STRUČNI SKUP VJEROUČITELJA ZADARSKE NADBISKUPIJE

Stručni skup vjeroučitelja zadarske nadbiskupije održan je u subotu 12. studenog u sjemeništu ‘Zmajević’ u Zadru. O temi ‘Vjeronauk – od nauka vjere do stava vjere’ izlagao je mr. don Marinko Duvnjak. U današnjem svijetu premreženom informacijama nije lako probiti se kroz šumu podataka i prijeći put od informacije do formacije. U masi informacija čovjek se lako izgubi. Treba naći srž, bitno. Zato treba imati jasne ideje pretočene u nedvosmislene pojmove te ključ za tumačenje stvarnosti, rekao je Duvnjak. „Kao odgajatelji i uopće vjernici imamo potrebe imati jasne stavove. Veliki teolog papa Benedikt XVI. ima jasan ključ za tumačenje stvarnosti koja dolazi baš od vjere, objave. Važno je situaciju protumačiti u svjetlu objave, da se može razumjeti i razlučiti bitno od nebitnog“ rekao je Duvnjak, definirajući  vjeru prema Katekizmu katoličke Crkve i u kršćanskom smislu. „Vjera je čovjekov odgovor Bogu objavitelju. Objavljujući sebe, Bog želi osposobiti ljude da mu odgovore, da ga upoznaju i da ga ljube. Vjerovati da postoji Bog nije posebnost kršćanske vjere jer to vjeruju i druge religije. Vjera nije ni samo poznavanje istina koje je Bog objavio o sebi, nego slobodan pristanak uz cjelovitost istine sadržane u Božjoj objavi. Vjera je osobni odnos s Bogom, čovjekovo osobno prijanjanje Bogu. Iz tog osobnog odnosa s Bogom čovjeku dolazi pravi i istinski život, vječni život“ rekao je don Marinko. Istaknuo je da postoji spoznatljiva istina. „Život, ljudska prava i mogućnost suživota među različitim religijama garantirane su samo ako postoji povjerenje u razum kao instrument koji je kadar spoznati istinu. Razum je u temelju svih stvari. To je nasljeđe grčke misli, židovstva i kršćanstva i na tomu je izgrađena Europa i Zapad. Čovjek je stvoren na sliku Božju i zato je sposoban svojim umom spoznati Boga. Čovjek je sposoban svojim razumom razlučivati što je dobro a što je zlo, što istina a što laž. Iz te čovjekove sposobnosti proizlazi prirodni moralni zakon koji je univerzalan“ rekao je don Marinko. Zato, kad se papa izjašnjava protiv abortusa, eutanazije, genetskog inženjeringa bez moralnih ograničenja, on to ne čini iz ‘crkvenih interesa’, kako se misli. „Ne razumije se da Crkva brani život najprije u ime razuma, a onda tek u ime vjere. Kad učiteljstvo Crkve tvrdi da samo monogamna i heteroseksualna obitelj može funkcionirati kao osnovna stanica društva, ne iznosi u prvom redu istinu vjere, nego istinu razuma“ istaknuo je Duvnjak, dodavši da ta dobra ne vrijede samo za katolike, nego i nekatolike i nevjernike i trebala bi inspirirati državne zakone. „Postoji razlika u tvrdnji ‘Bog je jedan i trojstven’ i u onima da je dijete ljudsko biće od začeća, da nutarnja narav braka zahtjeva da to ne može biti ugovor između dvije osobe istog spola. „Kad bi Crkva htjela zakonski postaviti da svi moraju vjerovati u Trojstvo, zadirala bi u nadležnost države. Naprotiv, tvrdnje u obrani života, obitelji, vjerske slobode i slobode odgoja su neupitne vrijednosti, o kojima se ne pregovara. To su tvrdnje razuma koje trebaju vrijediti za sve“ rekao je Duvnjak. ‘Ne ukradi’ vrijedi za sve. Crkva predlaže te vrijednosti, a radi se o normama koje su u interesu svih. „Temelji ljudskog suživota su najprije moralnog reda, a onda tek društvenog i političkog reda. Te vrijednosti, iako su kršćanske, su i temeljno ljudske vrijednosti, univerzalne. Ako mi kršćani sumnjamo u univerzalnost tih vrijednosti i ako smo nagriženi mentalitetom relativizma, nepriznavanjem postojanja istine, gubimo vjerodostojnost i zalazimo u skepticizam koji ruši temelje odgoja. U tom ozračju danas živimo“ zaključio je Duvnjak.

U obraćanju vjeroučiteljima, zadarski nadbiskup Želimir Puljić je rekao da odgojitelji imaju zadatak ne samo svjedočiti svoju vjeru, nego svjedočiti i prenijeti vjeru Crkve. Vjeroučitelj ne nastupa pojedinačno nego u ime Crkve, predstavlja Crkvu i Isusa Krista. Kako stvoriti atmosferu da je legitimni autoritet kadar prenijeti što Crkva želi i po kojem se obrascu vjeroučitelj može ponašati, upitao je nadbiskup, rekavši da recept za to Isus nije ostavio. “Ali učinio je nešto što nam uvijek može biti izazov u ponašanju i razmišljanju. Ostavio je sebe kao uzor, predstavio se kao put, istina i život. I mi smo pozvani tim putem ići, tu istinu navještati i taj život svjedočiti” rekao je nadbiskup. Istaknuo je potrebu stvaranja suradničkog duha i povjerenja u kolege. U odgoju ne sudjeluje samo pojedinac nego je u suradnji s drugima. Pritom je važno načelo harmonije, a u temelju svega je pedagoška ljubav. „Odgojitelj tu djecu mora voljeti, zaista kao svoju. Djeca su mu poslana i poput roditelja im treba prenijeti nauk Crkve“ rekao je nadbiskup, razumijevajući da je za odgojitelje među problematičnim a važnim stavovima autoritet u odnosu na učenike. „Čovjek ne voli autoritet. Ljubav je važna i nužna kod svakog odgojitelja i vjeroučitelja. Tada nema problema ni s autoritetom. Legitimni autoritet proizlazi iz tropleta pažnje, priznanja i ljubavi, ne iz straha i nametanjem vlasti. Kad je to troje povezano, u stavu odgojitelja stvara se autoritet“ rekao je mons. Puljić. Naglasio je značaj rasta svakog vjeroučitelja pojedinačno, svaki dan, u milosti i kreposti pred Bogom i ljudima. Vjeroučitelj je pozvan prvenstveno sam ući u to otajstvo, shvatiti ga i od njega živjeti. U zadaći i obvezi poslanja drugima nadbiskup je naglasio poželjna načela rada: bdjeti nad drugima, ali ne gnjaviti; biti čvrst, ali bez oštrine i grubosti (biti svjedok, imati uvjerenje i prenositi ga, ali bez zastrašivanja i sile) te biti smiren i radostan da si to što jesi – vjeroučitelj. Poželio je da im bude blizak lik sv. Krševana, katehete sv. Stošije.

Susret su organizirali Katehetski ured zadarske nadbiskupije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje – podružnica Split. Koreferate su imale Emilija Marić i Sandra Čulina, a prigodnu riječ je uputio i nadbiskupijski predstojnik Katehetskog ureda don Gašpar Dodić.

 

Ines Grbić