Molimo neka i oni sami budu dar kojeg će velikodušno darivati!
(Svećeničko ređenje: Slavko Ivoš, Roland Jelić, Darko Marušić i Tomislav Planinić, Katedrala, 28. lipnja 2011.)
Uvodni pozdrav
Uz današnje ređenike don Slavka Ivoša, don Rolanda Jelića, don Darka Marušića i don Tomislava Planinića pozdravljam nazočne svećenike i redovnike, posebice župnike naših ređenika, njihove roditelje, te bližu i daljnju rodbinu i prijatelje. Posebice mi je drago pozdraviti večeras među nama vicerektora bogoslovije iz Rijeke, dr. Mrakovčića i duhovnika don Alexandra s bogoslovima kolegama naših ređenika.
Ovogodišnji kandidati za ređenje imaju svoje ime, roditelje i župu krštenja:
S don Slavkom su danas ovdje njegova majka Dragica i otac Radoslav Ivoš s kćerkom Sandom. Uz don Rolanda i njegova majka Mara i otac Ivo Jelić s djecom Rovenom i Denisom. Don Darka su dopratili njegovi roditelji Mirjana i Branko Marušić sa sinovima Ivanom i Vicom. Uz svoga sina Tomislava danas su ovdje majka Mila i otac Ivan Planinić s djecom Damirom, Ivanom i Anamarijom. Tu su još i njihovi župnici, vicerektor i duhovnik iz bogoslovije u Rijeci, kolege s teologije, rodbina i prijatelji. Sve ih od srca pozdravljam.
Sve vas, braćo i sestre, koji ste došli nazočiti ovom svetom događaju od srca pozdravljam. Pozivam vas sve da u ovom svetom činu sudjelujemo radosno i zahvalno. Gospodin, koji nas je okupio na ovom svetom obredu, poziva nas na svoju gozbu Riječi i Euharistije. Ali, zove nas i na obraćenje…
*****
Propovijed
Ovaj početni razgovor, braćo i sestre, uvodi nas u misterij svetog ređenja koji se odvija pred našim očima u ovoj prvostolnici. Ređenje nas u duhu vodi do Isusa koji je rekao svojim apostolima: «Vi ste prijatelji moji. Ne izabraste vi mene, nego sam ja vas sebi izabrao i odredio da idete i rod donosite. Ostanite u mojoj ljubavi!» Za koji trenutak izgovorit ću i posvetnu molitvu: “Svemogući Bože, darivatelju časti, djelitelju redova i rasporeditelju službi, milostivo pogledaj na ove sluge svoje koje smjerno posvećujemo služenju tvojim svetim oltarima. Pošalji na njih Duha Svetoga neka ih darom tvoje milosti ojača za vjerno vršenje službe”. Tri su stvari koje nas danas nadahnjuju svojom porukom: Ređenje koje je puno znakovitosti i liturgijske dinamike. Uočnica blagdana apostola Petra Isusova učenika i poglavara Kristovih vjernika, te apostola Pavla, mučenika i prvog misionara u Kristovoj Crkvi.
I. Počinjemo s apostolom Petrom kod kojeg uočavamo tri osobite odlike:
a. Petar je oduševljeni sljedbenik: Kad je nakon Isusove zapovjedi da “izvedu na pučinu”, ulovio dosta riba, Petar spoznaje da je u društvu čudotvorca pa zato pada na koljena i veli „odlazi, Gospodine grešan sam čovjek!” Petre trebam Te. Odsada ćeš loviti ljude ! I Petar ostavlja sve i kreće za Gospodinom. Isus, dakle, odabire Petra i obećava svoju pomoć i asistenciju. I od tog nezaboravnog susreta započinje proces odgoja ribara Petra, koji će trajati pune tri godine.
b. Petar je dobar vjernik: «Što ljudi vele tko sam ja», pita Isus apostole. Šimun prihvati i reče: “Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga!” Blago Tebi Šimune…I ja Tebi kažem: Ti si Stijena i na toj stijeni….
c. Petar je i iskreni pokajnik: To pokazuje onaj klasični izvještaj iz Matejevog evanđelja gdje Petar, nakon trostruke izdaje izlazi iz dvorišta te “gorko plače”. Petrov je život vrlo interesantan. Ispunjen je radosnim trenutcima, i bogat napetim situacijama, slabostima, pa i razočaranjima. Susrećemo tako Petra s manama i nedostatcima. Ali, njegov odgojitelj, Isus, ne gleda na slabosti i mane. Njega zanima Petrovo srce koje je puno iskrene i spontane ljubavi. Isus je vidio u Petru iskrenog sljedbenika, dobrog vjernika i iskrenog pokajnika. Zato ga odabire i postavlja temeljem Crkve koju ni vrata paklena neće nadvladati.
