ZADAR, KATEDRALA SV. STOŠIJE: SVEĆENIČKO REĐENJE – PROPOVIJED mons. Ž. Puljića

Iz  61, 1-3, Ps 23; 1. Tim 6, 11-16; Lk 7, 1-10

Uz đakone koji će biti zaređeni za svećenike, don Marija Mršića, don Frana Šindiju i don Mata Žilića, pozdravljam nazočne svećenike, posebice župnike župa iz kojih dolaze ovogodišnji ređenici. Osobiti pozdrav upućujem našem novoimenovanom koadjutoru mons. Milanu Zgrabliću koji će za tjedan dana biti zaređen za nadbiskupa i ubrojen među apostolske nasljednike. Pozdravljam sve vas, braćo i sestre, koji ste se okupili u našoj katedrali, s roditeljima naših ređenika i bližom i daljnjom rodbinom. Gospodina nas poziva…

***

1. Ovaj početni razgovor koji smo maločas vodili Generalni vikar mons. Josip Lenkić i ja, uvodi nas u otajstvo svetog čina ređenja i podsjeća na stranice iz evanđelja kad Isus na Posljednjoj večeri veli svojim apostolima: „Vi ste prijatelji moji. Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i odredio da idete i rod donosite. Ostanite u mojoj ljubavi“. Doskora ću izgovoriti ovu posvetnu molitvu: „Budi nam na pomoć Gospodine oče sveti djelitelju svih milosti, i daj ovim svojim slugama dostojanstvo Prezbiterata. Bili valjani suradnici našega Reda i vjerni djelitelji tvojih otajstava“.  Uz sadržajne riječi ove molitve čuli smo i divan je primjer stotnikove vjere iz Lukinog evanđelja, kao i riječi proroka Izaije, „Duh Gospodnji je na meni“. Posebice su dirljive očinske preporuke apostola Pavla svom učeniku Timoteju: „A ti, Božji čovječe, teži za pravednošću, pobožnošću, postojanošću.. Bij dobar boj! Ustraj u dužnostima, jer radeći ovo spasit ćeš i samog sebe i svoje slušatelje“. 

Ove riječi Svetoga Pisma pružaju nam prigodu, u kontekstu svetog čina ređenja razmišljati o milosnom Božjem daru Duha Svetoga u povijesti Crkve. Njegov je dar što za vršenje „svete službe vojuju službenici raspoređeni u tri stupnja“. Njegova je milost da smo „rod odabrani, kraljevsko svećenstvo, narod stečen da naviješta silna djela Gospodnja..“ Njegovo je proviđenje i nadahnuće što su đakoni don Mario, don Frane i don Mate maloprije izrekli svjesno, slobodno i odlučno svoj: „Evo me“.  Svjesni milosti Božjeg odabranja i veličine Njegovoga dara priključujemo se i mi pokliku psalmiste pa kličemo: „Gospodin je pastir moj, ni u čemu ja ne oskudijevam. O ljubavi Tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka“. Tom pokliku psalmiste danas se osobito priključuju četvorica srebrnih misnika koji su prije 25 godina primili svećenički red (1997.). To su svećenici zadarske nadbiskupije:mons. Josip Lenkić, don Alojzije Knežević, don Šimun Šindija, te redovnik Verbit o. Ryszard Reikowski. Nemamo zlatnih jubilaraca, ali imamo dvojicu koji obilježavaju 40. obljetnica svećeničkog ređenja, a to su dvojica naših kanonika don Anđelko Buljat i don Zdenko Milić (1982.). Nijemci obilježavanje 40. obljetnice nazivaju „Angstjubiläum“, jer nije se sigurno hoće li se zlatni jubilej dočekati. Srebrnim slavljenicima kao i 40-godišnjacima čestitamo obljetnice svećeničkog ređenja. Neka ih prati Božji blagoslov i zagovor Marije, Majke svećenika.

