1. Osam dana nakon Isusova rođendana, Crkva slavi blagdan Majke Božje – Bogorodice. Naime, dostojno je i pravedno uz rođendan Sina Božjega posvetiti i dan Onoj koja je najzaslužnija da nam je stigao Spasitelj svijeta. U tom vidu prvi dan Nove godine darovan je onoj „koja je početak boljega svijeta“ (Trški Vrh -Mundi melioris origo). A naziv „Bogorodica“ prva je od četiri dogme o BDM koja je usvojena na Efeškom saboru (431.). Posvećujući prvi dan Nove godine Mariji-Bogorodici, Crkva želi staviti sve pod zaštitu Isusove i naše majke. Neka nas ona čuva, štiti i brani od svakoga zla i grijeha, od nesigurnosti i nereda, od gorčine i razočaranja, kao i duhovnih i životnih opasnosti. U njoj, naime, uvijek ćemo naći srce majke koja razumije naše suze, muke, boli, patnje i trpljenja. Nije bez razloga sveti Pavao VI. pri završetku Drugog Vatikanskog Sabora (21. studenog 1964.) „proglasio Mariju Majkom Crkve“.
Nova godina ujedno je iSvjetski Dan mira, pedeset i šesti je po reduotkada je 1968. sveti Pavao VI. odredio neka se uz Novu godinu obilježava „Svjetski dan mira“. Papa Pavao VI. ga je slavio 11 puta, Ivan Pavao II. 27 puta i papa Benedikt XVI. osam puta. Papa Franjo ga obilježava jedanaesti put. Teme koje su četvorica papa obrađivali veo ma su raznolike. Mir je „plod velikoga projekta koji se temelji na međusobnoj odgovornosti svih ljudi“. O je „izazov s kojim se treba iz dana u dan hvatati u koštac“, jer traži „obraćenje srca i duše“, a umrežuje sve ljude, obitelji, prijatelje, strance, siromahe i sav stvoreni svijet“. Taj veliki projekt mira Papa Franjo predlaže i u ovogodišnjoj poruci za 56. Svjetski Dan mira.
2. Kad se događaji u našem životu čine tragičnima i osjećamo se gurnutima u mračni i teški vrtlog nepravde i patnje, pozvani smo pobrinuti se da nam srce bude otvoreno nadi, staviti svoje pouzdanje u Boga koji nam daje svoju prisutnost, koji nas prati s nježnošću, podupire nas u našim naporima i nastojanjima i, iznad svega, usmjerava nas na našem putu kroz život. COVID-19 nas je bacio u tamnu noć, izbacivši nas iz kolotečine našeg svakodnevnog života, poremetivši naše planove i navike, narušivši prividan mir čak i najprivilegiranijih društava, uzrokujući nesnalaženje i patnju i prouzročivši smrt velikog broja naše braće i sestara. Čini se da je pandemija uzdrmala i najmirnije dijelove našeg svijeta, otkrivajući bezbrojne ranjivosti.
Nakon godina pandemije došlo je vrijeme da iskoristimo ovo povlašteno vrijeme, preispitamo se, učimo, rastemo i dopustimo da se u nama dogodi promjena. Više sam puta ponovio da iz krize nikad ne izlaziš isti: iz nje izlaziš ili bolji ili gori. Nakon što smo se izravno osvjedočili u krhkost koja karakterizira ljudsku stvarnost, najveća lekcija kojoj nas je COVID-19 naučio jest svijest da svi trebamo jedni druge, te da se nitko ne može sâm spasiti. Rašireni problemi nepravdi, siromaštava i marginalizacija često raspiruju nemire i sukobe, te uzrokuju nasilja i ratove. Dok je pandemija sve to iznijela na vidjelo, imali smo priliku otkriti pozitivne stvari kao što su blagodat povratka poniznosti, smanjenje konzumerističkih zahtjeva i obnovu osjećaja solidarnosti, predano i herojsko zalaganje mnogih koji su se žrtvovali kako bi svi mogli što je bolje moguće prebroditi dramu koju je izazvalo to stanje.
3. Iz toga je proizišla snažna svijest koja poziva sve, narode i države, da ponovno u središte stave riječ “zajedno”. Jer, samo zajedničkim naporima, u bratstvu i solidarnosti, gradimo mir, osiguravamo pravdu i prolazimo kroz najbolnije događaje. Samo mir koji se rađa iz bratske i nesebične ljubavi može nam pomoći prevladati osobne, društvene i svjetske krize. Nisu bez razloga stari Dubrovčani na vratima Velikoga vijeća uklesali pravilo ponašanja: Obliti privatorum, publica curate!
I baš kad smo se usudili nadati da je najgore u noći pandemije COVID-19 iza nas, nova strašna nesreća zadesila je čovječanstvo, rat u Ukrajini koji odnosi nevine žrtve i širi neizvjesnost, ne samo među onima koji su izravno pogođeni, već, na širi i neselektivan način, i među onima koji tisućama kilometara daleko trpe njegove kolateralne posljedice – dovoljno je podsjetiti samo na probleme s opskrbom žitom i cijene goriva. Dok je cjepivo za COVID-19 pronađeno, za rat još uvijek nisu pronađena prava rješenja. Što se od nas traži? Traži se, prije svega, da dopustimo da nam se srce promijeni izvanrednom situacijom koju smo proživjeli, to jest da dopustimo Bogu da, preko ovog povijesnog trenutka, preobrazi naše uobičajene kriterije tumačenja svijeta i stvarnosti. Pozvani smo na izazove našeg svijeta odgovoriti odgovorno i suosjećajno, promicati mirovne napore za okončanje sukoba i ratova, zajednički i složno brinuti o našem zajedničkom domu i provoditi jasne i učinkovite mjere za borbu protiv klimatskih promjena, boriti se protiv virusa nejednakosti. Sablazan gladovanja cijelih naroda ostaje otvorena rana. Moramo poduzeti odgovarajuće mjere za prihvaćanje i integraciju migranata i onih koji žive kao odbačeni u našem društvu. Samo tako moći ćemo graditi novi svijet i pomoći u izgradnji Božjeg Kraljevstva, koje je kraljevstvo ljubavi, pravde i mira.
4. Na početku Nove 2023. godine zahvalni smo Mariji Bogorodici što je po djetetu Isusu donijela mir Božji nama ljudima, vremenima i narodima. On i ove godine želi osnažiti našu vjeru i naše zajedništvo noseći darove blagoslova i mira. Primimo ga, ugostimo ga i recimo mu da je on doista mir i čežnja duše naše. Čestit Božić želim i mirom Božjim blagoslovljene dane Nove 2023. godine želim Vama, ovdje okupljenima, svima Vašima kao i svima do kojih će doprijeti ove Papine riječi. Neka nas sve Novorođeni obdari svojim darovima radosti, zdravlja i mira! Neka nas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva. Neka svoj pogled svoj svrati na nas i mir nam donese. Neka nas licem svojim obasja i milostiv neka nam bude! Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala sv. Stošije, Nova godina 2023.