ZADAR: Susret crkvenih zajednica, pokreta i udruga u katedrali sv. Stošije – Nadbiskup Zgrablić: “Gospodin uvijek staje u našu sredinu, gdje god se mi nalazili!”

Susret članova crkvenih zajednica, pokreta i udruga djelatnih u Zadarskoj nadbiskupiji održan je u subotu, 27. svibnja, u katedrali sv. Stošije u Zadru.

Susret je počeo svečanim misnim slavlje koje je predvodio zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, a završen je euharistijskim klanjanjem za vrijeme kojeg je duhovne poticaje pred Presvetim oltarskim sakramentom izricao fra Bojan Rizvan, predstojnik Povjerenstva za laičku duhovnost, crkvene zajednice i pokrete Zadarske nadbiskupije, na čiju inicijativu je taj susret i održan.

Susret je održan uoči svetkovine Duhova pa je bio i duhovsko bdjenje, jer je karakteristika svetkovine Duhova i djelovanja Duha Svetoga jedinstvo u različitosti karizmi Crkve koje se očituje i u djelovanju zajednica od kojih svaka ima svoje specifično poslanje i karizmu u evangelizaciji na župnoj, biskupijskoj i razini Crkve.   

„Gospodin uvijek staje u našu sredinu, gdje god se mi nalazili!“ ohrabrujuće je poručio nadbiskupZgrablić u propovijedi, istaknuvši da jeIsus tamo gdje se  okupljamo u njegovo ime. Isusove su riječi, gdje su dvojica ili trojica sabrani u njegovo ime, tu je on s njima. „To je naše zajedništvo koje nosimo u sebi, kada i nismo fizički zajedno. Zajedništvo je prvi uvjet da nam Gospodin daje Duha Svetoga, toga najtraženijeg nebeskog gosta bez kojega je čovjek kao bez ičega“ rekao je mons. Zgrablić.

U kontekstu silaska Duha Svetoga na apostole baš kada su bili u zajedništvu i molitvi, nadbiskup je rekao da je drugi uvjet za primanje Duha Svetoga to što su učinili apostoli. U Djelima apostolskim piše da su apostoli bili jednodušno postojani u molitvi. Apostoli su bili u spoznaji blizine i nazočnosti Gospodina, dok su plameni jezici silazili nad njih.

„I mi gledamo plamen koji je zapalio naša srca, koji nas nosi! Ta snaga je najveća u našem životu i čini da i mi postajemo jednodušni, da postajemo jedno. Zahvaljujemo Gospodinu za takvu obdarenost“ poručio je mons. Zgrablić, citirajući Benedikta XVI.: „Jedinstvo Duha očituje se u pluralizmu međusobnog razumijevanja“.

„Bogatstvo različitih zajednica koje imamo u Nadbiskupiji, koje postoje u župnoj zajednici i Crkvi je bogatstvo koje u nama odražava bogatstvo Duha, ono što čini u svakome od nas. Simboli Duha Svetoga su voda života i plamen Božje milosti koji nas čini dionicima onoga što je Bog u sebi, u svojoj bîti, u svome Trojstvu. To je ljubav komunikacije! Ljubav Oca koja se izriče Sinu, ljubav Sina koja se izriče Ocu – to je treća božanska osoba, Duh Sveti – Božja ljubav koja se u našim srcima razlijeva poput kiše, da bismo mi rodili pravim rodom. Da bi ta najveća sila, ta najveća snaga po kojoj sve postoji i živi, bez koje ničega nema i ništa ne može postojati, da bi ta snaga bila djelatna u našem životu, da bi nas ona nosila! Da bi nas nosila i u našim grijesima, u našim slabostima i teškoćama, u našim nevoljama i radostima – da bi nas preko svega toga nosila do Krista, do trenutka proslave vječnog života s Bogom, u uskrsnuću tijela i životu vječnom“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

U plamenu Isusove ljubavi do smrti na križu spoznajemo Božju veličinu i našu malenost

Poželio je da zajedništvo, jedinstvo i jednodušna molitva u katedrali, „našoj majci, majci Crkvi, bude snaga našeg života, da možemo istinski živjeti Evanđelje. Da u svijetu budemo svjetlost i sol: da se Gospodin služi našim jezikom, našim mislima i rukama, kako bismo bili živo tijelo Crkve, Isusov organizam – da bi Gospodin preko nas proslavljao sebe u našem životu, u našim zajednicama i u ovom svijetu“ poručio je zadarski nadbiskup.         

