Obljetnice kojih smo dionici u našem životu rijetka su prigoda za osvijestiti značaj i vrijednost čina kojega obilježavamo. Nadasve su trenutak i potreba za reći Hvala našem Trojedinom Bogu za sve čime nas je darovao, spominjući se događaja kojega slavimo – zahvaliti za milosti koje nam udjeljuje, da možemo biti sudionikom, svojim doprinosom sukreatorom i dijelom mreže suradnika u djelovanju nekog projekta, poslanja…
Takav događaj je vrijedni jubilej djelovanja Radija koji je među najslušanijima u Hrvatskoj – 25. rođendan postojanja Hrvatskog katoličkog radija – HKR-a, s kojim Tiskovni ured Zadarske nadbiskupije uspješno surađuje dva desetljeća u izravnoj suradnji produkcije i plasmana radijskog sadržaja o događajima u životu Zadarske nadbiskupije, koji se emitiraju u programu HKR-a.
Osobite čestitke i veliku Zahvalu upućujem Tanji Maleš, urednici Vjerskog programa HKR-a, koja je godinama prepoznatljivi znak HKR-a kojega je podizala i izgrađivala samoprijegornim radom, požrtvovnim zalaganjem, organizacijsko – komunikološkim vještinama, teološko – novinarskim profesionalizmom i znanjima.
Tanja, naša urednička i redakcijska kormilarka, spremna temu od dopisnika ‘naručiti’, ali i od nas dopisnika, koje ona s poštovanjem naziva suradnicima, ponuđenu temu prihvatiti, za stvarnost Zadarske nadbiskupije uvijek se zauzimala, promicala, otvarala nam puteve i plasirala zadarske sadržaje, pokazujući kako se vjera i Crkva ne žive centralizirano i samo na jednom mjestu, npr. u metropoli. Što sve Duh Sveti čini u različitim stvarnostima Crkve u domovini, Tanja pokazuje suradnjom s dopisnicima od Slavonije, Istre do juga Dalmacije, u poštovanju za svaki dio Crkve u Lijepoj našoj i u BiH.
Čestitke i zahvala marljivim kolegama iz Vjerske redakcije HKR-a, s kojima sam, uz Tanju, po naravi događaja koje pratim najviše povezana i na njih najviše upućena. To su vrijedni, susretljivi, za ozbiljan rad i za slatke šale, podršku i osmijeh spremni ljudi:
Svjetlana Đuran – Kad se ona blagim i nježnim glasom obrati: ‘Mila, vidim da se radi, šalješ… Imaš li nešto i za mene? Ja bih to… ako možeš…’
Domagoj Pejić – Stari Mohikanac; prvi me počeo snimati telefonom za Vijesti iz života Crkve. Snimke prvih priloga iz Zadarske nadbiskupije za VŽC do danas imam sačuvane na nekadašnjim audio kasetama sa smeđom trakicom… ‘Mala, gdje si tad i tad… Ja bih tebe nazvao i uključio u program, da to najavimo u eteru, o tome popričamo...’. Od njega sam prvi put čula za toliko pjesama koje bi pustio, pa i onu lokal patriotsku, Nine, grade svih Hrvata, za koju nisam bila ni znala da postoji…
Ante Novak – Fuoranin koji ‘svoju’ Zadranku voli cimnuti, ‘sprednuti’, sportski pozdraviti s Igraj Zadre! Poželio me i unakrsno ispitivati u svojoj emisiji Zašto vjerujem…
Hrvoje Josip Bišćan – s elanom i odom u glasu bi me nazvao, i kolegijalno darovao istomišljeničkim ohrabrenjem i podrškom: ‘Čuj, pročitao sam ovaj tvoj tekst! To je taak… Morao sam te nazvati i to ti reći…‘
Čestitam i zahvaljujem novinaru i voditelju, dragom kolegi Branimiru Gubiću, s kojim sam, na neviđeno i na daljinu, kliknula na istoj valnoj te me želio i u svojim studijskim emisijama za razgovor ugostiti.
