ZADAR, BLAGDAN OBRAĆENJA SV. PAVLA i 12. GODIŠNJICA SMRTI nadbiskupa IVANA PRENĐE – PROPOVIJED mons. Ž. Puljića

Nauči nas, Apostole naroda, Isusa voljeti i za njega se boriti

(Dj 22, 3-16; Ps 117, 1-2; Mk 16, 15-18)

1. Večeras se sjećamo dana kad je moj predšasnik mons. Ivan Prenđa blago usnuo u Gospodinu. Iste smo godine imali smo biskupsko ređenje prije 32 godine, ja u siječnju a on u lipnju 1990. Rodio se u Gornjem Zemuniku 1939. gdje mu je nedavno podignut spomenik. Svećeničko geslo bilo mu je „dođi kraljevstvo tvoje“, a biskupsko „ljubiti Crkvu“. I jedno i drugo pokazuju koji su bili njegovi ideali. U Biskupskom ceremonijalu stoji odredba neka se „prema časnoj predaji svake godine slavi godišnjica posljednjeg pokojnog biskupa“, pa u tom vidu treba „poticati vjernike i posebice svećenike, da se spominju u Gospodinu svojih predstojnika koji su im Riječ Božju naviještali i euharistiju slavili“ (br 1168). Gdje je teološka i liturgijska utemeljenost ovoj odredbi? Na kojoj se činjenici bazira preporuka da se svećenici i vjernici spominju u Gospodinu svojih predstojnika i mole za njih? Odgovore nalazimo u pobudnici svetog Ivana Pavla II. „Pastiri stada“ gdje se opisuje poslanja biskupske službe i prikazuje njegovo „učiteljsko, posvetiteljsko  i upraviteljsko služenje (munus docendi, santificandi et regendi).

Čuli smo izvješće iz Djela Apostolskih gdje Pavao pripovijeda o događaju pred Damašćanskim vratima, kao i Isusovu odredbu učenicima neka idu i propovijedaju svakom stvorenju što su vidjeli, čuli i doživjeli s njime. Pavlova ispovijed o njegovu obraćenju nameće pitanje tko je bio ovaj  apostol naroda? Nije bio rođen u tihom zaselku galilejskih dolina, nego u buci velegrada i u šarenilu naroda i jezika. Tako mu je bilo „predodređeno“ postati svjetskim kozmopolitom. Otac mu je, vele, bio strogi Židov, ponosan i nepopustljiv. Već kao dijete Savao je morao svladati glavne spoznaje o Zakonu, a posebice je naučio da je član naroda koji je Bog odabrao i prema kojemu su svi drugi narodi ništarija. Tako je Savao već kao dječak upijao duh ponosnog židovskog rodoljublja, koji će od Savla stvoriti nemilosrdnog progonitelja kršćana.

2. U odlomku iz Djela Apostolskih čuli smo dva puta glagol „ustati i poći“. S ta dva glagola pisac je htio intonirati dinamiku Pavlovoga djelovanja. Naime, otkada se digao pred Damašćanskim vratima, on se nije zaustavljao. Ni onda kada su ga kamenovali i polumrtva izbacili izvan zidina. U svoja tri velika misijska putovanja, koja su bila i kružna i križna, Pavao je obilazio i učvršćivao braću u vjeri. A gdje nije stigao osobno doći, pisao je nezaboravna pisma koja su danas draga uspomena iz tih prvih dana kršćanstva. I ne samo uspomena, nego i glavna teološka podloga onomu što se i danas na našim učilištima uči i produbljuje.  Pavao neće nikada zaboraviti onaj uljudni ukor koji mu je Uskrsnuli uputio kada ga je pred Damašćanskim vratima s konja srušio: „Savle, Savle zašto me progoniš“? Ovu svoju javnu ispovijed Pavao je učinio iskreno; ne hvalisavo, nego sa žalošću i raskajano. Očitovao je koliko se stidi zbog svega onoga što je radio i činio Isusovim sljedbenicima.

Budući da se veća skupina kršćana sklonila u daleki Damask, Savao je pošao tamo da ih pozatvara. I što je bio bliže Damasku, sve više se dizala plima bijesa i mržnje. Tada se najednom dogodilo nešto što Pavao danas ovako detaljno opisuje. Posebice ga je pogodilo što je taj glas s neba dva puta ponovio njegovo ime s potresnim i nerazumljivim pitanjem: „Zašto me progoniš“? Pavao se stresao. Sve se u njemu porušilo. Um je kapitulirao, a volja umrla. Oslobođen okova zablude, Savao se baca u zagrljaj istine i pita: „Gospodine, što hoćeš da činim“? Umjesto trijumfalnog ulaska u grad, Savao ulazi ponižen i slijep. Tri dana ništa nije ni jeo ni pio, a ni vidio. Pavlov susret s Uskrsnulim započeo kod Damašćanskih vrata, a završit će kod Tri fontane u Rimu, pa se može citirati njegove riječi učeniku Timoteju „dobar sam boj bio, trku završio i vjeru sačuvao“.

3. U ovoj svetoj misi večeras se spominjemo pokojnog zadarskog nadbiskupa mons. Ivana Prenđe, koji je hranio ljude riječju i svetom euharistijom. Sjećamo se njegove osobite ljubavi prema Crkvi, pa ga zahvalna srca preporučujemo milosrđu Gospodnjem. Apostola Pavla usrdno molimo neka i nas ispuni žarom za Krista, za Crkvu i Božje planove dok se probijamo ovom suznom dolinom. Posebice ga molimo neka štiti naše obitelji, djecu i mlade i neka svima dadne snage da „ustraju u vjeri, jer kroz mnoge nevolje im ući u kraljevstvo Božje“ (Dj 14,22). Neka on, koji je živio i dao život za svoju veliku Ljubav, za Isusa, nauči sve nas da Isusa volimo i za njegovo se kraljevstvo borimo. Jer, „u njemu živimo, mičemo se i jesmo“.

Zahvalni smo pokojnom nadbiskupu Prenđi što je Crkvu volio, Riječ Božju naviještao i kruh nebeski s vjerom lomio, zajednicu Božjeg naroda oko stola Gospodnjeg okupljao, te pjevao i molio, slušao i razmatrao. I dok počiva u kripti naše katedrale, on i nas potiče i poziva da s vjerom ponovljamo: „Tvoju smrt, Gospodine, naviještamo, tvoje usrksnuće slavimo i tvoj slavni dolazak iščekujemo“. Dođi, Gospodine Isuse!

✠ Želimir Puljić, nadbiskup

Katedrala, 25. 01. 2022.