Zadarski nadbiskup koadjutor Milan Zgrablić blagoslovio je novoizgrađenu faksimilski obnovljenu crkvu sv. Mihovila arkanđela u župi sv. Ante Padovanskog u Popovićima u zadarskom zaleđu na blagdan sv. Mihovila u četvrtak, 30. rujna.
U misi su koncelebrirali don Valter Kotlar, župnik Popovića, don Anđelko Buljat, dekan Benkovačkog dekanata i još 15 svećenika, među kojima i don Ivica Bašić, župnik Vrsi koji je prije dvije i pol godine, kao tadašnji župnik Popovića, započeo obnovu te crkve, a sadašnji župnik Kotlar je proces obnove završio.
Crkva sv. Mihovila datira iz 12. st. i bila je prva župna crkva u Popovićima (do izgradnje sadašnje župne crkve sv. Ante u 18. st.), a srušena je miniranjem 1992. u srbijanskoj agresiji na Hrvatsku. Obnovljena je u cijelosti sredstvima župljana Popovića, kao i njihovim tjelesnim snagama i vještinom gradnje.
Župnik Kotlar zahvalio je svima koji su radili taj „težak i minuciozan posao“ na crkvi i pratili proces. Osobito je zahvalio trojici domaćih majstora iz Popovića koji su radili na izgradnji crkve. Mnoge poslove kao stari klesar radio je Vinko Branko Rogić koji je preminuo prije nekoliko mjeseci. On je surađivao s konzervatorima u obnovi mnogih crkava nakon Domovinskog rata, a crkva sv. Mihovila je bila posljednja na kojoj je s ljubavlju radio. Izgradnju su pomogli i pokojni majstori Petar Rogić i Niko Zelić, čije je duše župnik Kotlar zahvalno prinio u misnoj nakani.
Građevinski materijal u velikom dijelu donirao je Grad Benkovac te je na misi bio i Tomislav Bulić, gradonačelnik Grada Benkovca.
Crkva sv. Mihovila je i spomenik kulture pod zaštitom Ministarstva kulture RH pa je obnovljena i pod nadzorom zadarskog Konzervatorskog odjela za zaštitu spomenika kulture čiji je ravnatelj Igor Miletić sudjelovao u misnom slavlju.
Citirajući sv. Tomu Akvinskog da „anđeli u svemu surađuju s nama u onome što je za nas dobro“, mons. Zgrablić je poručio: „Anđeli su duhovna bića a njihovo utjelovljenje i duh prepoznajemo u znaku crkve sv. Mihovila koju blagoslivljamo.
Anđele prepoznajemo u mislima i srcu, u radu i na rukama don Ivice Bašića koji je počeo, a don Valter Kotlar nastavio i dovršio ponovnu izgradnju te crkve. Anđele prepoznajemo u marljivim i žuljevitim rukama koje su tu crkvu ponovno podigle nakon što ju je neprijateljska mržnja razrušila do temelja. Anđele prepoznajemo u srcima svih koji su na bilo koji način omogućili ponovnu izgradnju te crkve. Dapače, anđele prepoznajemo na svakom ljudskom licu koje čini dobro“.
Izrazivši „veliko priznanje svima koji su volontirali, radili i darovali“ za crkvu, pohvalivši velikodušnost sebedarnih župljana jer „trebalo je to sve ponovno izgraditi“, mons. Zgrablić je rekao da je crkva sv. Mihovila „veliki znak i poziv da jedni drugima u svakodnevnom životu budemo anđeli koji neće dopustiti napasniku, neposlušnom Sotoni, da se podmuklo uvuče u naše srce, razara našu dušu i da u našem životu učini ruševinu veću i strašniju od razorene crkve“.
„Crkva će biti mjesto na kojem ćemo slaviti Boga i zazivati sv. Mihovila da nas štiti svojim moćnim, ognjenim mačem kako nas nikad ne bi obuzela želja za osvetom prema onima koji su to sveto mjesto oskvrnuli. Crkva je mjesto gdje ćemo uz zagovor sv. Mihovila razotkriti svaku đavolsku zasjedu koja nas vodi u razdor i pakao.
