PROSLAVA BLAGDANA SV. JOSIPA

Svetkovina sv. Josipa svečano je proslavljena u ponedjeljak 19. ožujka u župi sv. Josipa na Plovaniji u Zadru. Svečanu večernju koncelebriranu misu u župnoj crkvi pred brojnim pukom predvodio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić. Sv. Josip je šutljivi svetac; karakteristike njegova života su molitva i šutnja, rekao je nadbiskup, istaknuvši da je šutnja važna u liturgiji i uopće u životu. Josip je zaštitnik onih koji šute i mole. „Malo je duša kojima bijaše dano vidjeti Bogorodicu. A jedna odabrana i sveta duša je gledala Djevicu svaki dan. Imao je sreću gledati Majku Božju i pratiti s njom onoga koji je sve stvorio. Kako je Josip morao biti svet da je imao tu milost, koja nije bila dana nikome drugome“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da Josipa nije svetim proglasila Crkva, kako to čini uobičajeno za svece koje častimo. Josipa je sam Duh Božji proglasio, a evanđelist Matej zabilježio kao Josip pravednik. „Bilo mu je dano nositi u rukama onoga koji u svojoj ruci drži cijeli svijet. Blažene ruke sv. Josipa koji je imao tu milost. Svojim vrijednim rukama zarađivao je kruh svagdanji za onoga koji je anđeoski kruh. Svojim očima mogao je gledati onoga pred kim anđeli skrivaju svoje lice. Svete oči Josipove, koji je gledao onoga koji je prava slika vječnog oca i odsjaj vječnog svjetla“ rekao je mons. Puljić. Sv. Josip nije bio učenjak, a trideset godina uz njega je učio Isus, vječna mudrost. Bio je učitelj vječnoj mudrosti. Nije bio bogat, a smio je reći Isusu koji je gospodar svega, sine moj. A Isus, sin Očev, obraća mu se riječima kao svom nebeskom ocu, oče Josipe. Nadbiskup je istaknuo da je Bog jedino Josipa smatrao dostojnim i povjerljivim da čuva dva dragulja, Isusa i Mariju. Sv. Josip je uzor radnicima, očevima, zagovornik svima na putu ili u progonstvu. „Živimo u vremenima kad se rad nažalost nedovoljno cijeni. Osobito osobni rad. Ističe se zarada na brzinu i prijevaru. Nekad se to događa i pod firmom izglasanih zakona – o nacionalizaciji, konfiskaciji, eksproprijaciji. Sve nerazumljive riječi, ali imale su cilj. Zakon koji se u ime naroda donosio i ljude lišavao. Ili najnoviji zakon o privatizaciji, slobodi tržišta uime nečega; uime ulaska u Europu. Pod firmom nekih zakona omalovažava se rad ili se događa bezakonje“ upozorio je nadbiskup Puljić, dodavši da su sv. Josipu nepoznati takvi propisi i zakoni. Sv. Josip se ukazuje sa stavovima uzornog radnika koji svojim znojem i vlastitim žuljevima zarađuje kruh svagdanji. „Njegov jedini zakon je poštenje. A njegova putovnica vlastiti rad i vlastiti žuljevi. Njegova sreća, nada i zadovoljstvo je društvo Isusa i Marije. Bog ga poštuje, ima povjerenja u njega i povjerava mu svoja najdraža dva dragulja“ rekao je nadbiskup. Upozorio je da živimo u vremenu velikog mraka, u okruženju pomračenih općeljudskih i kršćanskih vrednota, osobito onih koje se tiču obitelji; u vremenu kad se govori o stečajevima poduzeća kao da su i obiteljske vrijednosti, vjernost, žrtva, darivanje, praštanje, došli pod stečaj. „Zato je sv. Josip aktualan, drag i blizak. Zato nam je potreban – da nam donese svjetla u vremenu mraka. Tko danas govori o vrednoti vjernosti, žrtve, darivanja i praštanja. Mediji vječne vrednote žele prikazati kao natražne, a one koji ih promiču treba dezavuirati. Gdje se izučavaju te vrijednosti? Koliko je obitelji u svoje temelje ugradilo i poštuju te vrednote?“ upitao je nadbiskup, izražavajući žaljenje zbog brodoloma obitelji, nevjere, svađe, ubojstva, pobačaja. „Civilizacija smrti hara i Lijepom našom koja po tome ne može biti lijepa. Sv. Josip je suvremeni svetac; primjeran domaćin, odličan skrbnik i uzor, zaštitnik obitelji. Današnje vrijeme nije toliko ideološki obilježeno borbom protiv Boga kao prošlih desetljeća, ali to nije razlog za opuštanje i bezbrižnost. Možda smo se prevarili. Mislili smo, hvala Bogu da komunizam odlazi, no dolazi drugi – nije komunizam nego ateizam. Zavodljiv, opasniji. Stvara sliku života bez Boga. Živi se kao da Boga nema. Planira se kao da nam Bog ne treba, kao da je suvišan. O Bogu se govori kao o nekome iz prošlih vremena, vidite kamo znanost ide. Suvremeni čovjek koji je postao svjestan svoje moći kao da nema vremena za Boga. Živi kao da Bog ne postoji. U takvom okruženju događa se otuđenje“ rekao je nadbiskup, dodavši da nije pesimist u pogledu našeg čovjeka, ali olako ga se zavede, pa se izgubi i zaboravi. „Ne treba se čuditi da u takvim okruženjima, obiteljima i narodu, zavlada hladan vjetar“ rekao je mons. Puljić. Poželio je da sv. Josip bude poticaj kako biti dobar radnik, vrijedan obiteljski skrbnik i uzoran Božji suradnik. „Sv. Josip je u snu i javi znao osluškivati poticaje odozgor. Nije se dao zbuniti svjetskom vrevom i bukom, nego je uvijek svoje antene uključivao da čuje što duh Božji poručuje. Ugledajmo se u njega i budimo otvoreni Božjem govoru kako bismo bili odgovorni u djelovanju“ rekao je mons. Puljić, poželjevši da nas taj šutljivi svetac potiče sve više otvarati se Božjem duhu. „Budimo dobri čuvari obitelji, bogobojazni putnici, odlučni i zauzeti radnici i izvrsni Božji suradnici“ zaključio je mons. Puljić.

Nadbiskup je prijepodne predvodio svečano misno slavlje u župi sv. Josipa u Obrovcu, najstarijoj crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji posvećenoj sv. Josipu. Župa sv. Josipa u Obrovcu i Grad Obrovac svečano su obilježili spomen 730 godina Grada Obrovca od 15. do 19. ožujka. Duhovnu obnovu u crkvi sv. Josipa u Obrovcu predvodio je fra Ante Barišić. U nedjelju 18. ožujka u Domu kulture grada Obrovca na Svečanoj akademiji sudjelovao je i nadbiskup Puljić, gradonačelnik Obrovca dr. Ante Župan i ravnatelj OŠ u Obrovcu Željko Modrić. Taj su događaj, spomen povijesnicu o Obrovcu, nastupom obogatili i akademski zbor ‘Petar Zoranić’ a scenski prikaz izveo je KUD Zrmanja.

 

Ines Grbić