smo u teškim danima rata nalazili snagu oko Marije, tako i danas hrlimo njoj. S njom smo prebrodili sve povijesne krize i kušnje jer su se po domovima naših obitelji prebirala zrnca krunice, molilo se i hodočastilo u Marijina svetišta, njoj u čast činilo zavjete i zidalo crkve i oltare“ rekao je mons. Puljić, dodavši da kao pobožni hodočasnici želimo zahvaliti Gospi od Loreta za sve što je činila našem narodu u dugoj tisućljetnoj povijesti. „Osobito u obrani pred okrutnom agresijom kada smo bili odsječeni od svijeta i prepušteni na milost i nemilost četničkih odreda koji su osvajali i napadali sa svih strana. Usprkos napuštenosti nismo se predavali ni gubili nadu. Okupljali smo se u crkvama i skloništima. Vapili smo i molili, vjerovali i nadali se. S krunicom smo se borili protiv zla, mržnje i uništavanja. Postilo se, zavjetovalo i molilo. Svatko je htio dati svoj osobni obol miru i zaustavljanju rata. I othrvali smo se zahvaljujući vjeri u Boga i u vlastite snage“ rekao je mons. Puljić. Istaknuo je prikladnost proljetnog doba, kad se cijela priroda budi na novi život, posvetiti roditeljki Života. Marija je pošla služiti rođakinji Elizabeti. Povijesni susret dviju velikih žena, Marije Bogorodice i Elizabete, majke Ivana Krstitelja, povod je za razmišljati o dostojanstvu i ulozi žene i majke u Crkvi i u društvu. „Majka je uvijek ljudima bila velika. Majku se štuje i voli. Kad nas svi zaborave, majka nas neće napustiti. Majka je ljudima svetinja. Nju se spominje i zove kad je najteže. No, nema pravog i prosvijetljenog materinstva bez Boga, bez vjere, pobožnosti, molitve, milosnog i sakramentalnog života. Uzorne majke, koje su potrebne u društvu i Crkvi, nadahnjuju se Gospinim primjerom i mole njenu pomoć i blagoslov“ rekao je mons. Puljić. Poručio je: Majke, budite svjesne svog dostojanstva i postanite ono što vam je u naravi upisano te poželio da ne živimo kao pogani koji Boga ne poznaju, ne priznaju i život ne poštuju. U zahvalnosti za svjetlo dobrote koje je preko Marije zasjalo u svijetlim likovima tolikih žena i majki, nadbiskup je potaknuo na molitvu za obitelji, očeve i majke, da budu dostojni roditeljskog poziva, za djevojke i majke da zavjetuju Gospi svoju čednost, djecu i muževe. „Molimo za sve nas da budemo ispunjeni strapohoštovanjem pred Bogom, pred životom i vječnošću. Mariju, koja majčinski osjeća dramu borbe dobra i zla, svjetla i tame, molimo da podržava naše molitve i pouzdanje. Marija je početak boljeg svijeta koji želimo graditi s njenim Sinom Isusom Kristom“ zaključio je nadbiskup Puljić.

 

Ines Grbić