1. Prema nekom starom rimskom običaju vjernici hodočasnici zaustavljali bi se u korizmi na određenim postajama mučenika, koji su svoje živote ugradili u temelje Rimske Crkve. Tamo, pred njihovim svetim ostatcima slavljena je sveta misa i pjevane litanije Svih Svetih. Ovo prisjećanje na njihovo svjedočanstvo bilo je poticaj kršćanima da obnove svoje opredjeljenje za Krista i evanđelje. Drugi simbolični čin i obred koji je vezan uz prvi dan korizme bilo je posipanje pepelom po glavi. Taj „obred pepeljanja“ pomaže shvatiti opomenu proroka Joela: Neophodno vratiti se Gospodinu raskajana i ponizna srca kako bi se steklo njegovo milosrđe. Svaki vjernik svjestan je svoje grješnosti, pa čitavim svojim bićem moli Božje oproštenje sa željom da mu povrati radost i nadu.
Ima uz to još jedan vid korizme, koji bismo mogli nazvati vojevanjem protiv zlih nagnuća. On je osobito izražen u zbornoj molitvi gdje se izričito moli Gospodina neka nam dopusti da „vježbe u kršćanskom vojevanju započnemo svetim postom, te se uzdržljivošću oboružamo za borbu protiv duha zloće“. Za kršćanina je korizma vrijeme kušnje i borbe, poput one Kristove u pustinji gdje ga je Zloduh kušao 40 dana, ili pak ona u Getsemanskom vrtu kad je Krist radikalno otklonio napasti Zloga i prihvatio volju Očevu. U tom vidu korizma nas podsjeća kako je kršćanski život trajna borba u kojoj se vjernici služe „oružjem“ molitve, posta i pokore.
2. Uđimo, dakle, u ovo sveto vrijeme u kojem nas liturgija poziva da se „obratimo i vjerujem evanđelju“, te da budemo „svjesni da smo prah i da ćemo se u prah vratiti“. Neka nas biblijski tekstovi rasvijetle i pouče, a na putu borbe i vojevanja neka nam Gospodin pomogne oduprijeti se zlu, pa istinom pobjeđivati laži, a ljubavlju nadvladati zlo i mržnju. Stoga sveti Augustin piše da su post i milostinja „dva krila molitve“ koja omogućuje da se duša lakše vine k Boga. Korizma nas podsjeća da je i „kršćanski život put kojim valja ići“, te Krista susresti i slijediti ga. On nam, naime, poručuje: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom“ (Lk 9, 23).
To je podsjetnik kako je kršćanski život po Isusovu primjeru uključuje „borbu protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta“ (Ef 6, 12). I trajno nam daje do znanja kako je „napasnik neumorno na djelu“, pa i danas „zavodi sve koji se želi približiti Gospodinu“. Ima jedan ključni izraz koji se često javlja u liturgiji korizme, a ukazuje na ono “danas”. Danas se „približilo kraljevstvo Božje; obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1, 15). Ako danas čujete njegov glas.. Danas nam je Duh Sveti darovan, pa je nastupio „povoljan čas“.
3. Tradicionalnom praksom posta, milostinje i molitve korizma nas poučava kako taj „danas“ radikalnije živjeti u Kristovoj ljubavi. Odricanjem učimo odvraćati pogled od „svoga ja“, pa „otkrivati druge pored nas i prepoznavati Boga na licima naše braće“ (Levinas). Zbog toga nas sveti Ivan Zlatousti poziva da „molitvom obijelimo svoju kuću skromnosti i poniznosti“, a svoje boravište obilježimo „svjetlom pravednosti“… Korizma nas, dakle, potiče da „nam ne dojadi činiti dobro“ (Gal 6,9). Ona je uz to prikladno vrijeme kako „svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18, 1).
Ako nam je pandemija izravno pokazala na osobne i društvene krhkosti, molimo neka nam sveto vrijeme korizme omogući iskusiti utjehu koju vjera donosi i bez koje se nećemo moći održati (Iz 7,9). Nitko se, naime, ne spašava sâm, jer svi smo u istoj lađi usred oluja povijesti. Isto tako, nitko se ne spašava bez Boga, veli papa Franjo ove godine u svojoj korizmenoj poruci. U posebnoj izjavi on je rekao kako je „silno ožalošćen zbog pogoršanja situacije u Ukrajini“ pa pozvao neka Čista srijeda bude „Dan posta i molitve za mir u Ukrajini kako bi nas Majka Isusova sačuvala od ratnog bezumlja“.
U tom vidu pozvao sam svećenike, Bogu posvećene osobe i vjernike laike diljem naše Nadbiskupije neka danas i kroz korizmeno vrijeme molitvom i postom očituju svoju blizinu, podršku, solidarnost i spremnost pomoći ukrajinskom narodu u velikoj boli i tjeskobi koju proživljavaju u ovim danima rata i razaranja. I mi smo prije tri desetljeća proživljavali iste ratne nevolje, pa smo imali prigodu diljem Europe „susresti brojne Šimune Cirence“, koji su nam pomagali nositi naš križ i preživjeti ratne drame. Neka žitelji Ukrajine pronađu i kod nas suosjećajne ljude koji će poput Veronike brisati suze majki i uplakane djece, kao i ranjena lica njihovih muževa. U duhu poticaja apostola Pavla, „neka nam ne dojadi činiti dobro“, želimo biti blizu ugroženim obiteljima iz Ukrajine, kao i brojnim prognanicima iz područja zahvaćenih ratom. Uz molitvenu i ljudsku potporu želimo se uključiti i u program materijalne potpore prikupljanja sredstava pomoći kako bude predložio Hrvatski Caritas, kao i u traženju mogućnosti zbrinjavanja izbjeglica koji su krenuli prema Europi. Djevica Marija, koja je utjeha žalosnih, neka izmoli Ukrajini i cijelom svijetu dar trajnoga mira i plodove vječnoga spasenja. Amen.
✠ Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
Zadar, 2. ožujka 2022.