Hvala Diani Tikvić, urednici portala HKM i Novih medija HKM-a koja je s osjećajem za dušu života, rado i široke ruke i portal HKM-a otvorila duhovno – formativnim tekstovima i svjedočanstvima Božje proslave u životu ljudi iz Zadarske nadbiskupije. I Diana mi uvijek uputi riječi ‘opisa mene’ pred kojima mogu samo zašutjeti, pognuti glavu i reći Hvala ti… uz osjećaj da je ‘samo’ to reći tako malo, ali jedina riječ koju osoba može uzvratiti, a da pritom sebe ne uzdigne…
Po potrebi trenutka i određenih terenskih zahtjeva, Tiskovni ured uspješno surađuje i sa Snježanom Kirinić Grubić, ženom tople duše zimskoga imena, koja je u svojim emisijama za djecu poželjela čuti i zadarske vjeroučenike; te drugim redakcijama HKR-a: Kulture – Katarina Varenica (od snimanja Jezičnih savjeta prof. Mile Mamića do stručnog predstavljanja Škrinje sv. Šimuna, koja ležerno kaže da prilog može stići i u zadnji tren, jer Miha to stigne ubaciti), Vesna Bihar (Vesna je inicirala detaljno radijsko / HKM predstavljanje i predložila veliku reportažnu promociju paške svetinje Svetog trna koji je bio na glavi raspetog Gospodina), Mislava Bišćan, Marija Pandžić koja je moja tajna veza u uskakanjima za razne ‘ispravi / ubaci stvarčice’; s INFO redakcijom s Antom Peranom, Vlatkom Ojvanom i Lanom Popovčić, voditeljima u eteru HKR-a, Tihanom Semijalac, Filipom Ećimovićem, uz podršku Tehnike s voditeljem Mihaelom Varenicom, koji me, uz Svjetlanu, strpljivo pedagoški poučio osnovama montiranja priloga u Adobe auditionu – čak i dvokanalnog montiranja originalnog govora na stranom jeziku kojega se pokriva hrvatskim prijevodom.
Hvala nekadašnjim ravnateljima, Robertu Šreteru i Zvonimiru Anciću i sadašnjem v.d. ravnatelju, vlč. dr. sc. Krunoslavu Novaku. Hvala za podršku, prepoznavanje i povjerenje sadašnjem glavnom uredniku HKM-a Siniši Kovačiću koji je u HKR unio dodatni dinamizam i širu medijsku dimenziju. Kovačić kao glavni urednik baš je i sva vaša lica predstavio javnosti, vaše glasove i pojave učinio više vidljivijima slušateljima, promičući učinke vašeg zalaganja, sadržaj kojega stvarate i prisutnost HKR-a u hrvatskom medijskom prostoru.
Poštovani i dragi kolege i prijatelji – Srdačne čestitke za vaš predani i blagoslovljen rad po kojemu nas je Gospodin uzeo za svoje sredstvo u posredovanju Njegove utjehe, Istine i navještaj Spasenja!
Zahvaljujem Bogu na daru zajedničkog hoda i stvaralaštva kojim je isprepleo naše živote, i nas, glinene posude potrebne Njegove snage, vodstva i nadahnuća, oblikuje u poslanju proslave Njegovog Duha i Imena – po objavi Božje riječi te posredovanju njenih odjeka i svjedočanstava – na putu prema Vječnosti i pripremi za Susret licem u Lice!
Hvala vam za mnoštvo snimljenih sati radijskog sadržaja u dva desetljeća; za sve vrste priloga, kraćih i dužih razgovora, reportaža, svjedočanstava, emisija; za praćenja i javljanja s (nadbiskupijskih) hodočašća, npr. povodom Jubileja 150 godina od Gospinih ukazanja u Lurdu; svaki dan iz Lurda ste emitirali priloge u VŽC-u koje sam od tamo slala. Svakodnevno smo pratili i veliki međunarodni Simpozij o karmelskoj duhovnosti iz Duhovnog centra Karmel Sv. Ilije na Buškom jezeru.
