‘VEČER U KNJIŽARI’ – GOSTOVAO PROF. DR. STIJEPO OBAD

„Najvećom nagradom u svom životu smatram stvaranje hrvatske države prije 20 godina. To je najveće što sam mogao dobiti. Tako bih rekao u trenutku kad budem izdisao. Što imam drugoga, koju vrednotu veću od toga da moj narod i ja s njim, poslije 900 godina, živimo u slobodi“ rekao je prof. dr. Stijepo Obad na događaju ‘Večer u knjižari’ u srijedu 16. studenog gostujući u knjižari Verbum u Zadru. Taj istaknuti hrvatski znanstveni, sveučilišni, nastavni i kulturni djelatnik, neumorni promicatelj hrvatske baštine, zavičajne kulture i duhovnosti, predavao je kolegije Opće i hrvatske povijesti novoga vijeka na Sveučilištu u Zadru. Nedavno je povodom 80. godine života i 50. godišnjice rada Sveučilište u Zadru izdalo veliki Zbornik kojeg su priredili Obadovi bivši studenti, ugledni povjesničari diljem Hrvatske, u kojem opisuju sve aspekte njegova djelovanja. Obad je sudionik Hrvatskog proljeća, član Matice hrvatske, Hrvatskog kulturnog društva ‘Napredak’ i Družbe braće Hrvatskog zmaja u čijim je podružnicama imao utemeljujuću ulogu. Za stručni, nastavnički i kulturni rad dobio je odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Murulića i druga priznanja. Znanstvenu objektivnost u politički nesklonim vremenima Obad je platio odugovlačenjem u stjecanju zvanja izvanrednog profesora. No njegov je imperativ uvijek bio govoriti istinu.  „Ne mogu se sjetiti itijednog naroda da je u položaju poput našeg. Hrvati su jedini narod koji nikad nikog nije napadao, a od 9. st. od drugih se stalno brani. Hrvati 900 godina nemaju svoju države. Imali su je u srednjem vijeku, od 1102. g., Pacte konvente s Mađarima. Do 1990. g. mi smo stalno u okviru nekih tuđih državnih zajednica. Za 900 godina tuđinske vlasti u sadašnjoj našoj ostavštini nastao je kompleks naše manje vrijednosti, do izdaje i služenja drugome“ upozorio je Obad. U 19. st. Englezi i Francuzi, na našem teritoriju – koga su pitali za hrvatski teritorij. Dijele ga između sebe i Rusa, tri velike svjetske sile. 1915. sklapa se Londonski ugovor bez Hrvata. Italiji se obećavaju Istra, Zadar i otoci, Srbija i Crna Gora poslije dobivaju dalmatinski jug, Boku. „Veliki imaju ciljeve. Idu na ove prostore i trguju s ovim prostorima, ali ne izravno s nama. Nas uvijek bagateliziraju. Niko nas ne pita. A s hrvatske strane nema reakcija“ rekao je Obad, žalostan zbog hrvatske neosviještenosti i opasnosti da se pripadnici našeg naroda ne osjećaju kao Hrvati i vjernici, što je također veliki identiet. „Nema hrvatskog osjećaja; da osjećam svoga, da pomažem njemu i domovini, u bilo kojem obliku. Domoljublje treba pokazati i u najmanjem obliku. Odlučimo da ćemo biti bolji. Hrvati ne prihvaćaju svoje velikane, a to je i naše dobro“ upozorio je Obad. Ono što su ostavili veliki pojedinci u povijesti našeg naroda može se mjeriti s mnogima u europskim zemljama. „A mi ih ne poznajemo. Nismo svjesni veličine Ruđera Boškovića. Da neki narod ima Ruđera, dokle bi stiglo njegovo ime i ono što je dao. A što smo mi učinili?“ upitao je.

Obad je povjesničar koji u svom radu nije promatrao samo vladine kabinete, parlamente i stranke, nego i više od toga: društvene skupine, gospodarske strukture, društvo u njegovoj dubini. Obadov pristup prošlosti je povijest svakodnevice, mentaliteta, historiografska antropologija. Nije proučavao samo političku povijest, nego daje povijesni prikaz u totalitetu: gospodarski, prosvjetni, kulturni i društveni život određenog razdoblja. Zato mu je trenutno žao zbog rasprodane Hrvatske; sve banke su u stranom vlasništvu. „To je za plakati. Sve što zarade, ide preko granice. Što će biti sa zemljom našom, ako se zemlja prodaje? A kaže se u narodu da je zemlja sveta. Zemlja je sveta“ istaknuo je Obad. Poželio je da svatko od nas bude bolji, osobito oni koji nas vode; da svatko u vlastitoj kući, obitelji i poslu savjesno i odgovorno čini, koliko može doprinijeti svom narodu, domovini i slobodi. „Koliko neprijatelja imamo u vlastitoj kući, unutar i izvan granica. Zna se za njih imenom, ali ga se teško izgovara. Trebamo se trgnuti. Imamo dobru jezgru ali nismo organizirani, ne prepoznajemo se, ne okupljamo, ne djelujemo“ rekao je Obad. Među hrvatskim velikanima istaknuo je Petra Krešimira IV. u čije je vrijeme srednjovjekovne samostalne države moć Hrvatske bila najjača tada. Po čistoći želje za samostalnom hrvatskom državom istaknuo je dr. Antu Starčevića, a  u najnovije vrijeme dr. Franju Tuđmana. „Apsolutna većina naših političara uopće ne zna za povijest. Kao da nikad ništa nisu pročitali. Kao da će vječno živjeti. Kao da će glas o njemu i sutra biti kao što je sad, na velikoj ili maloj fotelji koju pokriva. Tako misle. A naši ljudi koji nisu u redu, platit će, stidjet će se djeca i unuci. Povijest je nemilosrdna“ poručio je Obad.

Ines Grbić