Potaknuo je da budemo svjesni dara Duha Svetoga kojega Gospodin neprestano ulijeva u naš život i dodiruje našu nutrinu, da bismo u zajedništvu s Presvetim Trojstvom bili dionici njegovog života već na ovom svijetu. „Isus svojim učenicima kao najveći dar ostavlja dar Duha Svetoga. Mi smo ti Isusovi učenici. O tom daru Duha Svetoga Isus govori već na početku svoga javnog djelovanja, kada je rekao ‘Oganj dođoh baciti na zemlju, pa što ako hoću ako je već planuo‘, što je zapisao evanđelist Luka.

Oganj kojega je Gospodin došao baciti na ovu zemlju je Isusova muka i smrt. U tome je Isus pokazao oganj svoje ljubavi. Tu je on pokazao koliko je velik i što je Bog spreman učiniti za čovjeka. Tu smo i mi spoznali veličinu koju Bog želi nama darovati; da nam daruje svu svoju ljubav, da nam daruje svoga Sina Isusa Krista. Gospodin želi tom svojom ljubavlju duboko ispuniti naše srce“ poručio je mons. Zgrablić.

U Isusovoj plamenoj ljubavi koja izgara i sebe daje do kraja za spas čovjeka, „spoznali smo Božju veličinu. Ali, u isto vrijeme, spoznali smo i svoju malenost. Spoznali smo i svoju grešnost i našu ravnodušnost pred tako velikim i neizmjernim činom kojega Gospodin nama želi darovati“ rekao je predvoditelj slavlja. Poželio je da se u našim srcima rasplamsa plamičak ljubavi kojega je Gospodin zapalio na križu i koji čini da budemo dio njegove zajednice; „da bi nas plamen Kristove ljubavi nosio na putu našeg života, kako bi taj oganj bio središte i snaga našeg života“.

U duhu Isusovih riječi Duh puše kamo hoće, nadbiskup je rekao da toga Duha možemo prepoznati u svakom dobrom djelu. „Plamičak Božje ljubavi puše u svakom ljudskom životu, i u ljudima koji za sebe kažu da su nevjernici i da Bog ne postoji. Zahvaljujemo Bogu što vidimo da njegovo djelo ljubavi živi u srcu svakog čovjeka“ rekao je mons. Zgrablić.

„Ipak, redoviti način paljenja plamena Božje ljubavi je put kojeg nam je darovao Isus Krist. To je put njegove Crkve! Isus je u dvorani Posljednje večere poslao Duha Svetoga, gdje se i ukazao svojim učenicima, gdje je rodio Crkvu, rodio je zajednicu. Rodio je svoje novo, uskrslo tijelo u kojem Isus prebiva, a to smo mi, njegova zajednica. I mi smo potrebni Duha Svetoga da djeluje u nama, da budemo zajedno, poput Isusovih učenika, na istom mjestu. Ali, ne zajedno na fizički način, nego da budemo zajedno s vjerom u Gospodina živog, prisutnog, koji dolazi k nama“ poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je podsjetio na još dvije dimenzije toga susreta zajednica. U subotu, 27. svibnja, bila je 738. godišnjica posvete zadarske prvostolnice. Obnovljenu katedralu podignutu na temeljima ranokršćanske bazilike iz 4. st. posvetio je zadarski nadbiskup Lovro Periandar 27. svibnja 1285. godine.