Crkva želi postati mjesto slavljenja Boga i susretanja, blagoslovljeni prostor molitve za sve, bez obzira na podrijetlo i grešnost života. Crkva želi biti sveto mjesto gdje se liječi rane koju prouzrokujemo jedni drugima, na kojem će boraviti anđeli s ljudskim obličjem koji sve žele staviti u službu Kristovog spasenja.
Crkva će biti mjesto na kojem će se graditi, a ne rušiti, liječiti, a ne nanositi rane, sijati dobro, a ne žeti mržnju. Spašavanje, a na upropaštavanje! U crkvi se slavi život koji je jači od smrti i živi ljubav koja je jača od mržnje“ poručio je mons. Zgrablić.
U kontekstu položaja crkve na groblju, rekao je da na tom drevnom mjestu počivaju zemni ostaci naših predaka koji su nam prethodili u vjeri i odakle će duše pokojnika nošene na rukama anđela ući u vječnu radost, vječnog života.
Koadjutor Zgrablić u propovijedi je govorio i o značenju anđela. Na blagdan svetih arkanđela slavimo „vjersku istinu o postojanju duhovnih, netjelesnih bića koje Sveto Pismo naziva anđelima“.
Prema KKC-u, „anđeli su duhovni stvorovi koji neprestano slave Boga i služe njegovom spasonosnom naumu prema drugim stvorenjima“.
„Anđeli su sluge i vjesnici Božji. Budući da „neprestano gledaju u lice Oca mojega koji je na nebesima“, kako kaže evanđelist Matej, oni su moćni izvršitelji njegovih naredbi, poslušni njegovoj riječi. Krist je središte anđeoskog svijeta. Anđeli su Kristovi. Anđeli služe u izvršavanju Kristovog spasonosnog poslanja prema ljudima i to će činiti do posljednjeg trenutka čovječanstva“ istaknuo je mons. Zgrablić, podsjetivši na Isusovu prispodobu o Posljednjem sudu: „Kad Sin čovječji dođe suditi žive i mrtve u slavi na koncu vremena, doći će s njim i svi anđeli njegovi“.
Koadjutor je rekao kako „očima vjere i u misi gledamo anđele Božji koji silaze nad Sina čovječjega, posredujući za nas“.
„Mi Bogu prinosimo nešto skromno, samo kruh i vino, i to darove koje nam je on darovao. A zauzvrat, on daruje samoga sebe. Zbog tih velikih milosti i uloge anđela u našem životu, zahvaljujemo anđelima i njihovoj se zaštiti preporučujemo“ rekao je mons. Zgrablić.
Pojasnio je i poslanje trojice arkanđela. Sv. Mihovil se slavi kao nebeski vojskovođa koji se borio protiv Sotone. Mihovil znači Tko je kao Bog i prikazuje se kao pobjednik nad Sotonom. Sv. Gabrijel kao navjestitelj Božje riječi navješćuje Zahariji Ivanovo rođenje, a Mariji Isusovo začeće i rođenje. Ime Gabrijel znači Božja snaga, Božji čovjek.
Sv. Rafael, kao izliječitelj i pomagač, posebno se spominje u ozdravljenju Tobije u Knjizi o Tobiji, a ime Rafael znači Bog liječi.
„Arkanđeli imaju važno mjesto u Svetom Pismu. Njihova su imena, kako je to redovito u Svetom Pismu, povezana s načinom djelovanja.
Da bismo svojim svakodnevnim življenjem surađivali sa svetim anđelima svjetla koji nas potiču na dobro, a ne s anđelima tame koji nas vuku u vječnu propast, zamolimo pomoć jakog zaštitnika sv. Mihovila da nas brani u borbi protiv zasjeda đavolskih“ potaknuo je koadjutor Zgrablić.
Crkva sv. Mihovila uvelike je izgrađena od kamena koji je ostao na tom mjestu nakon miniranja crkve, in situ. Dodatni kamen za gradnju dobavljen je iz benkovačkog kraja.