II. Za apostola Pavla koji je kako rekoh prvi misionar u Kristovoj Crkvi možemo isto tako navesti po tri stvari :
a. Njegova tri misionarska putovanja obilježena su tamnicama, batinama i smrtnim pogiblima. I gledamo tog neumornog apostola kako išiban, kamenovan, nenaspavan, u naporima, gladi, postovima, studeni i golotinji sav u zanosu veli: Ne daj Bože da bi se ičim drugim hvalio, osim križem Gospodina našega Isusa Krista !
b. Na svom križnom putovanju Pavao je imao tri vrste progonitelja: Židovi koji nisu mogli smisliti izdajnika Pavla. Židovi nagovore “pobožne žene” i one iziđoše s kamenjem, vilama i kocima pa udri po apostolima. Židovima i ženama na koncu se pridružiše i “gradski prvaci”.
c. Takvo iskustvo pomoglo je sv. Pavlu doći do trostruke spoznaje:
“da nosimo skupocjeno blago u glinenim posudama; da sve patnje ovoga svijeta nisu ništa prema slavi koja se ima očitovati; i da sve možemo u onome koji nas jača !”
III. Tajnu svećeničkog ređenja izriču sažeto tri slijedeće riječi: Poziv, predanje duhovnih ovlasti i poslanje.
a. Poziv: Dođi i slijedi me. Inicijativa je na Božjoj strani. Poziv je dar neba. Nezaslužena milost. On je toliko snažan da kandidata preobražava i ulijeva u njega posebnu narav svećeničkog dostojanstva. Zbog toga su duhovni spisatelji često gledali svećenika -Kristovog poslanika, bliže anđelima, nego li ljudima. Zakon pak poziva obilježen je tropletom osobnosti (po imenu sam Te pozvao), potpunosti (Tvoj sam cijelim svojim bićem) i trajnosti (ti si svećenik “in aeternum”) !
b. Druga riječ ovog znakovitog događaja naziva se “ređenjem“. To je vrhunac obreda i otajstva Crkve. Radi se o predavanju duhovnih ovlasti: polaganje ruku i mazanje svetim uljem toliko oblikuju kandidata da on postaje “prijenosnikom Božanskog djelovanja”. Stoga, uz ovo sveto događanje valja s Marijom moliti, klicati i zahvaljivati: “Velika nam djela učini Svesilni!”
c. Treća riječ, koja izražava službu i zadaću posredovanja između Boga i ljudi, jest dar poslanja. Svećeništvo je dar Crkvi, zajednici, braći, svijetu: “Kao što je mene poslao Otac, tako .. Zato je svećeništvo ljubav bez koristoljublja, darivanje bez pridržaja i služenje bez uvjetovanja. I kad kandidat za ređenje prihvati to “troje”, onda on na indirektan način da je do znanja da je spreman, da je oboružan i da je voljan služiti Bogu i ljudima.
Zaključak: Na uočnicu svetih apostola Petra i Pavla, a kontekstu svećeničkog ređenja valjalo bi pogledati što bi apostolski prvaci, koji su uostalom početni zaštitnici ove katedrale, večeras nama rekli. Posebice pak što bi rekao sv. Petar, koji između ostalog nije puno napisao. Svega dvije poslanice, koje su vrlo kratke, ali bogate i sadržajne. Evo, samo nekoliko riječi koje su suvremene i za naše vrijeme. Nakon što je upozorio starješine (čitaj: roditelje, svećenike, odgojitelje, javne djelatnike..) neka pasu i nadgledaju povjereno stado, ne prisilno, nego dragovoljno, Petar s četiri jednostavna glagola opisuje program kršćana u svijetu: «Sve poštujte, bratstvo ljubite, Boga se bojte, kralja častite» (2, 17). I pri tomu ne zaboravlja podsjetiti svoje kršćane kako «valja bdjeti i vojevati», jer njihov protivnik, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre (5, 9). Stoga ih on poziva «neka mu se opru stameni u vjeri» (5, 10). Ovim Petrovim željama pridružimo i žarku molitvu apostola Pavla da svi na koncu života, poput njega, mognemo ponavljati s ponosom i s radošću: «Dobar smo boj bili, trku završio, vjeru sačuvali!»
Posebice pak poželimo današnjim ređenicima don Slavku, don Rolandu, don Darku i don Tomislavu neka poniznim srcem poput Marije stalno ponavlja ‘evo, službenika Kristova; nisam dostojan, ali neka mi bude.. govori Gospodine, sluga Tvoj sluša! Neka postojanim duhom daju svima do znanja kako oni nisu trstika koju vjetar kamo hoće ljulja, nego proročki navjestitelji Božje pravde i njegovog kraljevstva. A kada se njih četvorica budu prostrli na zemlju, a mi u litanijama zazivali nebesku Crkvu, bit će to vanjski izraz naše nemoći. Ali, i izraz naše zaufane želje i usrdne molitve za njih. Stoga pozivam sve da u sabranosti, s molitvom na usnama i s pjesmom u srcu sudjelujemo kod ovog svetog obreda ređenja. Ono je dar njima i Zadarskoj nadbiskupiji, Crkvi i narodu. Molimo neka i oni sami budu dar kojeg će velikodušno darivati. Neka to bude njihov dar ljubavi bez koristoljublja, i dar služenja bez uvjetovanja. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju. Amen.
+ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski