SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA

“Svetkovina Bogojavljenja kojom Crkva slavi dolazak trojice nežidova u Betlehem da se poklone židovskom kralju jasno upućuje na to da događaj Isusa Krista već od njegova rođenja ima značenje širih razmjera. To što se Krist rodio u židovskom narodu ne znači da nije došao i za sve ostale narode. Dapače, on želi pristupiti svakom čovjeku, bez obzira iz kojeg plemena i naroda bio“ rekao je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u propovijedi svečanog misnog slavlja koje je na Bogojavljenje predvodio u katedrali sv. Stošije u Zadru u petak 6. siječnja. Bogojavljenje je objavljivanje svijetu Spasitelja ljudi, a mudraci s istoka predstavljaju poganske narode i sve koji Boga traže. Ne poučavaju nas mudrim savjetima ili učenim izlaganjima, iako bi imali razloga i temelja jer posjeduju mudrost. “Oni nas nadahnjuju svojim činima. Oni su predstavnici svih poganskih naroda, kao što su pastiri predstavnici židovskog naroda. Predstavljaju i one koji se bave znanošću i istražuju tajne prirode kako bi došli do Boga. ‘Vidjesmo i dođosmo pokloniti se’ pouka je tih šutljivih propovjednika. Da su kalkulirali kakve sve opasnosti vrebaju na tom putu, nikad Jeruzalema ne bi vidjeli. Vidjeti i krenuti tajna je Božjeg nadahnuća. Ona je nosila i Abrahama da se zaputi ne znajući kamo ide. Ali je bio siguran da ga njegov Jahve neće ostaviti“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da je čin poklona mudraca vrhunskog teološkog značenja. „Kraljevima je jasno što znači pokloniti se. To je sastavni dio njihovog rituala koji označava poštovanje i priznanje vrhovnog suvereniteta. To je prvi spomen poklonstva Isusu u Novom zavjetu kojim se ističe božanska dimenzija djeteta u jaslama. Kraljevi ne idu u Betlehem iz znatiželje, nego iz pobožnosti. Nije im do turističke želje da upoznaju i druge gradove, nego da izraze svoju odanost, poklonstvo, pobožnost i podložnost Svemogućem Bogu. Poklonstvo i klanjanje najbolji je način koji stvorenje može učiniti svom Stvoritelju” istaknuo je nadbiskup, dodavši da su samo dvije vrste ljudi prepoznale i radovale se dolasku nebeskog djeteta: jednostavni i siromašni pastiri te učeni i mudri kraljevi s istoka.

„Za prepoznati Boga, dakle, treba jednostavno, otvoreno i djetinje srce. A za razumjeti ga potreban je um koji ga prihvaća i iskreno mu se klanja“ rekao je mons. Puljić, naglasivši da Božja riječ na Bogojavljenje potiče da nešto činimo i slijedimo, ali i izbjegavamo. Nasuprot mudracima, na objavu Isusovog rođenja Herod i židovski svećenici pismoznanci drugačije reagiraju. Herodu nije stalo do istine nego do prevare, a mudraci navjestitelji trebali su biti njegovi špijuni. „Između Božje i svoje volje odabrao je svoju. Najgore je što misli kako time čini dobro narodu. A krvoproliće nevine dječice, kao brojni diktatori kroz povijest, smatra nečim što mu je kao kralju dopušteno. ‘Herodova rasa’ nije ni danas nestala. Zato njima nema Bogojavljenja. Oči su im slijepe za objavu Božjeg lica. Ne vide jer ne žele vidjeti. Samo čudo milosti može poljuljati takvu orijentaciju i slomiti njihov egocentrizam” upozorio je nadbiskup, protumačivši i narav pismoznanaca s kojima su se savjetovali mudraci i Herod kako bi doznali gdje se Mesija ima roditi. “Pismoznanci znaju gdje će se Mesija roditi, to i drugima znaju objasniti i pokazati. Ali, ne miču se niti trče u Betlehem, kako bi se očekivalo. Ostaju u svojim mjestima i u svojim stavovima. Oni su poput znakovlja na putovima koji upućuju kamo ići, ali njih same to ne pokreće. Ne bismo li tu mogli štogod i na sebe primijeniti? Nismo li i mi kršćani često poput pismoznanaca? Znamo što znači ići za Isusom. Sposobni smo to i drugima protumačiti. Ali, odlučiti se radikalno kršćanski živjeti, nemamo hrabrosti” upozorio je mons. Puljić, istaknuvši, odlučiti ići za Isusom nije stvar samo Bogu posvećenih osoba nego se odnosi na sve krštenike. “Držanje pismoznanaca tjera nas na razmišljanje. Onako kako su oni znali da je Isus u Betlehemu, i mi znamo da je Isus među svima koji pate, među siromasima i poniznima. Pokreće li nas ta spoznaja ili smo inertni, poput uličnog znakovlja; upućujemo druge, a sami ni da bi prstom makli” upozorio je nadbiskup, zaključivši poticajem primjera mudraca koji su, nakon poklona Isusu, otišli drugim putem. “Onaj tko Krista sretne, ne vraća se istim putem. Susret s Kristom trebao bi radikalno promijeniti naš život i naše putove. Takav susret je životna prekretnica koja pokazuje drugi smjer našeg opredijeljenja. Evanđelje donosi tri životna opredijeljenja: Herodovo, pismoznanaca i kraljeva. Koga bismo od njih najradije slijedili” upitao je mons. Puljić, potaknuvši sve da svjedoče za Isusa i pođu novim putem, drugačijim od onog kojim smo dosad hodili.

Ines Grbić