Za vrijeme međunarodnog susreta europskih tajništava Kursilja od 22. do 24. rujna održanom u Nadbiskupskom sjemeništu ‘Zmajević u Zadru, tema susreta ‘Djelovanje kursiljista u njihovim sredinama’ bila je razlagana u nagovorima: Duhovni aspekti djelovanja u okolini (Maria Dolores Negrillo, Španjolska), djelovanje kursiljista u svojim obiteljima (Danijela Markić, Hrvatska), na radnim mjestima (Josef Vlach, Češka) i u slobodno vrijeme (Anna i Vittorio Varisco, Italija). Susret molitve i praktičnih razmatranja okupio je predstavnike iz 11 zemalja: Italije, Austrije, Njemačke, Mađarske, Češke, Španjolske, Portugala, Gibraltara, Nizozemske, Irske, BiH i Hrvatske. Nakon nagovora, prema jezičnom govornom području održan je rad u skupinama. Kursiljo je metoda kojom se razvija efektivna i afektivna duhovnost bitna za kršćanstvo. „Duhovni život treba sredstvo kojim se izražava proces koji se događa u nutrini osobe. Sredstva su put i pomoć kako bismo duhovni život živjeli potpunije. Nema pravog kršćanskog života bez forme kroz koju se očituje“ rekla je Negrillo, istaknuvši da Kursiljo preko osobne i zajedničke molitve vodi do redovitog sakramentalnog života i vidljivih djela po kojima je kršćanin kvasac svijeta. Promjena pojedinca dovodi i do obnove okoline. Kako to izgleda u praksi pokazuje primjer direktora banke u Portugalu. Joaquim Guilherme kolegi na poslu koji se nije htio vjenčati u crkvi rekao je da ljubav treba sakramentalni pečat. Kratko je tu radio, onda je premješten. Kolega kojem je bio poticaj da pristupi sakramentu rekao mu je: „Nas ovdje si evangelizirao. Imaš obvezu ići dalje i evangelizirati i na drugom mjestu“. Čeh Vlach rekao je kako su kursiljisti među onima koji preuzimaju dužnosti u župi: „U mojoj župi gotovo svi njeni aktivni župljani su iz Kursilja. Svećenici su mi rekli: Poznajem kursiljiste i sviđaju mi se; vidljivi su u župi i mogu se osloniti na njih“. „Nije teško biti svjedok, kad si uvjeren da je Bog s tobom i da tvoj svakodnevni život s njim teče“ rekla je talijanka Anna Varisco. Brojni su opisali kako je na početku bojažljiva nespremnost za posvjedočiti Krista stasala u hrabru odvažnost koja je tako zahvaćala i druge da su na kraju rekli ‘Pa zašto mi o tome nisi i prije govorio?’.
Eric Goldwin je nekadašnji anglikanac. Preko Kursilja Gospodin ga je pozvao u Katoličku crkvu. Sad je u školi voditelja i sretan zbog iskustva živog Boga u euharistiji: „U kursilju sam imao osobni odnos sa sobom, Isusom i braćom u Kristu. Iskusio sam Božju ljubav, posebno za mene. Bog je počeo davati smisao mom životu. Nisam htio izgubiti svoju duhovnost, što sam naučio i primio u Kursilju“. Mnogi su svjedočili da im je Kursiljo pomoglo svjesnije sudjelovati u misi i redovito moliti. Dao im je Kristovu perspektivu prema Bogu, Crkvi i svijetu. Louis Bruzon iz Gibraltara, otac svina svećenika je rekao: „Kursiljo je divan primjer da Crkva nije samo hijerarhjia, papa, biskupi i svećenici. Nego Crkva smo svi mi, kako u Kursilju kažemo, divna obitelj svih krštenika. To je stvarna Crkva. To sam otkrio u kursilju. Zgrada od kamenja je hram u kojem se Bogu klanjamo. Ali crkva je tijelo ljudi u tijelu Krista“. Alvaro Martinez, dopredsjednik Kursilja u Španjolskoj, koordinator središnjeg Vijeća koje radi na reviziji Priručnika temeljnih ideja Kursilja predstavio je zaključke sa susreta koji se tim povodom na svjetskoj razini održao u Los Angelesu. Priručnik opisuje identitet i temeljne odrednice Kursilja prisutnog u 90 zemalja; osobito u Južnoj Americi, SAD-u i Kanadi, Europi, Aziji, Koreji i Tajvanu te u Africi. U Brazilu je milijun ljudi pohodilo Mali tečaj, a Martinez je radostan zbog tisućitog sudionika u svojoj biskupiji. „Želim s drugima podijeliti prisutnost Boga u životu. Bog želi da budem sretan, pun smisla i da sam sposoban to dijeliti s drugim ljudima. Hvala Bogu za povlasticu da svoj kršćanski život mogu živjeti u pokretu Kursilja. Ono je dar Duha Svetoga. Bog je stvorio to mjesto gdje sam dodatno učvršćen u jedinstvu s Kristom“ rekao je Martinez, istaknuvši da misiju Kursilja ostvaruju laici sa svećenicima i treba biti iznesena u zajedništvu. „Okupljamo se u grupama u atmosferi prijateljstva jer nam to pomaže bliže doživjeti Boga i steći formaciju. Iz tih grupa idemo u okolinu, radna mjesta, obitelj. Grupa nije da se mi u njoj toplo uljuljkamo; iz grupe moramo ići vani i živjeti s drugima. Odgovorni smo jedni za druge, oko nas su ljudi kojima moramo pomoći. Kursiljo je način življenja. Čovjek je doživio osobni susret s Kristom i želi živjeti na novi način. Za to treba grupu s kojom dijeli svoj život, milosti koje prima i teškoće s kojima se susreće. To pomaže živjeti kao kršćanin“ rekao je Martinez istaknuvši da se mentalitet društva promijenio: „Ta promjena utječe na Crkvu. Možda se katolici nisu bili spremni suočiti s postmodernom. To je izazov za sve nas. Mislim da trebamo proći kroz pustinju, da opet dođemo u obećanu zemlju. Kursiljo bi mogao biti dobar način. Moramo se pročistiti i reći što je zaista važno za biti kršćaninom“.
Ines Grbić