Povodom smrti istaknutog hrvatskog akademika Viktora Žmegača koji je preminuo u srijedu, 20. srpnja u 94. godini života, predsjednik HBK, zadarski nadbiskup Želimir Puljić u razgovoru za IKA-u prisjetio se svoga poznanstva sa Žmegačem te njegovoj obitelji i prijateljima uputio izraze kršćanske sućuti i duhovne blizine.
Nadbiskupa Puljića s tim vrsnim hrvatskim intelektualcem i eruditom povezuje svojevremena stručna i znanstvena suradnja, kao i veliko poštovanje mons. Puljića prema privatnom životu sveučilišnog profesora Žmegača čiji je brak s njegovom suprugom Cvijetom nadbiskup Puljić u više prigoda na tribinama o obitelji i u propovijedima predstavljao kao ideal bračne ljubavi na koji se valja ugledati.
Iako je preminuo u visokoj životnoj dobi, vijest o smrti Žmegača nadbiskupa Puljića ljudski je pogodila i ražalostila.
„Makar je Viktor bio u godinama, ali kad prijatelj umre, onda se godine ne broje, nego ti je žao da si izgubio vrijednog poznanika i prijatelja, suradnika. Mi se već dugo poznajemo, od prije 30-ak godina.
Godine 1993. bilo je imenovano Upravno vijeće Sveučilišta u Zagrebu među kojima je bio i Viktor Žmegač kao redoviti profesor s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Članovi Upravnog Vijeća bili su još Hrvoje Babić s Elektrotehničkog fakulteta, Željko Horvatić, poznati pravnik s Pravnog fakulteta, Đurđica Vasilj, prof. Agronomskog fakulteta, Žarko Dolinar, znanstvenik s Veterinarskog fakulteta, Slaven Barišić s Matematičko Prirodoslovnog fakulteta, Srećko Ciglar s Medicinskog fakulteta, Ivan Lacković Croata, slikar, Zdravko Sančević koji je svojevremeno bio veleposlanik u BiH, a sada živi u Južnoj Americi. U Upravno vijeće Sveučilišta u Zagrebu bilo je imenovano 12 vrlo uvaženih hrvatskih znanstvenika“ rekao je mons. Puljić, koji je također bio član toga Upravnog vijeća Sveučilišta u Zagrebu od 1993. do 1995. godine.
„Kao ekipa, na tim sastancima stvorili smo vrlo radnu i prijateljsku klimu. Toliko prijateljsku da i kad smo prestali biti članovima, pojedini među nama ostali smo povezani. Sa Žmegačem nisam bio povezan u mjeri koliko sam bio sa Željkom Horvatićem i mojim Požežaninom, akademikom Dubravkom Jelčićem, ali bili smo povezani.
U toj povezanosti, prije tri godine odlučili smo da ćemo se opet naći, željeli smo se susresti. Rekli smo, ‘Ajmo se negdje opet sastati’. Pa gdje ćemo? ‘Pa dođite kod mene u Zadar!’, rekao sam im. Pozvao sam ih da dođu u Zadar. Polovica od članova toga Vijeća su preminuli, ali mi preostali htjeli smo se još jedanput u životu sastati“ rekao je mons. Puljić.
Planirani susret u Zadru nije se ostvario jer su ga onemogućile okolnosti zbog mjera korone.
„Žao mi je da Žmegača više neću moći vidjeti i s njim popričati. Djelovao je vrlo skromno, vrlo jednostavno, a vrlo kompetentno. Čovjek ne zna je li se više razumio u glazbu o kojoj je pisao, svirao je, bavio se glazbom ili u filozofske teme koje je predavao i o kojima je diskutirao, pisao je i o književnosti.
Puno vrijednoga je učinio. Bio je svestrani intelektualac koji se nije hvalio svojim znanjem. Žmegač je vrlo skromno, ali vrlo zauzeto djelovao na našim sjednicama i bio je jedan od autoriteta kojega se uvažavalo“ istaknuo je mons. Puljić. Podsjetio je i na osjećaje i poštovanje koje je Žmegač imao i u ljubavi za hrvatsku domovinu.