2. Kad razmišljamo o svećeničkom pozivu otkrivamo sve više kako je ono posebno zvanje, pa je ređenje uvijek dobra prigoda razmišljati i zahvaliti Bogu na tom daru, te sa psalmistom pitati se „što uzvratiti Gospodinu za sve što nam je učinio?! Svećeničko zvanje, naime, nije shvatljivo mjerilima ovoga svijeta, već mjerom vjere! Jer, u njemu se ostvaruje vječno svećeništvo Isusa Krista. Druga zvanja čovjek može vršiti dobro ako i nema vjere. U svećeničkom zvanju to je temelj jer svećenik može biti samo čovjek vjere. Narod Božji gleda i prihvaća svećenika očima vjere! Svetim činom reda i biskupovim dekretom oni bivaju ovlašten propovijedati, dijeliti svete Tajne i odgajati narod Božji.

Istina, ima ljudi koji bi mogli i znali ljepše i zanimljivije sve to činiti. Ali, nisu pomazani, ni poslani; nemaju ovlasti, ni „kredencijalnog pisma“. Stoga, pitanje svećeništva silno je ozbiljna stvar. Svećenici to dobro znaju, pa kad prvi put dolaze do oltara, znaju kako im je dokraja života „biti Kristovim svjedocima i znakom protivljenja u ovom opakom svijetu“; trebaju biti „svjetlo za sinove svjetla, i tama za sinove tame“, kako je zborio kard. Franjo Kuharić. Molit ćemo stoga neka Duh Sveti, Gospodin i Životvorac, obuče svu trojicu izabranika u silu odozgor i obdari ih poniznošću srca, postojanošću duha i pouzdanjem u Boga. Neka poniznim srcem poput Marije stalno govore: Evo, službenika Gospodnjeg. Nisam dostojan, ali govori Gospodine, sluga Tvoj sluša! Neka postojanim duhom  svjedoče da neće biti dvorjani koji se dodvoravaju kriterijima ovoga svijeta, već neustrašivi propovjednici onostranih vrednota;  da neće biti trstika koju vjetar ljulja, već proročki navjestitelji Božje pravde i njegovoga kraljevstva, poput Ivana Krstitelja.

3. I napokon, neka bi čvrstim pouzdanjem u Boga poput Abrahama i našeg blaženika Alojzija prolazili svijetom pjevajući sa psalmistom: „U Tebe sam se Gospodine pouzdao..!“ To je naš „molitveni troplet“ koji kao zemaljska crkva upravljamo nebeskoj Crkvi svetaca i blaženika, mučenika, redovnika i ispovjedalaca. I kad se doskora njih trojica budu prostrli na zemlju, a mi s pouzdanjem zazivali nebesku Crkvu, bit će to vanjski izraz naše nemoći, ali i zaufane želje i molitve za nove ređenike da ih Duh Sveti obdari darovima „poniznosti, postojanosti i pouzdanja u Boga“. Zato vas pozivam, predraga braćo i sestre, sudjelujmo sabrano u molitvi i pjesmi kod obreda ređenja.

Budući je sveti Red dar Crkvi, zajednici, nadbiskupiji i svijetu, molimo neka i ova trojica kandidata budu dar Crkvi i narodu: dar ljubavi bez koristoljublja, dar darivanja bez pridržaja i dar služenja bez uvjetovanja. Upravimo stoga nebu svoje žarke molitve za njih: Svemogući milostivi Bože, usliši dobrostivo naše ponizne molbe i daj da oni, koje ćeš po neizmjernoj dobroti svoje blagosti uzvisiti na službu nebeskih tajna, budu dostojni sluge tvoga oltara, te ono što njihov glas iznese tvojom posvetom bude i potvrđeno. Gospe od zdravlja i Kraljice svećenika potkrijepi naše ponizne molitve pred Srcem svoga Božanskog Sina. Neka svi ovogodišnji hrvatski mladomisnici, a posebice naši ređenici budu doista „svjetlo za sinove svjetla“. I neka Gospodin do kraja izvede ono što je započeo na njihovom krštenju. Amen.

✠ Želimir, nadbiskup

Zadar-katedrala, 18. lipnja 2022.