O temi “Prepoznati ljudske potencijale u suradnicima za zajedničko djelovanje i služenje u Crkvi” izlagao je doc. dr. sc. vlč. Krunoslav Novak, generalni tajnik HBK i v.d. ravnatelja Hrvatske katoličke mreže na susretu predstojnika Povjerenstava za pastoral Zadarske nadbiskupije u srijedu, 17. svibnja, u dvorani Sjemeništa ‘Zmajević’ u Zadru.
Zbog toga što postoje mnogi načini kojima pojedinac utječe na postupke drugih osoba, može se smatrati da su ljudi vođe gdje god se nalazili: na poslu, u obitelji u ulozi supružnika, roditelja, člana obitelji, prijatelja ili građanina. Lidersku poziciju ima i direktor, svećenik, trener, učitelj ili upravitelj u raznim ustanovama.
Dr. Novak razmatrao je kako voditi procese u različitim ulogama vodstva. Pritom je pojasnio razlike između vodstva životnih uloga i organizacijskog vodstva. „Vodstvo koje nam je dodijeljeno na temelju naših životnih uloga uključuje funkcije u trajnim odnosima, to su obiteljski odnosi. Odnos se usredotočuje na rast i razvoj ljudi, podržava uzajamnu predanost u odnosima, osobno žrtvovanje za promicanje dobrobiti drugih s kojima smo trajno povezani“ rekao je dr. Novak, istaknuvši da je vodstvo životnih uloga otporno; sukobi na tim razinama često se prevladaju jer od tih odnosa ne možemo odustati.
„Voditelji životnih uloga funkcioniraju u trajnim odnosima kao roditelji, supružnici, braća i sestre, prijatelji i građani, dok u organizacijama to ne funkcionira tako. Organizacijsko vodstvo uključuje položaj i naslove koji se dodjeljuju kako bi služili vođeni potrebama i naravi organizacije. Lideri u organizacijama djeluju na određeno razdoblje, a s kim i za koga će osoba raditi, u određenoj godini može se promijeniti u trenutku. Taj nedostatak stabilnosti često rađa određeni stupanj rezerve ili kvalificirane predanosti. Dakle, osoba je predana onoliko koliko za sebe od toga ima koristi“ rekao je dr. Novak. Stoga je organizacijsko vodstvo osjetljivo na promjene u strukturi, standardima i prioritetima. Organizacija je šira razina vodstva, kad se upravlja različitim timovima i vodi cijela zajednica.
Predavač je sudionike potaknuo na razmatranje koje bi vlastite potencijale mogli staviti na raspolaganje u službi Kraljevstva Božjeg u pastoralnim angažmanima, razlažući pritom Isusov način vodstva. Govorio je i o ciljevima angažmana. „Temeljni cilj za svakoga od nas trebao bi biti slijediti Isusa Krista. Kad mladić kaže Isusu da će ići za njim kuda god on pošao, znači da on vidi Isusa koji ide ispred njega“ rekao je dr. Novak.
Osoba je pozvana uvijek iznova posvješćivati je li zaista ono na što je Gospodin poziva – na Isusov način. I na koji način se opredjeljuje slijediti Isusa da bi u njegovo ime i na njegov način mogla voditi druge.
Isusov uzor za vodstvo i stil vođenja na koji nas Isus upućuje opisan je u ulomku iz Evanđelja po Mateju, kad Isus kaže svojim učenicima: „Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Tako neće biti među vama. Naprotiv, tko hoće među vama biti najveći, neka vam bude poslužitelj. Tko god hoće među vama biti prvi, neka vam bude sluga. I Sin Čovječji nije došao biti služen, nego da služi i život svoj da kao otkupninu za mnoge“.
„Isusov poziv na vodstvo u služenju jasan je i nedvosmislen. Za Isusove nasljedovatelje, vodstvo u služenju nije opcija nego je mandat. Vodstvo u služenju treba biti životno svjedočenje o tome tko smo u Isusu Kristu, kako se odnosimo jedni prema drugima i kako pokazujemo Kristovu ljubav prema svijetu. To je ozbiljan posao s dubokim posljedicama. Temeljno pitanje jest: Je li naše vodstvo u služenju ili u iščekivanju da budemo služeni“ upozorio je dr. Novak, istaknuvši: „Vodstvo je zapravo služenje – to je temeljno kad promatramo nama pretpostavljene autoritete. Isus kaže, Tko hoće biti prvi, neka bude poslužitelj svima“.