Zadarski nadbiskup ističe da je Žmegač objavio puno knjiga i primio puno nagrada.
„Knjigu ‘Majstori europske glazbe’ objavio je u 80.-oj godini života, ima ništa manje nego 900 stranica. I postala je vrhunsko djelo, ne samo u hrvatskoj znanosti nego i u Europi, jer je u tom djelu obradio i europske glazbenike, osobito u Njemačkoj. Tu mi je knjigu bilo osobito drago i posebno pročitati“ istaknuo je mons. Puljić.
Nadbiskup je bio dirnut javnom posvetom te Viktorove knjige njegovoj supruzi Cvijeti.
Žmegačev primjer vjerne bračne ljubavi u dobru i zlu, do starosti i iscrpljujuće bolesti njegove supruge mons. Puljić isticao je dodatno i u Godini obitelji koja je bila proglašena u Crkvi, u Godini sv. Josipa kao požrtvovnog i predanog supruga, a ove godine obilježen je Drugi svjetski dan djedova i baka.
„Sve to može se promatrati u tom kontekstu. Tu svoju knjigu Žmegač je posvetio, kako je rekao, „svojoj Cvijeti, dragoj supruzi, koju volim kao što sam je volio prvoga dana, neizmjerno“.
A njegova supruga tada je bila bolesna. Viktor je nju dvorio. On je nju posluživao jer nije mogla ustati iz kreveta. Ta ljubav koju je Žmegač pokazao prema svojoj supruzi i tom pismenom gestom uistinu je verificirajuća i zato sam to često i citirao“ poručio je nadbiskup Puljić.
Kada bi mons. Puljić spominjao Žmegačev primjer blagoslovljene bračne ljubavi, glas mu je znao zadrhtati, a ganuće tolikom milošću bilo je vidljivo i u nadbiskupovim suznim očima. Jer Žmegač je i u svojoj visokoj životnoj dobi brižno njegovao svoju ženu u teškim danima njene bolesti.
„Iz svih postupaka to je tako očito, Žmegač se tako očitovao. On se toga nije stidio. Dapače, u toj svojoj ispovijesti rekao je: ‘Pa nisam jedanput zaplakao pokraj njenog kreveta. Ne plašim se plakati, makar ima nekih umišljenih glava koje kažu, ‘Nisu suze za muškarce’. Ma to nije…. Pritom se malo grubo izrazio, ne slažući se s tom konstatacijom. Ljudski je zaplakati ! Ljudski je voljeti! I sve to Žmegač je pokazao prema svojoj dragoj Cvijeti. U tom kontekstu, Viktor je živi primjer kako se može biti dobar i onda kad je takva ljubav na kušnji“ rekao je mons. Puljić.
Predsjednik HBK uputio je izraze sućuti Žmegačevoj obitelji, rodbini, prijateljima i znancima, kao i hrvatskoj akademskoj i sveučilišnoj zajednici koju je svojim djelima taj svestrani intelektualac zadužio.
„Osim Viktora Žmegača, nikoga od njegovih nisam poznavao. Ali znam da ima jednog sina i jednu kćer i da oni imaju svoje obitelji, pa sam htio ovim putem izraziti sućut.
Kad sam pročitao vijest da je dragi Viktor Žmegač blago usnuo u Gospodinu, prisjetio sam se našeg druženja na sjednicama Upravnog vijeća na Sveučilištu u Zagrebu od prije 30-ak godina. Uz to drago i nezaboravno sjećanje na našu suradnju za opće dobro društva i Sveučilišta 1990.-ih godina, ispunjenih promjenama i velikim nadama, preporučio sam u molitve i poželio vječni pokoj njegovoj plemenitoj duši.
Siguran sam kako će sada u zajedništvu sa svojom suprugom Cvijetom koju je, kako je napisao za života, ‘neizmjerno volio’, s neba biti duhovna poveznica i mjesto susretišta svojoj djeci, Andreju i Aleksandri i njihovim obiteljima, ali i drugima koji su rodbinski i prijateljski bili povezani s njim.
