Na svetkovinu Uzašašća Gospodinova u župi Uzašašća Gospodinova u Pakoštanima, svečano misno slavlje u istoimenoj pakoštanskoj župnoj crkvi u četvrtak 18. svibnja, predvodio je zadarski nadbiskup Milan Zgrablić.
Tragom Isusove riječi u navještenom evanđelju: ‘Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta’, mons. Zgrablić je rekao: „Prema tome, Isus nije otišao. Nego je ušao u novi, vječni, neprolazni, drugi oblik svoga bivstvovanja i prisutnosti među nama. Dok je Isus tjelesno boravio na ovoj zemlji, boravio je samo u onom mjestu i kraju gdje je bio, među ljudima u toj sredini. Ali, kad je Isus uzišao u zajedništvo Božje, kad je uzdignut na Nebo, kad ga je Bog uzdignuo na svoje dostojanstvo, Isus je ušao u novu stvarnost svoga postojanja, nije otišao od nas. Nije nas napustio. Nego je odsada još intenzivnije nazočan u našoj blizini, u našoj prisutnosti“ poručio je mons. Zgrablić.
Nadbiskup je istaknuo da je Gospodin najuže povezan s nama ljudima. „Isusovo uzašašće na nebo i poslanje Duha Svetoga ostvaruje se i u životu svakoga od nas. Krist je došao kao naš Spasitelj, ali ne samo da hoda s nama na putu života, kao naša pratnja i pomoć. Nego, Krist je učinio još nešto puno više. Učinio je da nam daruje milost, dar Duha Svetoga, u sakramentima, da mi participiramo u njegovom životu, u njegovoj stvarnosti. U činu krštenja mi smo nakalemljeni na Krista, na njegovo uskrsnuće. Isusov novi život postao je naš život. To je naše spasenje“ istaknuo je mons. Zgrablić, u duhu svetkovine Uzašašća koju puk naziva i Spasovo.
„Gospodin nam je darovao život kojega smrt i grijeh ne mogu uništiti. Ako je naš život spojen s Isusovim životom, Isusovo uzdignuće na nebo je i naše uzdignuće. I mi smijemo gledati sebe da smo uzdignuti u najveću čast i dostojanstvo Božje prisutnosti. Krist je svojim uskrsnućem i proslavljenim, uskrsnim tijelom, ušao u novi život i novo postojanje. To novo postojanje smo i mi primili. Vidimo gdje je naše mjesto, vidimo konačno odredište našeg života. Nismo izgubljeni na putu života, nismo u besmislu“ utješio je zadarski nadbiskup.
Kao što su i učenici bili gledali u Nebo kad je Isus uzašao, „i naše gledanje u Nebo nije isprazno gledanje u Isusa koji je nestao i nije rastanak s Isusom. Evanđelje kaže da su se apostoli, kad su se rastali s Isusom, radosni vratili u Jeruzalem. Kad se susretnemo s Isusom, rastanak nije odlazak, nije nestanak ni gubitak, nego ulazak u novo postojanje koje nas ispunja radošću i smislom života, novom i vječnom snagom koja nam je potrebna za naš život“ ohrabrio je mons. Zgrablić.
Četrdeset dana od Uskrsa, činjenice da je Bog učinio nešto veliko, novo u svijetu, „u tom novom životu Bog je svoga Sina uzdigao na drugi, novi, drugačiji, proslavljeni, vječni život. Svi mi u tome sudjelujemo. Ne spominjemo se Isusovog uskrsnuća kao da je događaj iz prošlosti, nego to je proslava i našeg uskrsnuća, našeg spasenja kojeg je Gospodin nama darovao“ poručio je propovjednik.
Značenje stvarnosti da je Isus uzdignut nadbiskup je pojasnio i u kontekstu što uzdignuće znači u Svetom Pismu i gdje se u njemu koristi izraz uzdignuće. „Izraz uzdignuće osobito je snažan u Starom zavjetu gdje se koristio za nekoga u Izabranom narodu, kad je bio uzdignut na čast i dostojanstvo kralja; kad je osoba postala kralj, kad je primila ovlasti.