Čuti i prepoznati kvalitete jedni drugih
Promatrajući Isusa kao vođu, predavač je rekao da je Isus imao svoj kolektiv. Ta organizacija imala je određenu strukturu, a svi koji su slijedili Isusa imali su neke svoje planove i mišljenja kako im on u tome može pomoći. Svaki učenik imao je viziju Mesije i svoje očekivanje od Isusa. U tom kontekstu, dr. Novak je rekao da u našim sustavima trebamo biti svjesni kako neće svi koji rade s nama uvijek dijeliti našu viziju onoga što mi smatramo da je najbitnije.
„Kad je Isus ozdravljao i činio čudesa, uvijek je najprije postavljao pitanje vjere, povjerenja. Pitanje Vjeruješ li zahtijeva od onoga koji daje odgovor da iskreno iskaže svoje povjerenje. U odnosima vodstva ključno je i nezaobilazno pitanje povjerenja – ako želimo biti vođe na Isusov način, koji grade i dugoročno promatraju svoj angažman i svoju ulogu kao kontinuitet u odnosu na nekoga tko je bio prije nas. Tamo gdje nema iskrenog povjerenja među ljudima, ništa novo ne može se stvoriti“ poručio je dr. Novak, istaknuvši da je važno graditi odnos povjerenja, da odnosi jačaju na nutarnjoj razini i graditi zajedništvo.
„Nakon što su učenici pristali slijediti Isusa, Isus je tri godine proveo s njima gradeći povjerenje. Povjerenje između Isusa i njegovih učenika bilo je moguće jer je Isus jasno komunicirao Radosnu vijest. Bio je jasan u svom identitetu i odlučan u ispunjenju poslanja radi kojega je došao na zemlju“ rekao je dr. Novak.
Timsko vodstvo u zajednici opisao je na primjeru Isusovog slanja učenika dva po dva da idu naviještati Kraljevstvo Božje. „Razvijanje i održavanje povjerenja u odnosu jedan na jedan osnažuje zajedništvo. Učinkoviti vođe na timskoj razini moraju poštivati snagu različitih darova koje imaju pojedinci i priznati snagu timskog rada, kako bi bili dobri upravitelji“ rekao je dr. Novak. Važna sposobnost je čuti i prepoznati kvalitete jedni drugih.
„Isus je maloj skupini ljudi dao povjerenje, iz kojega je proizašla snaga koja je promijenila svijet!“
„Važno je pratiti one koji su nam povjereni i njihove kapacitete, da nas nasljeduju, da idu za onim što su vrijednosti koje želimo svjedočiti u ime Evanđelja. Isus je ovlastio učenike da djeluju u njegovo ime, kako bi podržali jedni druge u obavljanju poslanja za koje su bili pripremljeni. Povjerenje je ključan čimbenik uspješne implementacije odnosa na razini tima. Bez povjerenja u odnosu jedan na jedan, osnaživanje se neće dogoditi.
Kad je Isus počeo svoju službu na zemlji, nije je počeo na organizacijskoj razini. Isus nije otišao među postojeće vjerničke zajednice, nije koristio njihove resurse i njihov utjecaj, nego je zauzeo pristup vođe u služenju i tiho utjecao na živote male skupine ljudi kojima je dao povjerenje, iz kojega je proizašla snaga koja je promijenila svijet!
Isus je jasno identificirao ulogu svojih nasljedovatelja i uspostavljanja zajednice Crkve kada im je dao zapovijed ljubavi“ rekao je dr. Novak, istaknuvši da je Isus učenike opremio na prve tri razine: na osobnoj (pitanje identiteta), u međusobnim odnosima i timskom vodstvu, a zatim je poslao Duha Svetoga da ih vodi na razini organizacije, organizacijskog vodstva – taj proces razvija se i predstavlja nam se u Djelima apostolskim.
„Dakle, kad krećemo s nekim novim projektom, važno je ne računati isključivo na neke resurse koji možda novim članovima nisu poznati. Nego, pomalo upoznavati, vidjeti koji su njihovi potencijali, a onda širiti i ulaganje naših društvenih, socijalnih potencijala i kreirati zajednicu.
Nekad je važnije ići sporije, nego ići jako brzo i izgubiti dah. Jer u tom slučaju i sami se potrošimo; a ako nas ljudi ne mogu pratiti, pomalo će odustajati“ rekao je dr. Novak. Pojasnio je i da učinkovito vodstvo počinje iznutra. Prije nego vodimo drugoga, moramo poznavati sami sebe. To je osobno vodstvo, jer uključuje naš izbor.
„Svaki vođa mora odgovoriti na dva temeljna pitanja: čiji sam i kome pripadam. To znači odabir primarnog autoriteta za moj život i kome sam na životnom putu upućen. Dakle, koga promičemo, kome pokušavamo ugoditi.