„Iako je obnova crkve za nas prije svega duhovna vrijednost i hram Božji u kojem slavimo svete tajne, u njega je ugrađen i spomenik nulte kategorije. To je terminacijski (međašni) kamen koji stoji kao lijevi dovratnik bočnih vrata crkve. To je epigrafski spomenik nulte kategorije iz 1. st. potpuno sačuvan koji radi granicu. Zovu ga kamen graničnik jer rješava spor između nadinske i karinske komune čija se granica provlačila na tom potezu. Nije običaj da se epigrafski spomenik ponovno ugrađuje, ali zbog emotivne važnosti i želje ljudi, Ministarstvo kulture RH i Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zadru izašli su nam ususret i iskazali povjerenje da to možemo učiniti, poštujući sve uzuse struke“ rekao je župnik Kotlar.
Nakon 30 godina, misa u crkvi sv. Mihovila će se slaviti na blagdan sv. Mihovila, na Dušni dan i tijekom sprovodnih obreda pokojnika.
U Popovićima živi oko 120 stalno naseljenih stanovnika. Brojni Popovičani su raseljeni diljem zadarskog kraja i po cijeloj Hrvatskoj.
„Ako je mjesto daleko od očiju, nije od srca. I dan blagoslova crkve je pokazao, tamo gdje nas vežu Bog i ljubav, ni kilometri nisu daleko. Zahvalan sam Bogu za dan obnove crkve. Vrijednost obnove mi je teško procijeniti, radili smo s donacijama ljudi. Ovaj rad je neprocjenjiv. Ljudi su u tom kraju vični kamenu, rade s kamenom i oni su poklonili svoj rad. Ne usuđujem se reći cifre koje su sigurno velike. Zahvaljujemo Bogu što nam je iskazao milost i mogućnost da s ljubavlju obnovimo crkvu koju su s mržnjom srušili. Taj iskaz naše bogoljubnosti neka nam pomogne da budemo i čovjekoljubivi, skloni praštanju jer nam je oprost i potreban“ poručio je župnik Kotlar.
Krajolik Popovića ima velika prirodna bogatstva i mogućnosti. Ljudi se bave poljoprivredom, stočarstvom, imaju i OPG-ove.
„Života ima i života će biti. Radimo sve da se život vrati u Popoviće. Projektira se vodoopskrbna mreža za Popoviće za što još treba osigurati sredstva. Trenutno se radi pet vodoopskrbnih mreža na području grada Benkovca. Velika je perspektiva ovoga prostora. Ona je nažalost kroz dugo vrijeme bila zapostavljena. U Domovinskom ratu učinjena je velika devastacija, taj prostor je strašno stradao. Dio pučanstva je otišao i nije se vratio. Mi smo sada na trećini u odnosu na predratno razdoblje i ljude koji su tu prije živjeli. Ali optimistični smo i s pogledom na budućnost“ rekao je benkovački gradonačelnik Bulić, sudionik obrane u Domovinskom ratu.
U sjećanju na to stradanje i obnovu, Bulić je rekao: „Ježim se kad se sjetim. Ponosan sam na obnovu i puk koji je došao pomoliti se Bogu, snazi Duha Svetoga i anđelima, da svjedočimo da je anđeo čuvar bio među svima nama koji smo sudjelovali, svatko na svoj način“ rekao je benkovački gradonačelnik Bulić.
Na području Benkovca predstoji obnova još četiri crkve srušene u Domovinskom ratu, a nalaze se na grobljima. To su crkve u mjestima Korlat, Perušić benkovački, Pristeg i Vukšić.
Popovići su stradavali kroz stoljeća, ali zaštita predvodnika nebeske vojske sv. Mihovila očuvala je opstanak toga žilavog naroda.
Znakovito je to bilo i u pojavi svih vremenskih prilika na dan blagoslova crkve sv. Mihovila, kao simbol burnih i mirnih vremena kroz povijest toga mjesta: izmjenjivali su se vjetar, kiša, ali i sunce i vedro nebo, čijim se prostranim plavetnilom iznad brdovito šumovitih Popovića i benkovačkog kraja, baš za vrijeme misnog slavlja blagoslova crkve, pojavila i duga – simbol saveza Boga i čovjeka, znak pomirenja i novog života. To Popovićima predstavlja i njihovim sredstvima i rukama izgrađena crkva sv. Mihovila, spomenik katoličkog i hrvatskog kulturnog identiteta.
Ines Grbić