Hvala za nekadašnje izravne prijenose i vaše dolaske u Zadar; za sve što smo zorama, jutrima, danima i noćima, vikendima, blagdanima i praznicima, zajedno radili, ostvarivali i disali – a znano je samo Njemu, našim razgovorima, porukama i našim mail inboxima.
Toliko puta pod pritiskom i stresom tajminga u slanju priloga za emisiju, uglavnom za dnevne Vijesti iz života Crkve, u želji i trudu da prilog stigne na vrijeme – eh, znači da VŽC počinju u 16 h, a ne više u 15,45, kao nekad – u tih velikih 15 minuta toliko toga još stigneš ‘okrenuti’, a vi ‘ubaciti’.
Koliko brižnih pitanja Hoćeš li, možeš li stići poslati? Jesi uspjela? Samo da pitam, koliko još imaš? Šalješ? Stiže, za koliko otprilike?… Koliko napetosti tada, u takvim trenucima, a sada draži u spomenu toga i osmijeh na baš takvu energiju života, na takve ‘zakone’ događanja, stvaranja i novinarske prirode posla.
Hvala za sve što smo dogovarali, kreirali, putovali, trčali i ‘letjeli’; javljali se uživo s mjesta događaja, iz kuće i ureda… Palili smo diktafon i lap top ‘zelene Adobe audition valove’ na moru i u brodu, na livadama u zaleđu i otoku, dok lap topu istječe puna baterija, iako si ga cijelu noć punio. Zaustavljali smo auto pod udarima orkanske bure na Velebitu, uz makadame i cestu. Tražili smo mjesto gdje ima signala, da bi se čuo glas o Njemu i za Njega – da bismo prenijeli poruke i ohrabrenja crkvenih pastira, svećenika i vjernika laika, iz domovine i svijeta… Solili smo i palili svjetiljke s tolikih samozatajnih, skrovitih, skromnih i svijetu neznanih, a Bogu i Crkvi vjernih, gradova na gori…
25. rođendan i jubilej poput Vašega, srebrni a zlatnoga sjaja, prigoda je zaustaviti se, osvrnuti i – ne s automatizmom, nego s pogledom u daljinu i udahom u dubinu – potaknuti na promišljanje i zahvalno osvijestiti kako se ništa u životu ne podrazumijeva, i kako ništa ne mora biti i izgledati tako kako jest!
A je i postoji baš tako – jer nam je to s Neba darovano, i u nas, ničim osobno zasluženo, položeno! Ali, u potrebi naše suradnje, našeg odgovora na poticaje i kucanja našem srcu, umu i savjesti; u pružanju naše ruke Ruci – da bismo u uzvratu Darovatelju, u međusobnoj razmjeni razvijali povjerene zadatke, opravdali odgovornosti i umnožili talente – za što će svatko od nas polagati račun u Ljubavi koja opravdava, pred našim Ocem Stvoriteljem.
I na ništa od toga ne se navezati i time uznositi, nego, što i jest narav radija, etera – (ot) pustiti sve to – u eter, u zrak – pa kako i što zapuhne… I reći: ‘Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti“.
Hvala kardinalu Franji Kuhariću i hrvatskim biskupima koji su vas osnovali i nakon 25 godina, HKR grudu u lavinu pokrenuli… Hvala zadarskom nadbiskupu Ivanu Prenđi koji vas je od početka prepoznao i za vas se kod subraće biskupa i osobno zauzimao. Vi sada imate vrhunsku i, sami kažete, space shuttle tehničku opremu. Ali, prije 20 godina najbolje vi znate kakvu ste infrastrukturu imali i s čime ste raspolagali.