Pitanje tko sam ja bavi se svrhom, poslanjem i smislom što Gospodin želi učiniti kroz nas. Naš uspjeh u životu ovisi o našem odnosu s Isusom i o tome koliko duboko ćemo ga pustiti u naš život. Jesmo li sve spremni predati njemu i živjeti kako on želi da želimo, a ne kako bismo mi to htjeli“ potaknuo je dr. Novak na preispitivanje.
Govoreći o postignućima, dr. Novak je rekao da je Isus kritičan prema postignućima u smislu zgrtanja varljivog bogatstva ili pitanja tko je najveći. Upozorio je da će se, ako vođa ima sebičnu perspektivu, ljudi kretati prema njemu onoliko koliko su zadovoljeni njihovi osobni interesi.
Ostvariti postignuće u ulozi vođe ne znači stvaranje određene moći, nego prvo i najvažnije, slijediti Krista i druge voditi prema Isusu. „U crkvenom poslanju profit se ne mjeri samo financijama, nego koliko smo ispunili svoje poslanje. Dio našeg identiteta je biti oni koji svjedoče Učitelja i koji poput njega nastoje donositi dobrobit i Radosnu vijest svijetu u kojem jesu“ rekao je dr. Novak. Cilj u pastoralu je navještaj Kraljevstva Božjeg, a ne osobni put prezentiranja vlastitog autoriteta.
Vodstvo može njegovati samopoštovanje osobe i promicati ispunjenje u osobnim odnosima
„Prepreka prihvaćanju Isusa kao uzora vodstva može i za nas danas biti u određenom skepticizmu i relevantnosti njegovog učenja za naše specifične situacije vodstva. Možda nam se nekad čini da ćemo izgubiti ako idemo na Isusov način djelovanja. Svaki neuspjeh nas potresa i stavlja u pitanje naše programe, ali i obnavlja našu predanost da tražimo izgubljeno“ poručio je dr. Novak, rekavši: „Navike jesu dobre, ali rutina nije uvijek dobra i nije nam uvijek saveznik“.
U kontekstu promišljanja o Isusu kao relevantnom uzoru za vodstvo unatoč našim osobnim sumnjama i dvojbama, jer smo naviknuti na uobičajene procese u stvarnosti, dr. Novak naveo je situaciju kad je Isus pozvao Petra da izveze na pučinu, nakon što je Petar cijelu noć pokušavao uloviti ribu. Na Isusovu riječ, Petar je bacio mrežu. Kad je doživio čudesan ulov, Petar je rekao Isusu: ‘Idi od mene, grešan sam čovjek, Gospodine’. Isus mu uzvraća: ‘Ne boj se, odsada ćeš loviti ljude’.
„Baciti mreže u trenutku kada je Isus to rekao protivilo se svim pravilima struke. Lovi se noću. Petar misli, ako cijelu noć nisu ništa ulovili, neće ni po danu. Petrov skepticizam nije ga spriječio prihvatiti prvi korak vjere – i zbog vjere doživio je čudesne rezultate! Bio je shrvan onim što je smatrao velikim jazom između njega i onoga što je Isus od njega zahtijevao. Isus je nastojao umiriti Petrove sumnje i strahove i pozvao ga da ono što jest stavi njemu na raspolaganje – Odsada ćeš loviti ljude“ ohrabrio je dr. Novak.
Potaknuo je da se zapitamo jesmo li voljni slijediti Isusa kao svoj uzor u vodstvu. Pritom je važno posvijestiti i krenuti od potencijala koje imamo u sebi i od vođe koji nam je uzor i smisao svemu što činimo i jesmo, a to je Isus Krist. Na prvom mjestu treba nam biti dobrobit drugoga. Važno je i ne navezati ljude na sebe donošenjem odluke umjesto drugoga, jer osobe se tako čini nesposobnima da same odlučuju.
„Biti vođa je proces utjecaja. Preuzimamo ulogu vođe kad god želimo utjecati na razmišljanje, ponašanje, na razvoj drugih ljudi u njihovim osobnim i profesionalnim životima.
U najširem smislu riječi, vodstvo može biti bilo koji način utjecaja na druge osobe: to mogu biti riječi ohrabrenja na osobnoj razini ili formalno poput uputa koje se prenose različitim razinama komunikacije u organizacijama. Vodstvo može njegovati samopoštovanje osobe, promicati ispunjenje u osobnim odnosima ili uključivati raspodjelu različitih resursa u nekoj organizaciji“ rekao je dr. Novak.
