Monografija „U potrazi za Višeslavovom krstionicom“ autora prof. dr. sc. Ante Uglešića predstavljena je u Svečanoj dvorani Sveučilišta u Zadru u petak, 3. ožujka.
O tom vrijednom znanstvenom djelu koje predstavlja sintezu novoistraženih i potvrđenih arheoloških činjenica o porijeklu, nastanku i dataciji Višeslavove krstionice kao jednom od simbola hrvatskog kršćanskog, nacionalnog i kulturnog identiteta, govorili su doc. dr. Tomislav Fabijanić, doc. dr. Zdenko Dundović, dr. sc. Miroslav Katić i autor Uglešić.
Dr. Fabijanić istaknuo je čitljivost i jasnoću teksta u knjizi te „polemični ton izlaganja argumenata koji nije svadljiv, što, nažalost, nije uobičajena osobina naše znanstvene literature“.
Glavna i velika istraživački potkrijepljena činjenica koju dr. Uglešić objavljuje u toj knjizi je da Višeslavova krstionica nije iz vremena 800. do 820. godine, kako se smatralo. Dr. Uglešić krstionicu precizno datira u razdoblje 876. do 878. godine, a izrađena je za uspostavu Ninske biskupije.
Dr. Uglešić iznio je i uvjerljivu tvrdnju da je Višeslav čije se ime spominje na krstionici sin hrvatskog kneza Domagoja koji je vladao u razdoblju od oko 864. do 876. god. Na taj način upotpunjeno je rodoslovlje hrvatskih narodnih vladara.
Dr. Tomislav Fabijanić koji radi na zadarskom Sveučilištu kao asistent dr. Uglešića, a bio je i sudionik revizijskih istraživanja prostorije sa sjeverne strane crkve sv. Asela u Ninu 2001. god., istaknuo je dva važna rezultata razmišljanja dr. Uglešića: prvi je argumentirano mišljenje da Višeslavova krstionica (zdenac) uistinu potječe iz Nina, a drugi je datacija zdenca i njegovo smještanje u točno određene povijesne okolnosti, što je za hrvatsku nacionalnu baštinu važan čin osnivanja Ninske biskupije.
Važno je i povezivanje svećenika Ivana s natpisa na zdencu sa svećenikom Ivanom iz pisama pape Ivana VIII.
Dr. Uglešić iznosi i do sada nepoznat podatak o težini krstionice koja iznosi 1 194 kg. To osigurava stabilnost i bez eventualnog ukapanja u podnicu.
„Nakon Predgovora, monografija započinje podacima o otkriću zdenca u Veneciji, artefakta koji se u tiskanim djelima opisuje još od 1749., a u znanstvene rasprave ulazi 1853., kada je mišljenje da je Višeslav hrvatski knez upravo u Zadru iznio Giuseppe Ferrari-Cupilli.
Koliki je još tada bio interes za taj krsni zdenac pokazuje da je već 1859. Vicenzo Lazari, ravnatelj Muzeja Correr gdje se zdenac nalazio, donio pregled dotadašnjih razmišljanja o zdencu. Upravo je Ferrari-Cupilli temeljem rukopisa Anonim Filipi iznio mišljenje da zdenac potječe iz Nina, iz dijela crkvenog kompleksa sa sjeverne strane crkve sv. Asela, a porušenog 1746. godine“ rekao je dr. Fabijanić.
I Cupilli je pretpostavio da je svećenik Ivan sa zdenca onaj koji se spominje u pismu pape Ivana VIII. hrvatskom knezu Branimiru koji je stolovao u Ninu.
„Od ranih istraživača, don Luka Jelić je 1910. arheološki istraživao prostor sa sjeverne strane crkve sv. Asela i sljedeće godine o tome je pisao. On je, međutim, smjestio Višeslava u vrijeme Karla Velikog, što su prihvatili Ferdo Šišić i mnogi drugi. Rezultati Jelićevih istraživanja desetljećima su oblikovali razmišljanja kasnijih znanstvenika. Autor donosi i neobjavljene Jelićeve terenske skice. Revizijska istraživanja iz 1960. opovrgnula su postojanje Jelićeve križne krstionice i po mišljenju Uglešića „unijela nove pomutnje u daljnjem istraživanju ninske krstionice“ rekao je dr. Fabijanić.
Autor se osvrće i na dolazak zdenca u Hrvatsku za vrijeme Drugog svjetskog rata, ističući pritom značaj kardinala Alojzija Stepinca.
Dr. Uglešić donosi najrelevantnija razmišljanja o zdencu iz zadnjih pola stoljeća: Ive Petriciolija, Željka Rapanića, Janka Beloševića, Vedrane Delonge, Mirjane Matijević Sokol, Nikole Jakšića i drugih.