“Ja sam biskupima rekao: Pa treba im kupiti potrebnu opremu, tehniku… S čime će ljudi i kako raditi? Došli su kod mene u Zadar u ured snimati me, razvlače tamo neke kabele, prespajaju, snalaze se, kopčaju žice…“.
Te riječi nadbiskupa Prenđe još su jedna potvrda kako je velikodušno uočavao, realizirao i živio raskoš svoga biskupskog gesla Ljubiti Crkvu. U punini se izlažući, hrabro i čiste savjesti spreman suočiti se, potencijalno, s rečenicom koju čuju mnogi koji nesebično nastoje za dobrim i čine ga, a izrekla ju je i osobno (do) življavala i sv. Majka Terezija iz Kalkute: “Ako činiš dobro, pripisat će to tvojim sebičnim ciljevima. Nije važno, čini dobro“.
Hvala vam, dragi HKR, što ste s ljubavlju i pažnjom pratili bogato djelovanje nadbiskupa Ivana Prenđe, a onda i zadarskog nadbiskupa Želimira Puljića, dodatno još i po Puljićevoj dvomandatnoj službi predsjednika HBK. Hvala i mons. Puljiću za podršku radu HKR-a koju je, u svojoj otvorenosti medijskim nastupima, potvrđivao gostovanjima kod vas i razgovorima koje je davao za HKR.
Hvala našem novom zadarskom nadbiskupu Milanu Zgrabliću koji u svega nekoliko mjeseci svoje biskupske službe kao nadbiskup ordinarij podržava rad Tiskovnog ureda u Zadru te izražava poštovanje, razumijevanje i svjesnost o opsegu novinarskog posla kojega obavljamo. I mons. Zgrablić kod vas gostuje. Osjećaj i potvrda da netko (k tome još, nadređeni i glavni) primjećuje to što osoba radi je neprocjenjiv, dragocjen, plemenit i stvaralački poticajan za dodatni elan i impulse u radu. Znate kako kažemo: Samo radnik prepoznaje radnika…
Dragi HKR-ovci, hvala što s vama živim (i profesionalnu) ‘obvezu’ što znači darivati ljude, Crkvu i Boga, koji prvi nas daruje. Biti predan, pouzdan, zrnce koje obogaćuje otajstveno zajedništvo Neba i Zemlje u okrilju Majke Crkve.
Uz vaš 25. rođendan, želim vam da nastavite živjeti izvanrednost naizgled ‘malenoga’ u redovitosti često nama neznanoga, a ‘velikoga’!
Obličje ovoga svijeta prolazi, ali vi taj prolaz tolikim ljudima, prema njihovim vlastitim kazivanjima, činite zacjeljujućim, poučavajućim, ozbiljnim i nasmijanim, ljepšim, utješnim i ohrabrujućim.
U Zadarskoj nadbiskupiji rado ste birana i slušana frekvencija! Znam to iz osobnih kazivanja ljudi, čiji me raspon reakcija u početku i iznenađivao, da vas se toliko prati i sluša: Slušala sam vas… Čuli smo na HKR-u…. Jučer, danas…
Hvala vam za bogatu i sadržajnu suradnju, podršku, povjerenje i poštovanje! Hvala za povezanost, razmjenu darova, ljubav i prijateljstvo!
I što, Božjom milošću osnaživani i podizani, dok je to Njegova volja, nastavljamo i dalje HKR-ovski veslati i broditi… Otkrivati Njegovu Prisutnost i osluškivati Isusov Glas: ‘Ne bojte se! Ja sam s vama, u sve dane, do svršetka svijeta‘.
Trojedini Bog, Marija, sveci i anđeli, neka vas i dalje prate i blagoslivljaju – vaša studijska i terenska snimanja i montiranja, tehniku kao sredstvo rada, vaša pisanja i govore, tijela i duše!
Veelika Rođendanska čestitka iz vašeg Zadra, zagrljaj svima i neizmjerno Hvala!!!
Ines Grbić