Isusovo uzdignuće znači da je Bog Isusa uzdigao na najveću moguću čast, najveće moguće dostojanstvo i da je u njegovoj blizini, u zajedništvu s njime. Kristovo uzdignuće znači sjesti s desna Ocu, biti u ravni s Bogom. Krist je završio svoju ulogu i poslanje na ovom svijetu i vraćen je k Ocu. Ali, Isus u svom odlasku nije nikamo otišao, nego to uzdignuće je Isusov novi položaj, novi status“ pojasnio je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu riječ „Kraljevstvo Božje je među nama“.
Nadbiskup je pojasnio i značenje imena Teofil kojega sv. Luka spominje u Djelima apostolskim kad se obraća svome prijatelju Teofilu.
„I mi sebe možemo prepoznati u riječi teofil, da smo mi taj Teofil. Riječ teofil dolazi od dvije grčke riječi – theos znači Bog a philia znači ljubav. Dakle, onaj koji Boga ljubi. Naša vjera je odgovor da i mi Boga ljubimo. Kao što je sv. Ivan evanđelist svoj identitet prepoznao na način da, kada govori o sebi, ne izriče svoje ime, nego uvijek kaže, ‘onaj učenik koga je Gospodin ljubio’. On se u tome prepoznaje. I to je najvažnije – da je on učenik kojega Gospodin ljubi. Mi smo Teofili, Gospodin nas ljubi, tu je, s nama“ ohrabrio je mons. Zgrablić.
Istaknuo je važnim da u svoju nutrinu primamo duha kojeg je Gospodin obećao dati učenicima. Važno je da se to ne događa iz navike, kao da to rutinski isto činimo godinama, nego to se iznova, nutarnjim sadržajem, svaki put događa na drugačiji način.
Iako činimo istu gestu primanja Gospodinovog duha, to nikad nije isto, kao što to nikad nije isto u našim međuljudskim odnosima.
U odnosu pojedinca s nekim, iz srca čovjeka svaki put izlazi nešto novo prema drugoj osobi. Npr., dijete se uvijek zagrli na isti način. Naizgled, to je uvijek ista gesta. Ali, to nikad nije ista gesta, jer iz tvoga srca izlazi uvijek nešto novo, rekao je mons. Zgrablić.
Blago Božjeg zagrljaja na osobit način događa se u euharistiji. Ti zagrljaji su nam dragocjeni, važni i imaju moć, snagu i ljepotu da naš život učine božanskim životom, poručio je nadbiskup.
Isus je svojim učenicima rekao da će primiti snagu Duha Svetoga koji će sići na njih i da će mu biti svjedoci sve do nakraj zemlje. Kad je to rekao, Isus je bio uzdignut njima naočigled, oblak ga je oteo njihovim očima.
Naše srce je u Nebu kad smo s Gospodinom povezani u molitvi. „Kad god smo s Bogom, naše srce je u Nebu. Mi intenzivno participiramo na događaju Isusovog uskrsnuća i uzašašća na nebo gdje je i naša narav i naša osobnost.
Što god nam se dogodilo u životu, ne bojmo se! Krist je pobijedio svijet! Krist nije udaljio nevolje, poteškoće, bolesti i smrt iz našeg života, ali je ušao u sve to. Sve to je preuzeo na sebe, da to sve preobrazi, da nas i kroz to uvede k Bogu. Da se ne izgubimo na putu života, nego da milina koju je Gospodin izlio na nas bude snaga našeg života“ poručio je nadbiskup, potaknuvši da sve više postajemo Kristovi.
„Kada sebe identificiramo s Kristom u svom načinu života, u postupanju kao što je Krist živio; kada sve više imitiramo Krista i nasljedujemo ga, tada se u svojoj naravi još više uzdižemo Bogu i Nebo postaje naša domovina, već sada, na ovom svijetu, a jedanput ćemo biti uronjeni u puninu vječnosti. Bog nam daje takvu ljepotu, dostojanstvo i uzdignuće da valja sve založiti da se to postigne, da dobijemo puninu života za koju je Krist došao da je živimo i da se radujemo Kristu sada i cijelu vječnost“ poručio je nadbiskup Zgrablić.
Ines Grbić
