Blagdan Prikazanja Gospodinova, Svijećnica, ujedno i Dan posvećenog života, svečano je proslavljen u crkvi sv. Šime u Zadru u četvrtak, 2. veljače, misnim slavljem koje je predvodio mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije i upravitelj svetišta sv. Šimuna u Zadru.
Misa je počela obredom blagoslova svijeća. Blagdan Svijećnica potječe iz davnih vremena. „Slavio se već u 4. stoljeću u Jeruzalemu. Najprije se zvao Blagdan susreta. Taj blagdan slavi se na oko pola puta između Božića i Uskrsa. On stoji poput mosta između njih i obilježava događaj povezan s Gospodinovim rođenjem. Taj događaj najavio je već prorok Malahija u Starom zavjetu: ‘I doći će iznenada u Hram svoj Gospod koga vi tražite i anđeo Saveza koga žudite. Evo ga, dolazi već – govori Jahve nad Vojskama’ (Mal 3,1)“ podsjetio je mons. Lenkić.
Naziv blagdan susreta opravdava činjenica da se dogodio susret između božanskog Djeteta i starca Šimuna, što je opisano u navještenom Lukinom evanđelju.
Taj susret ujedno „simbolizira susret Staroga i Novoga zavjeta, susret proroštva i njegovog ostvarenja, susret Boga i njegovog naroda. Susrećemo ‘svjetlost svijeta’ i ‘svjetlo istinito’. Krist je svjetlo istinito koje dolazi na svijet, koje Bog šalje da nam svijetli u životu, na našem putu prema punini vječnog života.
U spomen na taj događaj vjernici pale svijeću koja je simbol vjere. Čovjek bez vjere ne vidi jasno put prema istinskom životu te luta i upada u zablude. Čovjek vjere traži i nalazi smisao svoga života. Unatoč težini života, patnji i boli koje ga snalaze, nastavlja čeznuti i hoditi putem ljubavi i prema Ljubavi“ rekao je propovjednik.
U kontekstu činjenice da se Prikazanje Gospodinovo dogodilo u jeruzalemskom hramu, don Josip je podsjetio kako se na mjestu u Hramu koje se zvalo Svetište nad svetištima nalazio Kovčeg saveza, odnosno škrinja u kojoj su se čuvale ploče s Deset Božjih zapovijedi.
„To je ukazivalo na Božju nazočnost usred njegovog naroda. No, Isus Krist sve to mijenja. On sâm je istinski Božji Hram. Isus je sa svojim tijelom, svojom dušom i svojim duhom stvarna Božja nazočnost, pravo Svetište nad svetištima“ poručio je mons. Lenkić.
Istaknuvši da i mi stupamo u prisutnost Boga kad se klanjamo pred Presvetim, propovjednik je rekao da smo i mi pozvani postati Božji hram. Sveti Pavao nas upozorava: ‘Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama’ (1 Kor 3,16).
Svijeća blagoslovljena na Svijećnicu neka nam bude podsjetnik da smo potrebni Gospodinovog svjetla. „Po njegovom blagoslovu pozvani smo i mi biti svjetlo u ovom svijetu, pokazujući svima da je Isus istinsko svjetlo našeg života. Samo je u njemu i po njemu spasenje. Samo za njim ima smisla ići. On prosvjetljuje naše staze, on daje duboki smisao cijelom našem životu. Kad Isus nestane iz našeg života, tada se gasi njegovo svjetlo u našim srcima i uranjamo u tamu“ upozorio je mons. Lenkić.
U misi su sudjelovali i redovnici i redovnice djelatni u Zadarskoj nadbiskupiji. Predvoditelj slavlja zahvalio im je za sve što čine u svojim zajednicama, u pastoralu, župama i raznim apostolatima koje obavljaju shodno svojoj karizmi.
Dan posvećenog života ustanovio je sv. Ivan Pavao II. 1997. kao prigodu da dublje promišljamo o daru života posvećenog Bogu.
„Marija je Bogu prikazala najveći dar koji je primila – svoga sina Isusa Krista. Istovremeno, ona je prikazala i samu sebe. To čine posvećene osobe. Predati svoj život Bogu, prikazati svoj život Gospodinu – to je temelj posvećenog života. Crkva zahvaljuje Bogu za dar posvećenog života, promiče ga i nastoji približiti narodu kao nešto što možda i nije svima shvatljivo, ali za Crkvu je važno“ istaknuo je mons. Lenkić.
Redovnički život znači primiti Gospodinov dar raširenih ruku kao što je to učinio Šimun. „To vide oči posvećenih muškaraca i žena: Božju milost izlivenu u njihove ruke.
„Ta vidješe oči moje spasenje tvoje“ – to su riječi sv. Šimuna koje je izrekao u susretu s Djetetom Isusom u jeruzalemskom hramu, a mi ih do naših dana ponavljamo svake večeri dok molimo Povečerje. Njima zaključujemo dan govoreći: Gospodine, moje spasenje dolazi od Tebe, moje ruke nisu prazne, već su pune tvoje milosti“ poručio je vikar Lenkić.
Poželjevši da Krist određuje naš identitet, on je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i nas samih, don Josip je potaknuo da molimo i zahvalimo Bogu na daru posvećenog života.
„Molite za osobe posvećenog života. Nije lako biti ‘u svijetu, ali ne od svijeta’. Zato su redovnice, redovnici i sve osobe posvećenog života potrebni vaše molitve, pažnje i potpore. Potrebni su vašeg razumijevanja jer su ljudi koji, poput svih ostalih, imaju također svoje potrebe, rane, nesavršenosti, ali i svoje darove i sposobnosti koje stavljaju u službu svakog čovjeka.
Oni su već sada, u ovom životu, odlučili živjeti životom neba, što na zemlji nije nimalo jednostavno. Zato imaju vas, braću i sestre koji ih razumiju, vole, za njih Bogu zahvaljuju i za njih se Bogu mole“ poručio je mons. Lenkić, potaknuvši: „Molimo za nova duhovna zvanja i za ustrajnost postojećih. Molimo Gospodina, njegovu Majku Mariju, sv. Šimuna i proročicu Anu da i mi prikažemo sebe Bogu, da budemo nositelji prisutnosti Božjeg svijeta u našem svijetu“.
Nakon mise, svećenici i puk počastili su naklonom i dodirom škrinje tijelo sv. Šimuna koje se neraspadnuto nalazi u škrinji sv. Šime iznad glavnog oltara u prezbiteriju crkve sv. Šime već osam stoljeća.
Slaviti Svijećnicu baš u crkvi sv. Šime u Zadru je osobita, nedovoljno shvatljiva milost i izniman dar Providnosti, jer upravo u toj zadarskoj crkvi nalazi se tijelo proroka Šimuna koji je kao osoba dionik i u središtu blagdana Prikazanja Gospodinova, događaj kojeg opisuje evanđelist Luka i naviješta se na Svijećnicu.
Sv. Šimun na svojim rukama držao je dijete Isusa 40. dan po njegovom rođenju te je u njemu prepoznao iščekivanoga Mesiju. Njegovoj Majci Mariji prorokovao je tada da će joj mač boli probosti dušu da se otkriju namisli mnogih srdaca, a za Isusa je rekao da je Svjetlo na prosvjetljenje naroda i slava puka Izraelskoga.
Ines Grbić