Važno je i kako će i u koju svrhu vođe koristiti svoj utjecaj, jer to utječe na osobne izbore drugoga. „Postupci vođe koji stvaraju utjecaj nisu uvijek očiti onima koje se vodi. Vođa može utjecati na druge na pozitivan ili negativan način. Također, utječe se na ljude koji možda neće slijediti vođu. Svatko od nas ima utjecaj na nekoga. Uvijek se možemo opredijeliti na koji način ćemo taj utjecaj upotrijebiti“ rekao je dr. Novak, istaknuvši: „U izboru utjecanja na ljude trebamo pitati želimo li služiti ili želimo dominirati i biti služeni.
„Ako su naši pokretački motivi samopromocija i samozaštita, iskoristit ćemo svoj utjecaj na druge kako bismo ispunili neke svoje sebične potrebe. Ako su naši postupci vođeni služenjem i predanošću cilju ili odnosu, tada ćemo oblikovati i poticati te vrijednosti i u drugima“ poručio je predavač.
Sâmo imenovanje osobe da bude predvodnik zajednice i nekome nadređen ne znači da je cilj postignut i da to samo po sebi podrazumijeva sposobnost riješiti problem u povjerenoj zajednici. Time što je dobila neku poziciju, osoba nije ispunila svoj cilj. „To je tek početak služenja. U tom smislu, radi se o službi koja uključuje autoritet i koja je putovanje progresivnog rasta unutar različitih institucija u kojima se nadređeni nalazi. Nadređena osoba raste sa zajednicom. Povjerena služba koja je povjerena je početak i mi hodamo s onima koji su nam povjereni. Može se dogoditi da netko ide brzo u nekim odlukama i procjenama – tu je mudrost pronaći pravu mjeru kako ljude poticati da nas prate i slijede u istom smjeru“ poručio je dr. Novak.
„Isus je neprestano bio osvježenje i obnavljao je svoje učenike u hrabrosti“
Govoreći o četiri područja vodstva na Isusov način, predavač je rekao da voditi poput Isusa uključuje usklađivanje četiri domene vodstva koje se simbolično povezuje s ljudskim organima: srce, glava, ruke i navike.
„Ako su ta područja neusklađena, rezultat će biti frustracija, nepovjerenje i dugotrajno smanjena produktivnost. Tada imamo potrebu za manifestacijom autoriteta. Unutarnja motivacija vođenja uključuje naše srce i glavu, tj. perspektivu onoga što nosimo u sebi. Ruke i navike su vanjske domene vidljive drugima. Puno je lakše iz perspektive onoga tko je vođen od nekoga kritizirati postupke i odluke svoga pretpostavljenoga – jer ne vidimo širinu i perspektivu svega što njegova riječ i njegova odluka može značiti za nas i puno šire“ upozorio je dr. Novak.
Onome što nosimo u svome umu vodi ono što imamo u srcu. „Put do vodstva poput Isusa prije svega počinje u srcu. Dakle, hoću li dobrobit drugoga ili hoću svoju korist? Tada ono što smo nakanili u srcu vodimo kroz tu drugu razinu, kada pokušavamo preispitati naša uvjerenja i stavove“ rekao je dr. Novak.
Navike promatramo kao ono što postaje sastavni dio našeg života, redovitost koju nećemo propustiti. Navike su način na koji obnavljamo svoju dnevnu predanost onome što jesmo kao vođe koji žele služiti, a ne kao oni koji očekuju biti služeni, rekao je predavač.
„Ako nismo uskladili našu odlučnost da na Isusov način vodimo druge služenjem, da naši stavovi, opredjeljenja i ono što nosimo u sebi odražavaju naše djelovanje i naš način života, tada smo frustrirani, nezadovoljni i neproduktivni“ upozorio je dr. Novak.
Unatoč svim pritiscima, kušnjama i iskušenjima s kojima se suočava, predani vođa koji želi služiti poput Isusa, treba obnavljati svoju snagu i perspektivu određenim redovitostima, npr. molitvom. Više puta zapisano je kako se Isus povlačio u molitvu.
„Isus je neprestano bio osvježenje i obnavljao je svoje učenike u hrabrosti, jer je i sâm bio ukorijenjen u Božjoj riječi i molitvi. Kada su usklađeni naše srce, glava, ruke i naše navike, dogodit će se odnos povjerenja, lojalnosti i produktivnosti“ poručio je dr. Novak.
Izlaganje o vještinama upravljanja i komunikacijskim sposobnostima u međusobnim odnosima s konkretnim primjerima iz prakse održala je dr. sc. Snježana Mališa s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta.
Na susretu je sudjelovao i zadarski nadbiskup Milan Zgrablić koji se prisutnima obratio prigodnim ohrabrenjem za pastoralno djelovanje.
Ines Grbić