1. Ovom svečanom molitvom Večernje u čast svetog Krševana, našeg dragog zaštitnika počinje obilježavanje njegova blagdana. Stoga pozdravljam sve vas, braćo i sestre, koji ste došli na ovu svečanu molitvu pred njegovim svetim moćima. Upućujem čestitke uz Dan Grada, Vama gospodine gradonačelniče sa suradnicima, kao i svim žiteljima Zadra koji se kao malo koji drugi grad može pohvaliti s više nebeskih zaštitnika i zagovornika. Birajući ovoga rimskoga časnika kao svoga zaštitnika, Zadrani su znali da biraju osobitoga Božjega viteza. Uz nazočne članova časnoga kaptola, katedralnog župnika, svećenike i redovnike drago mi je pozdraviti i članove „Katehetskog društva sv. Krševana“ koji su jučer održali i svoju svečanu sjednicu. Posebice pozdravljam i članove katedralnog zbora pod ravnanjem maestra Žana Morovića i na orguljama Dragana Pejića, koji će nakon ove Večernje s učenicima OŠ Bartula Kašića izvesti „glazbeno-scensku kantatu Blagoslovi, Bože Zadar“.
Za sv. Krševana znamo da je bio dobar vojnik i podanik cara Dioklecijana. Ali, i vjeran sljedbenik Isusa iz Nazareta. Angažirani kršćanin, dakle, koji je javno, bez straha i stida očitovao svoj životni stav i opredjeljenje. Dakle, pravi Kristov vitez. Pjevajući psalme pred njegovim relikvijama mi se preko njega povezujemo s nebeskom Crkvom koja nam po svjedočanstvu svojih svetih pruža jasne znakove svoje ljubavi, a po mučeničkoj krvi očituje čudesnu Božju snagu i podupire našu ljudsku nemoć. Zato psalmist i pjeva: ‘Iz tjeskobe Gospodina zazvah i on me usliša i oslobodi’. Zahvalit ću mu što me uslišio i moj postao spasitelj’.
2. Čuli smo i kratki odlomak iz poslanice Rimljanima u kojoj Pavao pita: „Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“? Pavao je ovom poslanicom imao toliki utjecaj na povijest Crkve da su ovu poslanicu nazivali „katedrom katoličke vjere“. U njoj Pavao povijest čovječanstva dijeli u dva velika razdoblja: Vrijeme prije Krista koje uspoređuje s „vremenom strpljivosti“ (3, 26) i „iščekivanja“, te vrijeme poslije Krista po kome stječemo milost i pomirenje s Bogom. Pavao kao vrhunski teolog uglavljuje povijest u dva lika: u Adamu i u Kristu- „novom Adamu“. Za prvoga Adama Pavao veli da je „rušitelja sklada“ jer su grijehom u svijet unešeni elementi nereda, poput patnje i smrti. A grijeh i smrt, kao dva tiranina, žele ovladati ne samo čovjekom, nego i cijelim svemirom. No, nismo bez nade, veli Pavao, jer po krštenju smo postali „sinovi Božji“ (8, 14), pa možemo bez straha klicati „Abba–Oče“!
Krist nije samo Spasitelj i Otkupitelj čovjeka, nego i svega stvorenja koje „sa svom žudnjom iščekuje objavljenje sinova Božjih“ (8, 19), kad će zasjati nova zora čovječanstva, novi svijet ljubavi, ljepote i mira. Zato u večerašnjem kratkom odlomku iz poslanice Rimljanima Pavao kao mahnit dovikuje: Ma, „tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove“? I nabraja sedam gotovo beznadnih stanja koja nas ne mogu od njega rastaviti: Ni nevolja ni tjeskoba, ni progonstvo ni glad, ni golotinja ni pogibao, a ni mač. A onda dodaje još deset viših tajanstvenih, nadljudskih sila koje su također nemoćne u tom vidu: smrt, život, anđeli, vlasti, sadašnjost, budućnost, sile, dubina i visina, niti ikoji drugi stvor. „Ništa. Ama baš ništa ne može nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našemu“ (8, 18). Neka ove Pavlove riječi na blagdan posebnog Božjeg junaka svetoga Krševana budu svima nama poticaj kako biti i ostati vjerni Isusu do kraja. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup
Katedrala, 23. studenoga 2022.