Svećeniče, ne zanemari milosnoga dara (1 Tim 4, 14)
1. S vama sam u sve dane do svršetka svijeta
Dok u Korizmi, posebice u Velikom tjednu razmišljamo o Isusovoj muci, liturgija Posvete ulja vodi nas u dvoranu Posljednje večere i podsjeća na dvije stvari: Na događaj ustanove svetoga Reda i na ustanovu Presvete Euharistije. Mi, okupljeni kler ove nadbiskupije, s osobitom zahvalnošću želimo razmišljati o otajstvu svećeničkog poziva i služenja, te vjerom i predanošću obnoviti svoja obećanja Gospodinu. Razmišljanje ćemo umrežiti s tri biblijska stava: Isusovog obećanja da će „ostati s nama do svršetka svijeta“; njegova zahtjeva svojima da „budu vjerni i ustrajni do kraja“, te poticaja i ohrabrenja „da se ne boje trpjeti za ime Isusovo, jer su njegova izabrana posuda“. Liturgija posvete ulja vraća nas, dakle, našim svećeničkim korjenima. Podsjeća nas na rođendan Euharistije koja izgrađuje Crkvu, a Crkva je rođena u krvi na križu; na Duhove je počela rasti i širiti se diljem svijeta. Otajstvo Crkve jedino se vjerom može shvatiti, jer ona nije proizvod povijesnog slučaja, nego izvorni Božji naum, Isusova zaručnica (Ef 5, 22-23), Tijelo Kristovo (Ef 1, 22; 4, 15-16), Božje zdanje komu je zaglavni kamen Isus Krist (Ef 1,17-18).
Nju nije moguće svesti „na čistu povijesnu stvarnost”, jer nadrasta zemaljske zajednice, iako se u njima povijesno utjelovljuje i ostvaruje. U duhu onog Dignetovog zapisa o kršćanima koji se „ne razlikuju od ostalih ljudi, a u vlastitoj domovini žive kao došljaci“. „Pokoravaju se izglasanim zakonima, a načinom svoga života ih nadvisuju“. Tako i Crkva izvana izgleda kao ljudska organizacija, a zapravo je Božja obitelj. Priznaje se grješnom, a majka je svetaca. Iako je često bila slaba i trošna, te ponekad ostavljala dojam kao da je na umoru, ona je uvijek bila mlada, snažna i nepobjediva. Takozvani „naprednjaci“ o njoj su govorili da je „neuka i nazadna“. A ona je bila i ostala učiteljicom čovječanstva. Uskrsnuli joj je zajamčio sigurnost: „Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta”. Svjesni Isusove nazočnosti u ovoj partikulamoj Crkvi zadarskoj, kao i u našoj osobnoj povijesti, želimo večeras s apostolom Pavlom ponavljati kako „ne živimo više mi, nego Krist živi u nama” (Gal 2,20).
2. Budite vjerni i ustrajni do kraja
Uvijek je prikladno i korisno poslušati što apostol naroda savjetuje svom dragom učeniku Timoteju, kao i starješinama okupljenima u Miletu prije njegova odlaska u Rim. To su lijepi i praktični savjeti koje je pisala Pavlova drhtava ruka. „Budi uzor vjernicima u riječi, u vladanju, u ljubavi, u vjeri, u čistoći. Dok ne dođem, posveti se čitanju, bodrenju, poučavanju. Ne zanemari milosnog dara koji ti je dan polaganjem ruku. Oko toga nastoj, sav u tom budi da tvoj napredak bude svima očit. Pripazi na samog sebe i na poučavanje! Ustraj u tome! Jer, to vršeći, spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1 Tim 4,12-16). U četiri retka Pavao je nanizao divne riječi savjeta voljenom učeniku, kao otac sinu. Neka bude uzor u vladanju i ostane vjeran Bogu, Kristu, evanđelju, zadanim obećanjima. Stoga ga očinski moli i zaklinje: Nastoj, dragi biskupe Timoteju!
Čitav je život nastojanje, borba, pokušaji. Ustraj u tome! Uzalud ti i mladost, djela i učenost, ako u tome ne ustraješ, moj Timoteju! Uz ove preporuke korisno je letimično vidjeti i ono što je Luka stenografirao kod Pavlova oproštaja u Miletu. Taj je odlomak biser Novoga zavjeta. Tu se Pavao oprašta od svojih kolega koje je pozvao u službu, poznavao u dušu, zaredio za đakone, prezbitere i biskupe i s njima proveo tri pune suzne i mučne godine. „Vi znate, govori im apostol Pavao, kako sam sve vrijeme služio Gospodinu u suzama i u kušnjama koje su me zadesile zbog židovskih zasjeda” (20,18-19). Pavao naglašava efeškim i miletskim poglavarima kako im je stado povjereno; ono, dakle, nije njihovo vlasništvo, nego je dano u najam. Nisu starješine, prezbiteri i biskupi, izabrali stado, nego su oni izabrani od Duha Svetoga za stado. To nikada ne smiju zaboraviti.
3. Ne bojte se trpjeti za ime Isusovo, jer „njegova ste izabrana posuda“
Pri kraju govora Pavao upozorava kako će im se ukazati velike opasnosti izvana, od fanatika, nevjernika i bogohulnika. „Nakon mog odlaska među vas će uljesti vuci okrutni koji ne štede stada” (Dj 20,29), nego razdiru, ubijaju i odnose. Stoga ih Pavao poziva neka “bdiju imajući na pameti daje i on tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od njih” (20,31). „Kada to doreče, klekne te se zajedno s njima pomoli” (Dj 20,36). Ovaj rastanak pokazuje kakav je vjernik bio Pavao: On je najveći kad klekne i kad se moli. Pavlove riječi i savjeti utopile su se u suzama, a suze u zagrljaju.
Lijepo je čuti gorljivog apostola koji propovijeda neustrašivo i smjelo. Bez straha od ljudi, ali i bez želje da im se sviđa. Posebice je dirljivo osjetiti s kakvom brigom i ljubavlju pazi na Božje stado koje mu je povjereno. I ne zaboravlja kako on nije birao ni mjesta, ni ljude, nego je bio „izabran, pozvan i poslan”. Nije sebe nametnuo, ni poslao, nego ga je Uskrsnuli pred Damaskom pozvao da bude „njegova izabrana posuda”. I predodredio mu „mnogo trpjeti za ime Isusovo”.
Zahvalni nebeskom Ocu što nas je pozvao od utrobe majke naše, i „u ljubavi nas predodredio za svoje sinove po Isusu Kristu” (Ef 1,5), upućujemo mu jutros žarku molitvu neka nam pomogne da budemo odgovorni i vjerni do kraja. Božjim promislom imamo svetu zadaću sabirati i odgajati vjerničku zajednicu ove mjesne crkve zadarske. Zahvalni za taj milosni dar, molit ćemo neka Duh Sveti obnovi naše svećeništvo kako bi rasla spremnost za darivanjem i svetim služenjem. Kriste Posljednje večere i Kalvarije, primi nas koji služimo puku Božjem u ovoj svetoj Crkvi zadarskoj. I posveti nas i u ovoj godini otajstvom Velikog četvrtka. Amen!
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 14. travnja 2022.