„Zdenac je bio duže vremena u upotrebi, s reprezentativnom namjenom opremanja važne crkvene građevine, a važnije od katedrale nema. Uglešić je po vokaciji arheolog, stoga je i najopširniji dio knjige osvrt na arheološka istraživanja kompleksa crkve sv. Asela koja su se obavljala u više navrata od 19. st. Prvi istraživač bio je Pietro Stcotti.
Istraživanja unutrašnjosti crkve 1970.-ih godina pouzdano su dokazala njeno ranokršćansko porijeklo. Uslijedila su važna istraživanja Marije Kolege s južne strane crkve u kojima je otkriven i krsni zdenac kružnog oblika te ostaci prvotnog kršćanskog objekta“ rekao je dr. Fabijanić.
Osobita vrijednost knjige je opis revizijskih istraživanja koja su pod vodstvom profesora Janka Beloševića provedena 2001., čiji rezultati, do pojave Uglešićeve monografije, nisu bili objavljeni.
„Tada je istražena prostorija čiji je sjeverni zid rimski, a okomito na kojeg se u 6. st. grade dva zida, tvoreći tako pomoćnu prostoriju sa sjeverne strane crkve.
U krajnjem sjevernom djelu te prostorije otkrivena je konstrukcija s debelim slojem hidraulične žbuke koju autor tumači kao krsni zdenac s kraja 6. ili početka 7. st., a koji je uništen u 15. st. Ta je prostorija obnovljena u drugoj polovici 9. st., a u 12./13. st. dodano joj je šest pilona koji su nosili bačvasti svod. Razina poda u to doba bila je za oko 1 m ispod razine poda crkve. Ti podaci ključni su pri oblikovanju autorovih zaključaka“ istaknuo je dr. Fabijanić.
Kvalitetne crteže tlocrtnih situacija i presjeka izradila je Svjetlana Pijaca, ujedno i autorica ilustrativnog fotogrametrijskog prikaza sjeverne strane crkve sv. Asela.
Faze nastanka kompleksa crkve sv. Asela u Ninu
Temeljem ranijih istraživanja i vlastitih promišljanja, dr. Uglešić smatra da najstariji kršćanski objekt nastaje s južne strane današnje ninske crkve sv. Anselma možda već krajem 4. st. U toj je prostoriji sagrađen kružni krsni zdenac. Ta je prostorija najprije mogla biti pastoforija, a od kraja 6. st. krstionica s pravokutnim krsnim zdencem. Crkva se gradi u prvoj polovici 6. st.
U doba posljednje četvrtine 9. st. kad je uspostavljena Ninska biskupija, u krstionicu dospijeva i zdenac s imenom kneza Višeslava.
„Nin doživljava razaranje 1646., a po Bianchiju i ninska katedrala bila je ispunjena drvima i zapaljena. Bianchi se poziva i na Ninjanina Ivana Kašića koji je svjedokom događaja iz 17. st. Krstionica je preživjela razaranja u 17. st., ali nije preživjela rušenje 1746. radi proširenja ulice“ rekao je dr. Fabijanić.
Raspravni dio monografije Uglešić započinje tvrdnjom da je prostorija sa sjeverne strane ninske katedrale uistinu krstionica koju spominju i papinski vizitatori te da se kod njih može prepoznati zdenac s imenom kneza Višeslava.
„Zanimljiv je do sada rijetko spominjan detalj – tragovi tamnih masnih naslaga na zdencu koji su, po autoru Uglešiću, tragovi izlaganja vatri i dimu. U tom kontekstu važna je i izrazita uglačanost stijenki što se doima kao posljedica njihovog ustrajnog čišćenja“ rekao je dr. Fabijanić.
Važna poglavlja knjige – o porijeklu zdenca i svećeniku Ivanu
U potpoglavlju „O dataciji i radioničkom porijeklu krsnog zdenca“ Uglešić kaže da je zdenac pripisan tzv. Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira poznatoj po izuzetno kvalitetnim radovima.
„Klesarima je uzor mogla biti sjevernotalijanska karolinška umjetnost, a materijal je mogao biti spolij s neke monumentalne antičke zgrade. U knjizi je prvi put donesena i petrografska analiza kamena od kojega je zdenac napravljen. Analiza je učinjena na Sveučilištu u Veneciji, a pokazala je da je zdenac izrađen od prokoneškog mramora.
U potpoglavlju „O svećeniku Ivanu i knezu Višeslavu“ autor gleda na zdenac u drugačijem kontekstu nego se to do sada činilo. Uglešić smatra da je u doba kneza Domagoja moglo doći do pokušaja, ali ne i do stvarnog osnivanja Ninske biskupije. Knez komunicira s Papom kojemu je u interesu osnivanje biskupije. Komunikacija između Pape i hrvatskog vladara odvija se preko svećenika Ivana, pouzdanika Pape i hrvatskog vladara.
