„Ne gubimo se na vjetrometini bespuća, pred nejasnim i nerazumljivim zbivanjima. Ne bojimo se stradanja ni smrti, jer vjerujemo u vječni život. Znamo da naš Izbavitelj živi i idemo mu ususret. Samo snažna vjera, jaka ljubav i nesalomljiva nada može sve pobijediti“ poručio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić u misnom slavlju koje je predvodio u župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji u petak 18. studenog, na 20. godišnjicu četničkog pokolja 43 starijih civila i 15 branitelja 18. studenog 1991. g. u Škabrnji. U Domovinskom ratu ubijeno je 86 škabrnjskih civila i branitelja. “Ubijajući 86 nevinih života tog ponosnog hrvatskog mjesta, okupator je mislio stravičnim zločinima nad nedužnim civilima i razaranjima hrvatskih ognjišta i svetišta zauvijek ugasiti njihovu neutaživu čežnju za slobodom. A ta čežnja nakon pada ateističke i komunističke ideologije još je više rasla i bujala u srcima ovog puka. I ništa je nije moglo obustaviti. Čak ni strašna stradanja Vukovara i Škabrnje“ rekao je nadbiskup istaknuvši da bi bilo nekorektno prema povijesti i drugim stradalnicima Domovinskog rata tešku tragediju Hrvata iz vremena brutalne agresije i okupacije svesti samo na ta dva mjesta. Vukovar i Škabrnja su simboli stradanja i bolni podsjetnik svih žrtava koje su pale za slobodu i samostalnost Hrvatske. Dana 18. studenog zločinačka vojska je taktikom spržene zemlje krenula u njihovo odlučno osvajanje. „Licemjerna Europa i Amerika nisu htjele zaustaviti okrutnu agresiju, a mogli su. Dapače, uveli su embargo na uvoz oružja, pa tako Hrvatsku, koja je odabrala samostalnost, žrtvovali i predali u ruke agresora. Pali su položaji naših bojišnica, ali srce naših ljudi, premda duboko ranjeno, nije se predalo. Izdržala je Hrvatska zahvaljujući nadljudskim naporima njenih branitelja i građana, na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom“ rekao je mons. Puljić.
U svjetlu navještene Božje riječi, nadbiskup je rekao da su Jobovu ispovijed „Ja znam, moj Izbavitelj živi“ naši branitelji s krunicom diljem domovine javno ispovijedali, kao i Škabrnjani koji su se, nošeni snagom Božje milosti, vratili obnavljati temelje svojih zgarišta. „Škabrnja je danas otvorena životu pa je to najava prave pobjede nad bolnim uspomenama progona i rata“ poručio je nadbiskup, izražavajući razumijevanje za pitanja svakog patnika i stradalnika rata: kako je moguće da čovjek biva obasut tolikim nevoljama i strašnim poniženjima; kako prihvatiti stanje da ti je opljačkana imovina i lišenost svega što čovjeku donosi životne radosti. Poput Joba, trebamo biti uvjereni da je naš Bog pobjednik smrti i kako će baš on uzvratiti svom odanom sluzi. „Naš Bog nije rušitelj života. On smrću ne uništava život, nego životu proširuje granice. Isus nije samo djelitelj života, nego uskrsnuće i život. Zato stradanja i smrt ljudi Škabrnje i svih žrtava diljem Lijepe naše donosimo na oltar, prinijeti ih s euharistijskom žrtvom koja je predokus vječnog života“ rekao je nadbiskup Puljić, dodavši da stradale prepoznajemo po njihovim imenima koja su upisana u dlanove Božje ruke.
Nakon mise u kripti crkve koju je agresor 1992. bio sravnio sa zemljom prikazan je dokumentarni film BBC-a “Dom zauvijek”, svjedočanstva stradalih iz Škabrnje i hrvatskih gradova. Brojna izaslanstva i udruge iz cijele Hrvatske položili su cvijeće i svijeće kod spomen obilježja na masovnoj grobnici u Škabrnji.
Na Trgu dr. Franje Tuđmana na komemorativnom skupu održana su potresna svjedočanstva stradalih iz Škabrnje i prigodni govori. Izaslanik predsjednika RH general pukovnik Slavko Barić, zamjenik načelnika Glavnog stožera, na komemoraciji je pročitao govor koji je pripremio predsjednik Ivo Josipović, a zbog magle nije mogao poletjeti iz Vukovara za Škabrnju. “Zločinci u Vukovaru i Škabrnji nisu imali milosti. Rane su preduboke i teško zacjeljuju, osuda zločinaca ne bi ih izliječila, ali bi ih ublažila” poručio je Barić. Ministar Božidar Kalmeta, izaslanik predsjednice vlade Jadranke Kosor, istaknuo je da okupatori nisu uspjeli u svojoj namjeri jer je ljubav naših ljudi prema svom domu bila jača od ikakve sile. Zbog toga i naših branitelja i imamo neovisnu Hrvatsku. Danas s ponosom gledamo živu Škabrnju, punu mladih ljudi koji u njoj žive. Podsjetivši na mnoge zločince koji nisu odgovarali za zločine u Škabrnji, zapovjednik škabrnjskog samostalnog bataljuna Marko Miljanić je rekao: „Kažu da je general Ante Gotovina previše granatirao Knin. A ja vam kažem da je svaki dan od 1. listopada 1991. do 18. studenog, na Škabrnju palo više granata u jednom danu nego na Knin, Gračac, Benkovac i Obrovac u cijeloj ‘Oluji’. Ali general Gotovina u Hagu odgovara za ‘Oluju’, a Ratko Mladić ne odgovara za Škabrnju”.
U Koloni sjećanja od župne crkve do groblja sv. Luke, na početku koje su bili križ, stijegovi i hrvatski vojnici, škabrnjska djeca su nosila 86 pločica s imenima 86 branitelja i civila rodom iz Škabrnje, koliko ih je stradalo u Domovinskom ratu, te imena deset branitelja i dva civila koji nisu iz Škabrnje, a ubijeni su u njenoj obrani. Kod središnjeg križa na groblju izaslanstva i udruge položili su cvijeće i svijeće. Generalni vikar zadarske nadbiskupije don Milivoj Bolobanić molio je odrješenje za pokojne. Na groblju su djeca poginulih hrvatskih branitelja pustila 98 golubova, simbol 98 ubijenih. Šestero ljudi stradalo je u Škabrnji nakon rata od zaostalih mina. U Škabrnji se prema procjeni policije okupilo oko 3000 ljudi, poštovatelja žrtve za domovinu iz cijele Hrvatske.
Ines Grbić