„Stoga je u katedrali na godišnjicu njene posvete zapravo svetkovina katedrale. Katedralu nazivamo majkom svih crkava, jer u katedrali se nalazi osobita stolica koja se naziva katedra. Ona označava Krista kao Učitelja, kao put, istinu i život koji stoji pred nama da nas vodi. Katedrala se kao majka uvijek raduje našem dolasku“ rekao je mons. Zgrablić. U zahvalnosti za okupljene zajednice kojima se katedrala kao majka može radovati, nadbiskup je rekao da su te zajednice, simbolički, „divni cvjetovi iz Zadarske nadbiskupije, koji kao divan miris iskazuju Gospodinu čast i slavu. Zahvaljujemo Gospodinu za svakoga od vas, da zajedno u molitvi, jednim srcem i jednom dušom pozovemo Duha Svetoga, da molitvom zazovemo Dođi, Duše Sveti! Jer mi trebamo Duha Svetoga“ poručio je mons. Zgrablić.

Nadbiskup je rekao da se tim susretom „želimo sjetiti i velikog, važnog događaja kojemu se uskoro približavamo, spomenu 20. godišnjice dolaska Ivana Pavla II. u Zadar koji je bio 9. lipnja 2003. Liturgijski smo vrlo blizu tome danu. Taj dan bio je duhovski ponedjeljak i blagdan Marije, Majke Crkve“ rekao je nadbiskup. Citirao je Wojtiline riječi tada na Forumu kad je Papa pred 120 000 ljudi na Forumu pohvalio angažman vjernika laika i izrazio priznanje djelu Nove evangelizacije u Zadarskoj nadbiskupiji.

„To što je Papa rekao prije 20 godina i nas okuplja – da budemo u zajedništvu s Gospodinom, da hodamo putem njegovog nauka, da slušamo njegov glas, glas koji nam govori ono što Bog hoće, Božji naum za čovjeka; da otkrijemo put našeg života da bismo mogli biti dionici najvećeg dobra kojeg nam Gospodin želi pružiti u našem životu“ poručio je nadbiskup Zgrablić.

Euharistijsko klanjanje – „Gdje je Isusov duh, ondje je i sloboda“

Za vrijeme klanjanja, prigodne poticaje izricao je fra Bojan Rizvan. Obraćajući se Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu, fra Bojan je rekao: „Poslušni tvojoj svetoj riječi da ostanemo u gradu dok se ne obučemo u silu odozgor, stojimo u zajedništvu vjere, prignutih koljena tražeći tvoga svetoga duha. Naše srce jednodušno kliče: Pošalji Duha svojega u naša srca koja su često ranjena nevjerom, našim slabostima, našom sebičnošću, našim mrmljanjima, prigovaranjima – zato nam je potreban tvoj duh. Molimo te da nas silom svoga svetoga Duha izvučeš iz svakog zla, iz svake nevolje, iz svih teškoća koje nam priječe da budemo posve tvoji. Dobri duh Gospodina neka nas vodi ravnim putem, kako bismo iz zajedništva s tobom mogli donositi svoje odluke, svoje riječi i tako oblikovati život po duhu tvojem“ rekao je fra Bojan, istaknuvši da samo duh Isusa „donosi obnovu naših života, našeg srca, naše povijesti, naše sadašnjosti i svega što smo pozvani činiti s Isusom“.

Poželio je da se Isusov blagi duh nastani u nama; da jedni drugima objavljujemo slavu koju nam Isus u svom svetom duhu daje. Neka nas obnovi da svoje talente i darove stavimo u službu Isusove Crkve.

„Zadarska katedrala koja je majka svih crkava u Nadbiskupiji i koja već gotovo osam stoljeća čuva spomen Isusovog spasenjskog djela, ponavlja njegovu riječ: ‘Bolje je za vas da ja odem, jer ako ja ne odem, Branitelj neće doći k vama. Ako pak odem, poslat ću ga k vama’“ rekao je fra Bojan, moleći  da nam Isus daruje duha Branitelja koji će nas uvoditi u svu istinu, svoga duha koji će nam darovati spoznaju života; da nam pomogne svojim duhom izgrađivati zajedništvo u našim obiteljima, zajednicama i Crkvi.