Domagoja nasljeđuje netko od sinova, kojega je Zdeslav uspio protjerati. Zadaća svećenika Ivana spomenutog na zdencu, a Uglešić smatra da je riječ o Ivanu koji se spominje u pismu pape Ivana VIII. knezu Branimiru 879., nije puko prenošenje poruka nego i osnivanje biskupije, do čega dolazi upravo u Branimirovo doba kada je za biskupa posvećen Teodozije. U tom trenutku može doći i do nabave monumentalnog zdenca velike simboličke snage, za potrebe dostojnog opremanja nove katedrale“ rekao je dr. Fabijanić, istaknuvši poruku dr. Uglešića: „Višeslav, njegov zdenac i krstionica gdje je stajao, ne smiju se smatrati dijelom hrvatske povijesne mitomanije nego su itekako stvarnost“.
U monografiji objavljen prijepis svih vizitacija ninskih biskupa
„Važan događaj u povijesti Nina i Ninske biskupije je 1646. godina kad je, prema odredbama mletačke vlade, 16. travnja naređeno da se Nin spali, da se grad poruši, a sve dragocjenosti poput relikvija i ostalih vrijednih artefakata koje je Nin imao, zajedno s dokumentacijom prenesu u Zadar. U tom razdoblju nestalo je vrijednog materijala“ rekao je dr. Dundović.
Postoje pisani podaci da je Arhiv Zadarske nadbiskupije u kojeg su premješteni spisi Ninske biskupije u nekoliko navrata opljačkan i popaljen. „Zadnje veliko pljačkanje i paljenje bilo je tijekom francuske uprave u Zadru kad su francuski vojnici naselili Nadbiskupsku palaču. Ostali su zapisi da su sa sobom odnijeli veliki dio pisanog arhivskog materijala, a veliki dio su zapalili. Slična je situacija s prostorom Nina. Glede rušenja i paljenja Nina, u literaturi se najčešće spominje da su ninski stanovnici napustili grad i da je grad ostao prazan. Međutim, to nije točno.
Pisana svjedočanstva opisuju da su tri mletačke galije tri dana gađale Nin s mora kako bi uništili zidine i dio zgrada koji nije uništen u požaru. U spisima Ninske biskupije ostale su isprave i dokumenti koji svjedoče da je u Ninu, nakon rušenja grada, ostao ninski kanonik Gašpar Morović s obitelji. Tadašnji dužd je kanonika Morovića i njegovu obitelj oslobodio plaćanja svih davanja Mletačkoj republici do kraja njegovog života“ rekao je dr. Dundović.
Kanonik Morović opisao je dolazak mnoštva pridošlog stanovništva, mahom pravoslavne vjere koje je pokušao katehizirati, ali je u tom pokušaju dobio batina.
„Svakako, Nin i nakon rušenja nije ostao prazan. Kanonik Morović zapisuje: ‘Svakodnevno sam slavio misu u ruševinama katedralne crkve svetoga Anselma’. To se nalazi u Arhivu Zadarske nadbiskupije“ istaknuo je dr. Dundović.
Vrijedno u knjizi je i da je Uglešić donio prijepise svih vizitacija ninskih biskupa 17. i 18. st., čak i ranijih razdoblja, koji su također prevedeni na hrvatski jezik.
„Velika vrijednost u knjizi su i izvješća s opisima krsnog zdenca u ninskoj katedrali, njihova transkripcija i prijevod na temelju kojih prvi put na jednom mjestu imamo objedinjen sav taj povijesni sačuvani materijal. Knjiga Uglešića pruža uvid u mjerodavnu i do sada objavljenu literaturu, analizu i sintezu dosadašnjih arheoloških i objavljenih istraživanja te donosi svježe, dosad neobjavljene podatke“ rekao je dr. Dundović.
Forenzičko – arheološka dimenzija knjige
Dr. Miroslav Katić, ravnatelj Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu koji je i nakladnik knjige, podsjetio je kako im je prije dvije godine Uglešić došao s idejom o nastanku te knjige.
„Postavilo se niz pitanja, taman smo izašli iz oštrih polemika o Višeslavovoj krstionici. Često se u žestini polemika izgubi bit, osnova, pravac koji odmakne od predmeta kojim se bavimo u nešto osobno, nešto drugo. Polemike su dobre jer se u njima i iskristalizira neki pogled i stav“ rekao je dr. Katić, smatrajući knjigu nezaobilaznim izvorom za spoznaje o Višeslavovoj krstionici.
