ZADAR, KATEDRALA SV. STOŠIJE, SVETKOVINA DUHOVA – PROPOVIJED mons. Ž. Puljića

1. Izvješće evanđelista Luke iz Djela Apostolskih govori o događaju koji se zbio na današnji dan u Jeruzalemu. ‘Pa kad nasta ona buka, strča se mnoštvo da sluša apostole i svatko ih je čuo na svom materinjskom jeziku’. Luka nabraja tko je sve bio u Jeruzalemu: „Parti, Međani, Elamljani, žitelji Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridošlice Rimljani, Židovi, Krećani i Arapi“. Luka nabraja dvanaest naroda i zaključuje: „Svi mi čujemo ih gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja“. Broj dvanaest je u židovskoj i helenističkoj tradiciji broj univerzalnosti. Luka nabrajanjem dvanaest naroda nazočnih u Jeruzalemu za vrijeme silaska Duha Svetoga ističe uviverzalno poslanje Crkve. U duhu Isusov odredbe: „Pođite po sve svijetu i učinite ljude mojim učenicima, i neka čuvaju moje zapovijedi kako bismo ostali povezani s Gospodinom“.

Koje su to zapovijedi koje valja održavati? Davno ih je Mojsije dobio urezane na dvije ploče na brdu Sinaju. Odnose se na naš odnos prema Bogu i bližnjemu. Isus ih je u svom nastupu sveo na dvije osnovne zapovijedi: Ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Eto, to je ono što Gospodin od nas traži kad nas u evanđelju prijateljima naziva i traži da ljubimo jedni druge i da čuvamo njegove zapovijedi. Jer, to je vidljivi i prepoznatljivi znak da smo Božji i da Boga poznajemo. U protivnom ne možemo govoriti da smo upoznali Boga. Nije dovoljno znati što vjerujemo. Potrebno je pokazati kako nam je vjera u životu bitna, kako bez Isusa ne možemo.

2. Danas su u ovoj prvostolnici krizmanici primili sedam božanskih darova: mudrost, razboritost, znanje, savjet, jakost, pobožnost i strah Božji (Iz 11,2) kako bi bili sposobni držati Božje zapovijedi i ostati u ljubavi njegovoj. Budući da je Duh nevidljiv našim očima, pitamo se kako prepoznati njegove tragove u nama i oko nas? Sigurno je kako nema Duha Božjega tamo gdje se Bogu ne moli, ni na uranku, ni na počinku; ni u jutru, ni po danu, a ni u večer. A neće ga biti ni tamo gdje se na Misu ne ide, u sakramentalnom životu ne sudjeluje, nedjelju i zapovjedne blagdane ne poštuje. Nema Duha gdje nema posluha; gdje se ne sluša roditelje, ne poštuje roditelje, učitelje i starije. Ne može se očekivati darove njegova Duha, ako zavidimo, svađamo se ili tučemo s braćom, sestrama, susjedima; kad se ne pokoravamo Božjim zapovijedima, Crkvi i njezinim odredbama. Ako se krade u susjeda ili u trgovini, ili se pak druge na to nagovara i pomaže im se, Duh Božji je sigurno odsutan.

Evo, na koncu nekoliko znakova po kojima možemo lako prepoznati ima li Duha Božjega u nama i oko nas: Ako volimo Isusa i njegovu majku; kad njegujemo duh molitve i Sveto Pismo čitamo i opslužujemo nauk Crkve; ako si u kući poslušan, u crkvi pobožan, u školi pozoran, na putu pristojan, u vjeri svojoj ponosan i ponizan, na poslu zauzet i ozbiljan; ako voliš i slušaš roditelje i svima oko sebe dobro želiš i dobro činiš; ako ne sramotiš svoju dušu, obitelj i svoju župu, onda postoje ozbiljni znakovi nazočnosti Duha Božjega. Stoga, na ovu veliku svetkovnu moli usrdno i žarko: „Dođi Duše presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti. Jer, bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu“. Dođi, i obdari nas darovima mudrosti, razuma, savjeta, jakosti, znanja, pobožnosti i straha Božjega. Raspali nam srca da izgaramo tvojom ljubavlju! Nauči nas shvatiti da si ti sva naša radost i sreća, te da je samo s Tobom i u Tebi naša sadašnjost i budućnost. I naša vječnost. Amen!

✠ Želimir Puljić, nadbiskup