Fra Bojan je zamolio Isusa oproštenje kad smo napadali jedni druge, kad nismo bili vjerni poticajima njegovog svetog duha kad nas je pozivao na služenje, praštanje, obnovu, a mi smo ostajali u okorjelosti svojih stavova. Zamolio je da nam Isus daruje duha koji neće tražiti svoje, nego ono što je od Gospodina. 

„Gdje je Isusov duh, ondje je i sloboda. Čak i sloboda od tuđeg zla koje nam može biti naneseno. Isus je rekao da u svijetu imamo muku, ali da budemo hrabri. Ne daj, Isuse, da malakšemo pred navalom osuda, kleveta, strančarenja, da padamo pod navalom bijesa, protivština i svega što ne dolazi od tebe. Usadi nam u srce istinu da si ti pobijedio svijet i da si tu pobjedu očitovao upravo onda kad se činilo da si sve izgubio – razapet na križu, a najveći pobjednik! Pobjednik nad grijehom, smrću, pobjednik nad svakim mojim promašajem!“ poručio je predstojnik Rizvan.

Fra Bojan je molio da primimo Duha Svetoga, istog onoga duha kojeg je Isus ispustio na križu, istog duha kojega je on predao svojim učenicima, istog duha koji je činio veličanstvena djela u povijesti spasenja i povijesti Crkve. „Da i mi postanemo djelo tvoga duha. Čudo tvoje prisutnosti, ljepota tvoje nazočnosti, objava da nas nikad nećeš ostaviti“ molio je fra Bojan pred Presvetim, želeći da budemo nošeni Isusovim duhom i upravljani Božjim putovima.

Zahvalio je Isusu, učitelju i vođi, što nismo primili duha robovanja da se bojimo, nego duha posinstva u kojem kličemo Abba, Oče. Zahvalio je Isusu što je nas slabe i grešne učinio dionicima svoje zaručnice, Crkve.

„Po daru tvoga duha, i mi kao Crkva slavimo svoj rođendan. Iz gornje sobe u dvorani Posljednje večere, tvoji učenici izašli su kao hrabri svjedoci tvojeg uskrsnuća. Molimo te da i mi iz naše dvorane posljednje večere izađemo kao tvoji svjedoci koji će donositi preobrazbu našeg društva i našeg vremena, ne bojeći se ičega što može pokolebati naše nastojanje“ poručio je fra Bojan.

Zahvalio je Gospodinu za sve po kojima smo upoznali Isusa i molio za pastire: biskupe, svećenike, redovnike i redovnice, za odgojitelje u vjeri, za sve koji su nam pokazivali Isusa na djelu u našem životu. Molio je da Zadarsku Crkvu blagoslovi novim duhovnim zvanjima, svjedocima Evanđelja koji će biti spremni svoj život staviti posve u Isusovu službu. Molio je za vjernost već pozvanih, da se u situacijama protivnih vjetrova obrate Isusu koji donosi utjehu, obnavlja mir i vrača radost.

Rizvan je zahvalo za obitelji koje su nas odgajale u vjeri, za obitelji koje u otvorenosti životu i bračnoj ljubavi navještaju slavu neraspadljivosti. „Budi im blizak, pomozi im i okrijepi ih. Molimo te i za obitelji koje trpe zbog svađa, sukoba, ovisnosti i različitih grijeha nevjernosti. Obnovi, Gospodine, bračni savez supružnika, kako bi u tebi prepoznali smisao svoga odricanja ali i vlastitog darivanja“ molio je fra Bojan pred Presvetim, poželjevši da primajući Isusov blagoslov, postanemo blagoslov jedni drugima.

Želeći da donosimo plodove Isusovog duha u živote bližnjih i da Isusu objavljujemo privrženost, molio je da se njegov blagoslov i duh „spusti i na naše neprijatelje, na sve koji nam stvaraju probleme; jer samo Isusovim duhom prožeti možemo živjeti u miru i ljubavi. Po nama, Gospodine obnovi lice Crkve, našeg grada i naših obitelji“ molio je fra Bojan Rizvan.

Nakon susreta u katedrali, u dvorištu pokraj katedrale sudionici su se s nadbiskupom Zgrablićem u druženju zadržali uz agape.

Ines Grbić

Foto: Ružica Anušić