„Kolega Uglešić je bio entuzijastičan, dugo je radio na tome. Dodatnu težinu daje činjenica da je Uglešić bio sudionik istraživanja 2001. godine. Rezultati tih istraživanja koje je vodio pokojni profesor Belošević, a njegova desna ruka bio je Uglešić, već su se počeli provlačiti kroz literaturu i stavove. Bitna komponenta knjige su fotogrametrijski snimci pročelja crkve s arheološkom dokumentacijom. To je važno i za buduće generacije“ poručio je dr. Katić.
Pohvalno je istaknuo „forenzičko – arheološku dimenziju knjige što povjesničari umjetnosti možda ne osjete – a to je da vi osjetite da Uglešić stoji u tom prostoru, da ga on gleda, interpretira, prepoznaje detalje o kojima nitko prije Uglešića nije razmišljao“ rekao je dr. Katić.
Višeslavova krstionica sada se nalazi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu te je krstionica Katiću svaki dan nadohvat ruke.
Istaknuo je bitan detalj spomenut i u vizitacijama, postojao je drveni poklopac. „Na obrubu krstionice nalazi se olovo, fiksirani željezni klinovi koji su držali taj drveni poklopac. Bio je problem s podatkom o stepenicama koje vode u krstionicu. Razina poda koja se otkrila u prostoriji u kojoj je stajala krstionica je bila niža od okolnog prostora i osoba se spuštala par stepenica u taj prostor. I to je otkriveno.
Nama arheolozima to ‘zvoni’ u tim iščitavanjima, prepoznavanjima – smjestiti krstionicu u prostor, u grad – u Nin, na kraju i u samu prostoriju u kojoj se ona nalazila – to je zahtjevan posao.
Uglešić je išao i u Italiju, u muzej Correr, pregledao je dokumentaciju, potrudio se. Ova knjiga sigurno je dosad najbolje napisano djelo o Višeslavovoj krstionici. Prevedena je na engleski jezik, što nam je isto značajno, da se s takvim činjenicama upozna i javnost u svijetu. Sad imamo doktorande iz Beča koji dolaze kod nas, bave se ovim stvarima, knjiga izlazi u znanstveni krug, opticaj“ rekao je dr. Katić, istaknuvši da se Uglešić nije iscrpio u polemičkom dijelu koji je dominirao zadnjih godina o krstionici.
„Mi smo imali velikih polemika. Neke su bile i pseudo-znanstvene, krstionica se vezivala za razne vladare. Nisam protiv polemike, ali ona mora biti do neke razine. Iz nje treba izlučiti što je dobro i to je Uglešić postigao.
Nakon kontekstualizacije, nalaženja prostora i svega, logičan je bio i sljedeći korak, a to je povijesna interpretacija koju je Uglešić također uspješno učinio.
U knjizi je Višeslav interpretiran kao Domagojev sin. Ta povijesna interpretacija proizlazi iz činjenice arheološke forenzike Uglešića da se može učiniti taj povijesni iskorak prema stavljanju Višeslava u hrvatsko rano srednjovjekovlje“ rekao je dr. Katić.
Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika bilo je važno da takav zaštitni znak bude na takav način obrađen. „Uglešić je to izvrsno učinio, mislim da boljeg čovjeka nismo mogli dobiti. Jako sam zadovoljan s rezultatom tih istraživanja. Prijevodi dokumenata, stil, logičan slijed. Drago mi je da će sve to biti pristupačno studentima, da će moći stvoriti jasniju sliku. Ne da se priklanjaju na neku stranu, nekom mišljenju, nego u knjizi su fakti, mogu razmišljati nad tom građom na sasvim drugačiji način nego im se to dosad nudilo“ istaknuo je dr. Katić.
Dr. Tonči Burić, jedan od recenzenata monografije, kaže da se knjiga ističe „sveobuhvatnošću i interdisciplinarnošču pristupa, jasnoćom analitičkog izlaganja, metodski dobro posloženim poglavljima i nadasve novim spoznajama i rezultatima“.
Grafičko i likovno oblikovanje monografije koja ima 120 stranica s paralelnim prijevodom teksta na engleski radio je studio Grafikart iz Zadra.
Organizatori predstavljanja knjige su Muzej hrvatskih arheoloških spomenika – Split i Sveučilište u Zadru.
Veliki odaziv javnih djelatnika i studenata koji su do zadnjeg mjesta ispunili Svečanu dvoranu na zadarskom Sveučilištu na predstavljanju govori o poštovanju dr. Uglešćića kao znanstvenika i čovjeka koji je svojim arheološkim djelovanjem doprinio općem dobru u vrednovanju kulturne povijesti i na nacionalnoj razini.
Ines Grbić