Upućujem još jedanput iskrene izraze suosjećanja, solidarnosti i ljudske blizine, a svima koji tuguju zbog neizbježnog rastanka, neka naše riječi i blizina budu potpora i snaga. Uskrsnuli Gospodin neka sve ispuni svojom nadom i utjehom, s izrazima suosjećanja i kršćanske solidarnosti“ napisao je nadbiskup Puljić u sažalnici.
Providonosno je da je nadbiskup Puljić u propovijedi misnog slavlja koje je 12. srpnja u sjemenišnoj kapeli u Zadru netom predvodio za moralne teologe na njihovom susretu u Zadru, u kontekstu teme ljubavi u braku tragom enciklike Amoris laetitia pape Franje, mons. Puljić za praktičan primjer odjelotvorene ljubavi po božanskom nagnuću opet naveo upravo Viktora Žmegača i njegovu Cvijetu.
Povodom Međunarodnog tjedna braka koje je Obiteljsko savjetovalište Caritasa Zadarske nadbiskupije obilježilo prigodnom tribinom na kojoj je izlagao mons. Puljić, nadbiskup Puljić je u izlaganju „Povijest i rad čovjeka odvija se preko braka i obitelji“, 15. veljače 2019. u dvorani Kneževe palače u Zadru supružnicima i obiteljima poručio:
„Zaštita blagoslova koji svećenik podjeljuje u prigodi vjenčanja nije darovan jednom zauvijek. Njega valja svakog dana moliti i isprositi. Molitva učvršćuje duhovni sklad obitelji i pridonosi njenoj sigurnosti i stabilnosti.
Stoga je dobro obilježavati „Međunarodni tjedan braka“, drage obitelji, jer to vam daje priliku obnoviti svijest vašega obiteljskoga zvanja i milosnog stanja kojeg ste baštinili sakramentom svete ženidbe.
Ne umarajte se činiti dobro jedni drugima. Njegujte onaj početni zanos i ljubav koja vas je povezala u otajstvo obitelji. Volite jedno drugo poput Viktora koji zapisa da svoju Cvijetu voli „kao što ju je zavolio prvoga dana, neizmjerno!“.
Prof. Viktor Žmegač objavio je u svojoj 80. godini života knjigu „Majstori Europske glazbe“ (Zagreb 2009.). Ukratko: majstorski o majstorima!
Prigodom predstavljanja te knjige izrekao je tri zahvale: izdavaču Matici hrvatskoj, priređivačima i treću zahvalu napisao je na petoj stranici u tri retka: „Knjiga je posvećena supruzi Cvijeti, koju volim kao što sam je volio prvoga dana, neizmjerno“.
S tim u svezi, novinar ga je pitao: „Knjigu ste posvetili supruzi koja je također germanistica. Kako je zajednička struka utjecala na obostrani razvoj?“.
Prof. Žmegač na to je odgovorio: „Moja supruga, koja je već tri godine teško bolesna, bila je sreća moga života. Molim neka se to ne shvati banalno. Posveta glasi: ‘Knjiga je posvećena Cvijeti, koju volim kao što sam je volio prvoga dana, neizmjerno’. Zbog današnje tuge katkada mi uz bolesnički krevet dolaze suze. Ne stidim se toga, jer ne želim imati posla s pristašama primitivnih muških mitova po kojima muškarac ne smije plakati.
Kao da je bešćutnost ljudska vrlina. Pišem mnogo jer se samo sa žalošću ne može živjeti. Pisaći stroj i velika glazba, ponajviše Bach, moja su utjeha“. I bolesna Cvijeta kojoj služi kraj bolesničkog kreveta sa suzama i neizmjernom ljubavlju“ rekao je nadbiskup Puljić, uputivši ohrabrenje obiteljima:
„Drage obitelji, svoju bračnu i obiteljsku svježinu i polet unosite i u vaše župne zajednice kako bi se stvaralo ozračje u kojem će se poštivati život i promicati društvene vrline koje se rađaju i grade u obitelji. Tako ćete doprinijeti obnovi društva koja nam je toliko potrebna.
Obnova Crkve, društva i naroda počinje obnovom obitelji, kao i osobnim posvećenjem svakoga njenoga člana. Jer, povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji“.
Ines Grbić
